Zadnjih dana u jeku turističke sezone čitamo o problemima ljudi koji putuju autobusima. Ali nije sve u tome da si sretan ako te ne izbace, ima u našem autobusnom poslovanju i putovanju puno problema koji čekaju dobrodušnog, a kasnije nervoznog putnika.
Ljudi možda ne razumiju da se kod nas autobusom ne putuje samo da bi se stiglo, nego radi avanture. I zato da bi se slušala glazba i opipalo bilo nacije. Kukala ti majka ako se ukus vozača ne poklapa s tvojim, ima da te peru narodnjaci čitavim putem. Kondukter je šerif i putnici su u njegovim rukama, samo oprezno s njim jer si inače (možda) gotov..
Čitamo ovih dana o 77-godišnjaku i kćeri koje su neki dan zamalo izbacili na autocesti, a baš radi slučaja pred dva mjeseca kad se ta ista neugodnost dogodila djevojci koja je imala kupljenu kartu u mobitelu, ali ne i isprintanu, ove sam sezone putovao autobusom i provjerio na vlastitoj koži.
Dok je u svijetu (i kod nas) najnormalnije i na avionima se čekirati s mobitela, kod nas autobusnu kartu moraš isprintati. Mogao sam vlakom stići s elektronskom kartom od Londona do Brightona, ali ne i busom od Zagreba do Dugopolja. Čemu printati i trošiti papir? A mnogi niti nemaju printer, pogotovo ne turisti na proputovanju.
Pitao sam na licu mjesta kad sam putovao u Dugopolje i kondukter mi je rekao da "moraš imati papir, jer bi inače on morao dva sata poslije vožnje rješavati i papirnate i komplicirane elektronske karte i gubiti vrijeme a to mu se ne da".
Ali oni u busu niti nemaju aparate za očitavanje elektronskih karata, osim ako nisu namjerno duboko skriveni - jer tehnologija je komplicirana stvar - pa i kad bi htjeli ne mogu te "očitati".
Zatim, kad kupiš (i isprintaš) kartu online, na njoj ti piše broj sjedala, ali ne i peron s kojeg autobus polazi. Što znači da, ako nisi vidovit, opet moraš stati u redove pred blagajnama i pitati, pa ti džabe što imaš kartu. Baš to mi se dogodilo, pa sam se u Zagrebu morao gurati preko reda kao seljačina i izvinjavati pristojnoj japanskoj turistici "jer mi bus polazi za 5 minuta". Tridesetak ljudi u redu iza nje nisam ništa rekao, ali može čovjek dobiti i batine kad nervozni ljudi vide da ideš preko reda.
I to što imaš broj sjedala ti ništa ne vrijedi, jer mi je žena koja je sjedila na mom broju rekla "slobodno sjednite gdje hoćete". Poslije sam i ja to ponavljao putniku na čije sam mjesto sjeo, a kasnije je i kondukter kad je kontrolirao karte šeretski i nadriduhovito objašnjavao "da je svejedno gdje sjedite, ima mjesta tu odozada, ne budite sitničavi, stići ćemo'".
Dakle, ako i na stadionu na koncertu među 50 tisuća ljudi sjediš na svom mjestu (i ne puste te drugdje), zašto bi to morao u busu među 50 ljudi?
Ako baš želite sigurno sjesti na svoje mjesto, što pristojni strani turisti navikli na red očekuju, najbolje je doći dva sata ranije, pa ti opet džabe elektronska karta da se ne moraš gurati i gubiti sate prije polaska.
Jer, sve ono čemu danas služi digitalno ne može se mjeriti s analognim u glavama nekih. A baš je njihovo kraljevstvo autobusno.
>> Poznate osobe na ljetovanju u Hrvatskoj
Otvori KEKS Pay
Odlican clanak. A sad umjesto, da se otvori lavina kukanja kako je to tako, neka radje na sebi nesto poradi pa da na kraju i drustvo ne bude "avtobusno kraljestvo". Stvari se moraju mijenjati jer era tih krezozubih orangutana se mora okoncati.