Iz Afrike u Europsku uniju – u Africi. Tisuće migranata ovih dana pokušavaju prijeći ogradu između Maroka i Ceute, španjolskoga grada na sjeveru Afrike. Pomaknu li se samo nekoliko metara dalje, već su u Španjolskoj i EU. Geografija je ista. Politička stvarnost nije. Prije šest stoljeća smjer je bio obrnut: Europa je odlazila u Afriku po teritorij, resurse, tržišta i utjecaj. Danas se prema Europi ide po sigurnost, dokumente, posao i bolji život.
U Ceuti pritom nije potrebno prijeći Gibraltarski tjesnac. Europa ga je prešla mnogo prije. I ostala. Kolonijalizam je u međuvremenu postao politički i pravno neprihvatljiv, a bivše kolonije neovisne države. No postkolonijalni svijet nije počeo od nule. Naslijedio je jezike, gospodarske i kulturne veze, migracijske smjerove, nejednakosti, centre i periferije. Naslijedio je i granice. Dekolonizacija je mogla okončati kolonijalnu vlast, ali nije mogla vratiti svijet na neku prethodnu, pravedniju kartu.
Znači, pazi to! Necivilizirano ponašanje prije 6 stoljeća!!! treba opravdati danas divlji prelazak granica i rušenje svih pravila, uništavanje zapadnih društava kao i smanjivanje posebno ženskih sloboda koje su se naporno stekle baš jedino u ovome kršćanskom zapadnom društvu. Koliko ljevičari samo imaju zadovoljstva pri samoranjavanju, sve im je to ok samo nek se rani i cijelo društvo jer se usuđuju odbiti ljevičarstvo. A o muslimanskoj najezfi iz Afrike i Arabije prije 1300 godina naravno ne govori. To ne paše u koncept jer nije do svih argumenata nego samo do lijevih u kojima su uvijek kršćani odn. zapadnjaci krivi.