Hrvatski prvaci u latinskoameričkim plesovima i dvostruki svjetski doprvaci vratili su se iz Tokija, gdje su trebali nastupati na Grand slam turniru. No, natjecanje je zbog potresa odgođeno i oni su se hitno vratili.
– Bilo je strašno. Zanimljivo je da smo u Tokio došli dan prije nego što je bilo predviđeno. Taman smo se smjestili u hotel kada je počeo potres. Nismo vjerovali što se događa dok se televizor nije "prošetao" po sobi. Nastala je neopisiva panika. Mi smo bili smješteni na 12. katu i morali smo se brzo stubama spustiti do prizemlja, i to u pidžamama – rekao je Zoran Plohl.
Pokušao je Zoran dizalom, ali ga je plesna partnerica Tatjana Lahvinovič na vrijeme zadržala.
– Još nam je samo trebalo da zaglavimo – rekla je Tatjana.
Spuštanje stubama sa 12 kata bila je prava jurnjava.
– Tatjana je silazila stubu po stubu jer se nije željela ozlijediti, a ja sam preskakao po dvije, tri. Najgore je bilo sucima koji su bili smješteni na 21. katu. Ne mogu ni zamisliti kako je tek tamo ljuljalo – rekao je Zoran.
Hotelski radnici rukama su pridržavali zidove koji su se savijali poput grančica.
– Oni su riskirali svoj život kako bi možda spasili goste hotela. Svaka im čast – istaknula je Tatjana.
Svi gosti bili su smješteni u podrume, gdje nije bilo hrane.
– Nismo mogli ni do dućana. Hranili smo se čokoladicama – rekao je Zoran.
Drugo jutro krenuli su prema aerodromu, ali su nastali novi problemi.
– Glavni aerodrom bio je zatvoren zbog poplave pa smo morali na drugi. No, zbog rizika taksisti su tražili 500 eura po osobi. Odlučili smo se za vlak. On bi u normalnim uvjetima do drugog aerodroma došao za sat vremena, a mi smo se vozili sedam sati. Svako malo smo stajali, a oko nas se sve treslo. Na aerodromu smo dobili kartu tek za sljedeći dan, tako da smo ondje malo odspavali. Kada sve zbrojim, mislim da nisam spavao nekih 48 sati – zaključio je Zoran.
Razumijem da je bilo strašno ali prva regula je da se ne ide stepenicama i naravno liftom. Radnici držali zidove nebodera ... u strahu su velike oči.