Jadranska obala nekad je u Europi bila sinonim za toleranciju prema gostima koji u suncu i moru žele uživati bez odjeće. Recimo, slavni naturistički kamp Koversada pored Vrsara, otvoren 1961. godine, smatra se rodnim mjestom naturizma.
Turizam može bez golotinje
No, ništa golaće tog vremena nije sprečavalo da se razodjenu ni na prvoj osamljenoj stijeni, kao ni kupačice da gornji dio kupaćeg kostima odbace na bilo kojoj obiteljskoj plaži. Vrhunac naturističkog pokreta ostao je daleko za nama, u prošlom stoljeću, a topless danas izaziva pažnju gotovo kao kupačice u burki, koje su pretprošlog ljeta zatekle nespremne Splićane. Kad je to lagano krenuo unazad kotač koji se u 18. stoljeću počeo vrtjeti od kupačica u dugim, korzetiranim haljinama, preko tunika s dugim tajicama potkraj 19. stoljeća, do golih grudi u 20. stoljeću? Dakako, bilo je puno međufaza. Veliki je skandal, recimo, ispalo pojavljivanje australske plivačice Annette Kellermann 1907. na plaži u Bostonu u jednodijelnom badiću, nalik ondašnjim muškim kostimima za kupanje. Tijelo se ocrtavalo, pa su čuvari ćudoređa smatrali da otkriva više nego što pokriva. No, povijest modernih kupaćih kostima računa se tek od 1920., kad su se tajice, suknje, haljinice za brčkanje skratile. U tridesetima se otkrivaju i ramena, gornji dio leđa, dekolte, noge, a četrdesete se pamte po novom izazovu; dvodijelnim badićima. Da bi prva žena obukla bikini morao je proći i Drugi svjetski rat, a pedesete su neki zapamtili po Brigitte Bardot i bijelom bikiniju u filmu “I Bog stvori ženu”. Nazovi moralisti su putem gubili i bitke i ratove, a ubrzano se preko sve sićušnijih kupaćih kostima u šezdesetima stiglo i do monokinija ili toplessa, što je ime pod kojim većina poznaje tu oskudnu verziju ženskog kostima za kupanje. Bilo je, dakako, povremenih modnih iskoraka koji su u nekim sezonama vrtjei kotač unazad, ali nekoliko se stoljeća sve kretalo prema slobodnijem, bezbrižnijem, opuštenijem.
Preokret se dogodio, reklo bi se na prvu, prilično začuđujućom logikom i ubrzano, iako ne baš preko noći. Istodobno dok su su se na plažama prorjeđivale scene suncu izloženih ženskih grudi, moda za ulicu, kafić, restoran... postajala je sve slobodnija, provokativnija. Nije trebalo proći cijelo novo stoljeće pa da večernje kombinacije ljepšeg spola postanu posve nalik kostimima za plažu. Sve u inat onima koji, i to gotovo podjednako, ili jadikuju ili likuju kako ulazimo u eru novog tradicionalizma.
– Hm, nisam baš stručnjak za temu o kojoj me pitate... (smijeh), ali, da, nekad je doista bilo i više toplessa i nudističkih plaža, što službenih što divljih. Ne bih rekao da ih je manje zbog vala nekog novog tradicionalizma, već da je ovo samo jedno novo, drukčije vrijeme. Nekad je odbacivanje gornjeg dijela kupaćeg kostima na plaži bilo izraz emancipacije, bunta prema ustaljenim pravilima ponašanja, pa i feminizma. Danas plaža općenito više nije toliko “in”, niti više postoji potreba bilo što demonstrirati na takvim mjestima. Tu je ulogu uvelike preuzeo internet, gdje se danas izražavaju stavovi, neslaganje, bunt, nalazi društvo istomišljenika, pa, uostalom, i gole grudi, koje spominjete. Ali i više od toga. To su jednostavno obilježja digitalne kulture u kakvoj sada živimo. I to ne samo mi, nego praktički cijeli svijet – smatra Boris Malešević, marketinški stručnjak i dizajner.
Domaćem turizmu ide sve bolje i to što su s plaža zamalo potpuno iščezle razgolićene kupačice nije mu, očito, ni najmanje naškodilo. No, na malo nostalgije se ima pravo, zar ne? Uza smijeh to će priznati i sociolog Dražen Lalić, koji kaže da topless nije vidio ni na plažama Miamija za posljednjeg posjeta SAD-u...
S grudnjakom, ali bez galeba
– Topless je izišao iz mode, promijenio se turizam, promijenile su se žene, promijenili su se odnosi i među spolovima i među rodovima... Ni nudizam više nije u modi. Naravno, sve to se još može vidjeti na našem moru, naročito u nekim samotnijim uvalicama. Hrvatska po tom pitanju i dalje nije neslobodna zemlja. Naprotiv, gosti nam govore da se kod nas osjećaju ugodno i slobodno. No, ne može se previdjeti retradicionalizacija koju naše društvo prolazi. U nekim je mjestima Crkva definitivno utjecajna, no to ne znači da je Hrvatska u cjelini nekakva katolička džamahirija. Danas smo samo puno kompleksnije i slojevitije društvo nego nekada. Sada pred očima imamo cijelu lepezu svjetonazora i ponašanja, od izrazito liberalnih do vrlo konzervativnih. Po tome se ne razlikujemo od turističkih zemalja Mediterana – kaže Lalić.
Tako je praktički u većem dijelu svijeta. Strankinje koje nam dolaze zasigurno se ne susprežu zbog nas odbaciti grudnjak na plaži. Odrekle su se na našem moru još nekih lijepih običaja, poput onog da ih na odmoru kod nas vatreno oblijeću domaći momci.
– Da, galebova više nema ni u Makarskoj, gdje im je čak i spomenik podignut... To mi se čini većim problemom od toga što više nema toplessa – šali se Hloverka Novak-Srzić, sada direktorica TZ-a Makarske.
kamo je nestalo novinarstvo? danas sve samo žutilo,jeftini senzacionalizam te iznošenje vlastitih mišljenja samozvanih lijevih intelektualaca i moralnih veličina kao neupitnih činjenica....