Kako smo jeli prijesne krumpire da izbjegnemo JNA

Sam sam bio, vidio i doživio sve to. Mogu potvrditi iako su neke tvrdnje blago pretjerane. U partiju se nije upisivalo bez pristanka ali ako odbiješ naguliš. Istina je da su mnogi koji su izbjegli JNA pohrlili dobrovoljno braniti nezavisnu Hrvatsku ali bi bez ljudi koji su stekli vojnička znanja u JNA i u Legiji stranaca sve to možda bilo uzaludno i plaćeno s još mnogo više žrtava.

koji idio...clanak,a da nebi tog vojnog roka i da smo svi jeli krompire i bjezali iz vojske neku stvar bi se odbranili i stvorili zemlju s ljudima koji neznaju ustat u jutro a kamoli pusku repetirati,a samim time omogucili ovakvim novinarima da pisu slobodno,manite se demagogije i prihvatite realnost,vremena se mjenjaju,ako mislis da si siguran u ovakvom sviijetu onda si idio...

Ako nije iz ideoloških razloga išao služiti JNA, zašto se iz tih razloga nije odazvao na poziv domovine i pristupio Domovinskom ratu?

Zanimljivo. To da je bio "anemican", gotovo sigurno uz pomoc majke, i nije nista neobicno, istina je da je vecina nas htjela nekako biti anemicna pri regrutaciji za JNA. Ali gle cuda, anemija za vojnu sluzbu se nastavila i '91. (ali ne i anemija za sportske aktivnosti). Studirao je? Pa sto, znam barem desetak kolega koji su studirali u to vrijeme pa su ili se dobrovoljno prijavili ili bili regrutirani u HV. Ne i Plenki. Narod ima politicare kakve zasluzuje.

Preko 90%Hrvatskih branitelja je prošo obuku u JNA. I u Hrvatskoj bi svaki punoljetni mušarac trebao proći vojnu obuku, a u srednje škole vratiti neku vrstu edukacije o obrani. Izbjegavanje vojne obuke više govori o osobi koja ju izbjegava negoo o sistemu koji ju provodi bez obzira na sve. Što se tiče gosp. Plenkovića i Petrova za njihovo izbjegavanje nisu krivi oni nego njihovi roditelji koji su odgojili faličnu djecu koje smo mi izabrali da nas vode. Nisu oni krivi.

Pod nikakvim uvjetima ne bih dozvolio mojem djetetu da ode ne samo na obuku, nego i u rat za ne znam kakve ideale. Ja sam sa 22 god otisao i proveo 4 godine u ratu. Od toga imam osim raznih bolesti jos samo devastiranu i opljackanu drzavu od strane onih koji su bili blijedi, anemicni i preplaseni. Blago nam je bilo dok su komunisti krali, ovima nije nista dosta.

odjednom su velike face ovi koji su izbjegli JNA, a tada su bili dezerteri. A kako ćete nazvati one koji su se izvukli od služenja u HV-u? HV sam služio jer sam morao, jer odgađajući samo bih si otežavao život, posla nisam imao, a 99% poslodavaca je tada (1999) uvjetovalo da je odslužen vojni rok. U vojsku se uvijek išlo s ponosom (i JNA i HV), ali mislim da je bilo manje nacionalnog ponosa, a više osobnog ponosa da dokažeš sebi i drugima da si sposoban za "nešto".

Što reći? Išlo se u onu vojsku jer se moralo, nitko baš nije bio oduševljen, a tako ni ja, ali ako je tada bio zakon o odsluženju, išlo se. Priče sada o tome kako netko nije išao jer nije mogao smisliti onaj sistem su licemjerne. U biti, što je 18-godišnjak u ono vrijeme znao? Ništa, kao što ni danas ne zna jer je u biti dijete. Bit je u tome da je taj period i to "služenje" bio pokazatelj tko je u biti kakav karakter, kako će se ponašati kad se odvoji od roditeljske sise, gdje te nitko ne mazi i ne pazi i nikog ne boli ona stvar ako se tebi nešto ne radi ili ne možeš napravti. Snađi se sinko. A oni koji su onda zaobilazili "to", ali ne zbog nekog jakog razloga, a sada žele djecu baciti u jednomjesečnu glupost, ne bi se smjeli uopće javljati za riječ, a kamoli biti na vlasti. I onda se čude kada mladi ne žele ići. Ne žele, zašto, kad im je pun kufer ove vukojebine, uništene.

