Izraelskoj vladi i Hamasu to sigurno nije važno, ali svojim su sukobom proteklih tjedana prilično uzdrmali i političku i medijsku scenu u Bosni i Hercegovini. Različitih stavova o najnovijoj krizi u Palestini ima i u drugim državama, polemiziraju političari i intelektualci, na palestinsku ili izraelsku stranu se svrstavaju i novinari, nevladini aktivisti pa čak i sportaši. Takve slike viđamo u gotovo u svim zapadnim metropolama.
No, u BiH ta "različita viđenja" imaju jedno posebno obilježje – nacionalno. Odnos prema izraelskoj ofenzivi na Gazu kreira se ovisno o nacionalnoj pripadnosti promatrača. U vremenu zahuktale predizborne kampanje u BiH palestinsko-izraelski sukob vjerojatno je jedina tema oko koje su jedinstveni svi srpski političari s jedne, odnosno svi bošnjački s druge strane.
Srpska politika u BiH je kao nikada do sada izravno stala na izraelsku stranu. Toliko su bezrezervno podržali napade da je čak i izraelski predsjednik osjetio potrebu službeno im na tome zahvaliti. Potpuno drugačija reakcija je u Sarajevu među bošnjačkim političarima, nevladinim udrugama i medijima. Otvoreno se kritizira izraelska politika, napadi na Gazu uspoređuju se sa srpskim napadima na Sarajevo devedesetih godina prošlog stoljeća, organiziraju se ulični prosvjedi. Bakir Izetbegović i Zlatko Lagumdžija, prvi s pozicije predsjedatelja državnog predsjedništva, a drugi iz fotelje ministra vanjskih poslova BiH, poručuju kako "ubijanje djece i civila u Gazi mora odmah prestati". Čak je i vrlo oprezni i umjereni reis Husein Kavazović iskoristio bajramsku propovijed kako bi istaknuo da u mnogim muslimanskim zemljama traju sukobi napominjući kako nepravda neće vječno trajati.
"U svijetu se prolijeva krv nevinih ljudi, a posebno muslimana. Neka zlotvore stigne kazna. Palestina je otvorena rana na savjesti čovječanstva", poručio je Kavazović.
Izvještavanje medija iz Sarajeva i Banja Luke o događanjima u Gazi također su sasvim oprečna. Kao nekada o "našem" ratu, tako i sada o izraelsko-palestinskom, pokazuje se kako se o istom događaju može potpuno drugačije govoriti. Dok sarajevski mediji broje palestinske žrtve, prenose kako izraelski vojnici ubijaju cijele obitelji, oni banjalučki u prvi plan stavljaju korištenje civilnih objekata za napade na izraelsku vojsku i Hamasovo "uporno odbijanje primirja".
Razloge ovako snažne nacionalne polarizacije u BiH prema sukobu koji se odvija tisućama kilometara daleko treba tražiti u činjenici da su Bošnjaci nakon vlastitog stradalničkog iskustva s kraja prošlog stoljeća i svojevrsnog vjersko-nacionalnog buđenja koje je uslijedilo mnogo senzibiliziraniji i osjetljivi na stradanja muslimana bilo gdje u svijetu. Pogotovo kada je u pitanju stradanje od "tuđe" ruke, u ovom slučaju židovske. U Sarajevu mnogi neće prihvatiti ovakvo objašnjenje, već će reći da je u pitanju osjetljivost na stradanje civila. Međutim, kako onda objasniti izostanak takvog senzibiliteta za nemuslimanske žrtve u Sudanu ili dijelovima Iraka i Sirije koje danas kontrolira zloglasni ISIL.
Što tek reći o srpskoj privrženosti Izraelu. Nije odnos Srba ni u Drugom svjetskom ratu, a ni kasnije prema Židovima bio ni bolji ni gori nego što je to bio odnos Bošnjaka ili Hrvata. Baš kao što ni Izrael nije bio posebno od pomoći Srbima u vrijeme ratnog raspada Jugoslavije. Jedino što Srbe iz BiH i Izrael doista povezuje lobističke su veze koje su utjecajni Židovi iz Bosne i Hercegovine i Srbije razvili s vlastima u Tel Avivu. Republika Srpska koristi židovsku lobističku mrežu da bi koliko-toliko promijenila svoj iznimno negativan imidž u svijetu. Potpora napadima na Gazu svojevrsna je protuusluga. I što se sukob u Gazi više rasplamsava, to je politička situacija u Bosni i Hercegovini sve teža. A mislili smo da nas dijele tisuće kilometara.
čak i rs ima bolju politiku od hrvatske koja se temelji na miloklizju..