Njemački parlament izabrao je jučer socijaldemokrata Olafa Scholza za novog kancelara, čime je započelo novo njemačko poglavlje. Nakon ere demokršćanske kancelarke Angele Merkel, koja je trajala čak 16 godina, Njemačka je jučer dobila vladu lijevog centra, koju su sastavili socijaldemokrati (SPD), Zeleni i liberali (FDP), a koju u medijima, zbog stranačkih boja stranaka koje je sastavljaju, nazivaju koalicijom Semafor. Scholz je, nakon Willyja Brandta, Helmuta Schmidta i Gerharda Schrödera, postao četvrti socijaldemokratski kancelar u poslijeratnoj Njemačkoj. Schmidt je deveti njemački kancelar nakon Drugog svjetskog rata.
Predvidio sva četiri vala
Scholz se nakon glasanja uputio predsjedniku Frank-Walteru Steinmeieru, također socijaldemokratu, koji mu je predao kancelarsku povelju, nakon čega se ponovno vratio u Bundestag gdje su on i njegova 16-člana vlada, u kojoj je osam žena i osam muškaraca, prisegnuli. Time je nova vlada mogla krenuti na posao, a Scholz preuzeti dužnost od svoje prethodnice, koja se povlači u mirovinu, iako je mnogima i u Njemačkoj i u Europskoj uniji teško povjerovati da će se političarka takvog iskustva tek tako povući iz političkog života.
Nova vlada, sudeći po jučerašnjem glasanju, imat će solidnu većinu u parlamentu. Od 707 zastupnika za novu vladu je glasalo njih 395, a 303 ih je bilo protiv, uz šest suzdržanih i tri nevažeća glasa, a nova vladajuća većina u parlamentu ima ukupno 416 zastupnika. Potvrđivanju nove vlade prethodilo je potpisivanje koalicijskog ugovora koji na 177 stranica definira plan zelene tranzicije i borbe protiv klimatskih promjena, što je jedna od ključnih točaka ugovora, kojom se planira napuštanje korištenja ugljena do 2030. i dostizanje klimatske neutralnosti do 2045. godine.
Tu je i ambiciozan plan modernizacije najvećeg europskog gospodarstva, no prvi izazov s kojim se mora suočiti nova vlada je pandemija koronavirusa. Njemačka se trenutačno bori da zaustavi četvrti val pandemije, a jučer je zabilježen i najveći broj smrti od COVID-19 od veljače, iako podaci sugeriraju da je vrhunac četvrtog vala prošao.
I to je vjerojatno jedan od razloga zbog kojeg je u ovom trenutku najveća zvijezda nove vlade novi ministar zdravstva Karl Lauterbach, istaknuti epidemiolog koji je predavao i na Harvardu, a njegov profil na Twitteru ima više od 700 tisuća pratitelja. On je u proteklom razdoblju od početka pandemije često gostovao u TV emisijama glasno se zauzimajući za stroge mjere suzbijanja pandemije, od uvođenja COVID potvrda, ograničavanja kontakata i lockdowna. Lauterbach je precizno predvidio sva četiri pandemijska vala, a gotovo sve njegove pandemijske prognoze pokazale su se točnima.
Međutim, kako piše DW, Lauterbach je i kontroverzna figura. Negatori pandemije i antivakseri stalno mu šalju prijetnje smrću, zbog čega je dobio policijsku zaštitu, a u njegovoj stranci, SPD-u, smatraju ga ekscentrikom i vukom samotnjakom, s kojim nije jednostavno surađivati. Lauterbach će sada dobiti priliku ne samo komentirati pandemiju pred kamerama nego se s njom i uhvatiti u koštac. Pandemijska situacija u Njemačkoj iznimno je ozbiljna, a zbog velikog broja oboljelih od koronavirusa njemačke bolnice su na rubu svojih kapaciteta.