Fakultet mi se bio otegao kada sam postao apsolvent. Iskrsla je prilika i otišao sam u Ameriku na godinu dana. Dakle, vidoo sam svijeta, živio dobro, u vijku mi se nije išlo. Ali, kada sam nakon diplome dobio poziv, a bilo je ružno vrijeme (1980) odazvao sam se. Jer je to bila zakonska obaveza. Prema tome, sva muljanja sam ostavio po strani. Danas kada se priča o obnovi obaveznog vojnog roka, postoji puno stvari koje su jako bitne. Hrvatska kao takva, nije više samostalna, članica je EU, odluke EU parlamenta su za nju obvezujuće. Hrvatska nije niti u hrvatskom vlasništvu, pokupovali stranci sve što se pokupovat dalo. Ono što nisu pokupovali, na vrlo sumnjiv način pripalo je šačici "spretni". Ne vidim ni jedan razlog zašto bi moj sin ili bilo tko drugi išli braniti TUĐE?

Nema sanse ikad vise ,ali nikad vise ni za koga u rat ,ni za domoljublje,ni za hrvatsku ,ni za crkvu i boga ...Moja familija je dosta dala dala 1941 i 1991 , stoljetni san se je ostvario Hrvatska je samo na papiru a mi koji smo je stvarali sad trazimo kruha po njemackoj ....nikad vise ,nikad ni moja pokoljenja u vojsku i rat NE....

Ne bih uveo obvezni vojni rok, samo dragovoljni, ali bih uveo minimalni uvjet da nitko tko nije odslužio u Oružanim snagama (bilo dragovoljno ili profesionalno) ne može biti kandidat za obnašanje dužnosti ministra, a pogotovo premijera. Ovako nam vlada, naa čelu sa anemičnim premijerom, prodava maglu.

ček, jel to za ozbiljno? autor teksta kaže da je "odlazak u JNA je značio... služenje besmislu jednoga sustava ". a što bi bilo trotjedno igranje rata u organizaciji predsjednice kitarović nego služenje besmislu???

Ne znam kako se mogu složiti g. Plenković i g. Krstičević, jedan izbjegao vojsku, drugi sve škole završio u vojsci i to u onoj groznoj...pa tu je netko jako dvoličan i laže...

Moja su braca isla u vojsku u bivsoj drzavi, i tocno se sjecam kako su se vratiti lijepi ko lutke, odrasli i ozbiljni momci. Dolazili su kuci na ferije, na nagradno, i hvalisali se prid materom i zezali je, a ona sva ponosna na njih. Sjecam se kao da je jucer bilo. JNA je bila ozbiljna i moralna vojska pod komandom Tita, oni su cuvali samo svoju zemlju i nisu ratovali s nikim, isto kao vojska Svicarske Konfederacije. Ne petljajte ono sto je bilo nakon Tita, to nema veze s njegovom vojskom. Puno je vazno tko ti je zapovjednik oruzanih snaga. Vidjeli smo kakva je Rusija bila pod Jelcinom, a kakva je danas, a sve je to ista vojska. Vojska ne moze djelovati ucinkovito kada imas olos za zapovjednika oruzanih snaga. A to se vidi i kako su primili vijest o povratku vojnoga roka mladi ljudi u Hrvatskoj, obzirom da znaju da ce ih HDZ-evci sto su profuckali drzavu narodu slati u vojsku. Nije isto ici u vojsku u pristojnoj i ozbiljnoj drzavi i ici u vosjku gdje imas ovakve politicare na Vlasti,

Laz na laz na laz. Nitko u JNA nije bio niti pod povecalom niti degradiran zato sto je Hrvat, a s druge strane obuka u JNA mi je zaista pomogla da budem i vise nego uspjesan u svojoj zadaci tijekom domovinskog rata i unistim velik broj neprijateljske zive sile. A oni koji su izbjegli JNA s istim izlikama izbjegli su i domovinski rat.

Vojni rok se neće uvesti i to iz sasvim prraktičnih razloga.Neće oni koji su opljačkali ovu Hrvatsku dati sirotinji vojno znanje .Mislite da nekadašnjem vojnom škartu,tajkunima(lopovima i ratnim profiterima) paše da naoružan narod? Mala profesionalna-plaćena vojska-tako su sigurniji.

