Nakon dosta vremena vozio sam se autocestom od Zagreba do Ljubljane. Pred Ljubljanom svako malo pretekao bih kamion s prikolicom nakrcan novim automobilima proizvedenima u tvornici u Novom Mestu. Ta je tvornica još u socijalizmu manufakturno proizvodila Renaultove “četvorke”, a danas je najmodernija robotizirana tvornica nekoliko modela manjih automobila.
Kamioni natovareni tim automobilima zorni su dokaz kako je Slovenija sačuvala i razvila svoju “predratnu” izvoznu industriju. Kako je to uspjela?
Uspjela je zahvaljujući jednom čovjeku, Dušanu Šešoku, svom prvom ministru financija na početku 1990-ih godina, koji nije pristao da se tečaj nove slovenske valute tolara prema tadašnjoj njemačkoj marki fiksira.
A u Ljubljanu sam putovao upravo na razgovor sa Šešokom, danas većinskim vlasnikom Iskre koja je nedavno preuzela i šibensko remontno brodogradilište.
U trenutku kad ga je premijer Janez Peterle 1991. godine pozvao u Vladu za ministra financija Šešok je bio direktor Julona, jedne od najuspješnijih slovenskih tvornica.
Slovenija se tada osamostalila, uvela je vlastitu valutu tolar i suočila se s inflacijom od 22 posto. Ekonomski savjetnik slovenske Vlade bio je tada američki ekonomist Jeffrey Sachs koji je Šešoku i guverneru Banke Slovenije Franceu Arharu predložio “šok terapiju” inflacije fiksiranjem tečaja tolara prema tadašnjoj njemačkoj marki. No, Šešok je Sachsu u lice rekao neka tu svoju doktrinu ide prodavati nekom drugom, a ne njemu.
Za razliku od Hrvatske, Slovenija je inflaciju u nekoliko godina snižavala postepeno (tehnikom koja se zove ciljanje monetarnih agregata), a svoju novu valutu tolar sustavno je deprecirala, s 32 tolara za DEM 1. listopada 1991. godine na 94,4 tolara za DEM zadnjega dana 1998., odnosno, lokalnu vrijednost marke povećala je triput.
“Izvoznik je danas fakturirao, a kad su mu stigle devize, vrijedile su više. Onaj tko je uvozio, za njega je to bilo skuplje”, prisjeća se Šešok.
Osamostaljena Hrvatska i predsjednik Franjo Tuđman borbu s hiperinflacijom i formuliranje monetarne strategije tih presudnih 1990-ih godina nisu povjerili nekom iskusnom privredniku i izvozniku, nego mladim ekonomskim teoretičarima s Ekonomskog instituta Zagreb Borislavu Škegri, Željku Rohatinskom, Velimiru Šonji, Zoranu Anušiću i drugima, a oni su u Hrvatskoj dosljedno primijenili “Sachsov recept” s fiksiranjem i održavanjem tečaja, zapravo metodu izraelskog ekonomista Michaela Bruna.
Stara garda hrvatskih ekonomista sa zagrebačkog instituta i sveučilišnih profesora ekonomije bila je protiv, ali uzalud.
“Nas nekolicina otišli smo k Nikici Valentiću da ga odgovorimo od fiksiranja tečaja”, ispričao mi je svojedobno akademik Zvonimir Baletić, “ali Valentić je pozvao Škegru ‘da nam on objasni’...”
Četvrt stoljeća kasnije u Hrvatskoj, kad je riječ o automobilima na drugim vozilima, na cestama najčešće možemo vidjeti šlepere koji dovoze rabljene automobile iz Zapadne Europe, a na prugama kilometarske vlakove koji na zapad voze Dacijine “Dustere” proizvedene u Rumunjskoj.
Otvori KEKS Pay
Ovo je jedna od mogućnosti koje su nam stajale na raspolaganju, ali ima i drugih...Najveći "manipulator valutom" na svijetu je Kina koja je vezala svoju valutu za dolar 1994.g. U "desetljeću manipulacije" od 2003-13 Kina je nakupovala imovine u dolarima za 4000 milijardi $, držeći renminbi podcijenjenim najmanje 30% kroz 10 godina, i ostvarivši fantastične viškove na tekućem računu. Vrhunac je bio čini mi se 2007.g. kada je suficit iznosio 10% BDP-a...Tada je Kina kupovala 1 milijardu $, dnevno, dolarske imovine...I prošle godine je renminbi devalvirao oko 8% u odnosu na dolar, i Kina je imala ogroman suficit...Ono što je nejasno (barem meni , a i mnogim drugima) zašto USA ne poduzme simetričnu akciju,a ne da se bavi protekcionizmom?