SPD će u novoj vladi imati kancelara i šest ministarstava, među kojima su unutarnji poslovi, zdravstvo i obrana, Zeleni pet ministarstava, među kojima i vanjske poslove, gospodarstvo i okoliš, a liberali četiri, od kojih će najvažnije, ministarstvo financija, pripasti čelniku FDP-a Christianu Lindneru, koji najavljuje zaustavljanje rasta javnog duga i okončanje dijeljenja novca šakom i kapom. To bi moglo dovesti i do prvih napetosti u koaliciji, s obzirom na to da bi Lindnerovi planovi mogli doći u koliziju s planovima Zelenih, pa i socijaldemokrata, osobito lijevog krila SPD-a, koji od Scholza očekuje ostvarenje ambicioznog programa nove koalicije u kojem je, uz zaštitu klime i opsežnu industrijsku modernizaciju, i izgradnja “društvo poštovanja”.
To uključuje i minimalnu satnicu od 12 eura, povoljan život građanima, izgradnju 400 tisuća novih stanova godišnje, povoljne stanarine i subvencije za grijanje, skrb za umirovljenike, obitelj i djecu, kao i bolju zdravstvenu skrb. Upravo zbog toga su Zeleni u pregovorima o novoj koaliciji željeli dobiti kontrolu nad ministarstvom koje će imati važnu riječ kada se bude odlučivalo o državnim investicijama, no to je ministarstvo pripalo liberalima.
Novi njemački kancelar najavio je uoči potvrđivanja za kancelara da će njegova vlada nastaviti voditi politiku prošle vlade u cilju jačanja Europske unije i izgradnje suverenije Unije, a kao kancelar najprije će posjetiti Pariz, što je u skladu s tradicijom i njemačko-francuskim savezništvom, a potom i Bruxelles. Scholz kaže kako će budućnost svijeta oblikovati utjecajne zemlje i da je zbog toga važno da Europa u budućnosti može djelovati snažno i nezavisno. Međutim, time je Scholz zapravo samo još jednom ukazao na najveće slabosti i dosadašnje njemačke politike, kao i nepostojeće vanjske politike EU.
Ujedinjena Europa, naime, u ovom trenutku ne može djelovati “snažno i nezavisno” na globalnoj pozornici, s obzirom na to da su posljednji događaji još jednom nedvosmisleno potvrdili da ujedinjena Europa nije razvila kapacitete za samostalno djelovanje, a niti stratešku autonomiju, što se osobito vidjelo u slučaju kaotičnog povlačenja iz Afganistana, kada je Unija ovisila o milosti američke strane. Europska unija nije relevantan akter na globalnoj sceni, kao što u tom pogledu Europa nije ravnopravan akter sa Sjedinjenim Državama, Kinom i Rusijom.
Mostovi, a ne zidovi
Za razliku od iskusnog Scholza, koji je bio ministar financija u prošloj njemačkoj vladi, a prije toga je bio i gradonačelnik Hamburga, većina novih ministara u vladi nema prethodnog ministarskog iskustva. To vrijedi i za novu njemačku ministricu vanjskih poslova Annalenu Baerbock, koja je na svojoj web-stranici, na engleskom jeziku, napisala kako je od svojih tinejdžerskih godina pa nadalje “bila dirnuta svjetskom nepravdom”.
U nastavku teksta Baerbock iznosi svoju viziju nove njemačke vanjske politike, koja će biti utemeljena na vrijednostima, a ne isključivo na ekonomskim interesima, kao u mandatu prošle vlade, što će biti još jedno veliko iskušenje za novu vladu. Baerbock, naime, poziva na čvršći stav prema Rusiji i Kini (dok se Lindner, primjerice, istodobno zauzeo za razvoj odnosa s Kinom), na što su joj iz kineskog veleposlanstva u Berlinu odmah odgovorili da su svijetu potrebni “graditelji mostova, a ne zidova”.
80 mil. stanovnika i 16 ministara. Da HR ima toliko stanovnika imala bi 116 ministara.