Ta stvar s premijerom bitna je samo zato da nam ocrta karakter i okruženje iz kojeg je potekao. Dakle da je gospon Plenković stariji koju godinu, dečki iz takvih obitelji (društveno poćudnih) poletno su ili barem bezpogovorno odlazili u vojsku u škole rezervnih oficira i slično, obučavani e da baš oni budu ti koji u kasarnama i kasnije u životu ispiru mozgove. Neki od tih dečki početkom Domovinskog rata, kao dobro obučeni vojnici, regrutirani su ili čak dragovoljno odlazili u rat i zapravo iznijeli velik dio tereta rata, drugi su zapalili u inozemstvo, ovisno o tome koliko su im se dobro roditelji "snašli" devedesetprve ili ovisno o njihovim karakterima ili dubokom pozadinskom kućnom odgoju. Oni rođeni sedamdesete, dobili su poziv za vojsku osamdesetdevete godine, dakle kad su Srbi praktički posve ovladali u JNA i Hrvati više nisu bili dobro prihvaćeni bez obzira na obiteljski background i partijsku podobnost. Zato je po svojoj prilici gospon Plenković odmah dobio, još se moglo "zrihtati" tko je imao veze a naročito ako su mu vlastiti roditelji bili veza, ne odgodu nego očito trajno oslobođenje od služenja vojske. Inače su dečki njegove generacije, negjde generacija rođena šezdesetosme do sedamdesetprve, ukoliko nisu odmah nakon srednje škole otišli na služenje vojnog roka u JNA radi neke odgode, odradili vojni rok u hrvatskoj vojsci kasnije, obično po završetku fakulteta. A mnogi od onih koji su otišli na odsluženje u JNA negdje devedesete, na primjer jedan naš rođak, sin znanih proljećara, kojem činjenica da je od rođenja teški srčani bolesnik nije bila dovoljna da bude oslobođen vojske, gadno su nadrapali, jedva izvukli žive glave, izvlačilo ih se kojekako... tako nešto nije se moglo ni smjelo dogoditi sirotom našem anemičnom sportašu Plenkiju.

E moj Darko , ako već pišeš članak o bivšoj vojsci barem se malo više potrudi prikupiti točnije informacije ,barem je danas sve dostupno. Prvo u vrijeme kad je Plenki trebao ići u vojsku vojni rok je bio 12 mjeseci a ne 18 .Išao sam u JNA 85 godine i već je vojni rok bio 12 mjeseci . Što se tiče Partije nitko te nije silio da uđeš u nju, mene su jednom pitali rekao sam ...ne hvala i poslije me vise nisu pitali. I nisam imao problema zbog toga. Na stranu politika ali u vojsci mora biti reda, discipline i beskonacnog ponavljanja jer samo tako se stječe rutina. Kad sam nakon par godina ponovo otišao u vojsku ali onu Hrvatsku puno onog što sam naučio u bivšoj vojsci mi je jako dobro došlo. Osjetio sam to na svojoj koži i znam što govorim . Uostalom naši najbolji generali su bili školovani u bivšim vojnim akademijama(Tus, Agotić,Špegelj, Bobetko)!Zato ,Darko ako već informiraš ljude malo se više potrudi!

U JNA su me pozvali kad sam se oženio i završio studij. Jedanaest mjeseci proveo sam u Makedoniji dalekoj Makedoniji. Teška srca otišao sam odguliti tu dužnost. Da sam mlad, i danas bih. Jer moja domovina nije moja, moja domovina je vlasništvo šačice ljudi čiji sam ja kmet. Zapovjednik moje čete bio je Srbin. Nisam bez pitanja učlanjen u SKJ, kapetan mi je rekao da će mi, ako se učlanim, vojni rok biti skraćen mjesec dana. Ni tada, ni cijelog kasnijeg života, do danas, nisam se učlanio u nijednu stranku. Iako mi je dolje bilo teško još mjesec dana provesti bez moje mlade žene, mojih roditelja, prijatelja, mog grada - stisnuo sam zube i izdržao. Nisam, kao što sam naveo, član niti simpatizer ni jedne stranke niti u samostalnoj Hrvatskoj. Politika me ne zanima toliko da bih se njome bavio. Volim svoju struku, uvijek sam joj bio odan. Gomilu laži pročitao sam ovdje, valjda od pubertetlija ili nekih na njihovom nivou shvaćanja, koji misle da mogu svakome prodati maglu i u njoj muda pod bubrege.

Da nije bilo nas koji smo bili u JNA nikad ne bi obranili Hrvatsku. Tamo smo dobili vojnu obuku koja je nemjerljivo značila u obrani od agresora. Pobjegulja jednom, pobjegulja uvijek!