Josipović se prvi raspitivao za Tadića nakon operacije

haj...u zdravlju i veselju ga proslavi...a moga bi bas da se napijes posle sluzbe...uvati bar zadnji dan posta,mada si ti vec svasta reko,nisi nikako postio...kako god,srecno i bericetno bilo.

Ma i tebi, cienim dobrog neprijatelja uvjek. za njega barem zna što misli , i pogledamo se poprijeko, bez puno pucnjave.. Ovi naši dupelisci mi idu više na jetru

BRIGA ZA ZDRAVLJE! Bilo bi pametnije da je Predsjednik upitao za zdravlje naše GENERALE isporučene sramotno u Hag.Bilo bi pametnije i da je pitao za zdravlje sve one koji još i dan danas ne znaju za svoje nestale u srpskoj agresiji na Hrvatsku.

ti generali danas krkaju i piju zajedno sa srpskim i turskim oficirima i balijama...koliko sam ja video,oni su tamo braca rodjena,ne bih ja bas brinuo mnogo za njih,politicari su krivi zato sto su ovo napravili,oficiri zato sto su proveli u delo,a narod najvise,zato sto je glup i sve je ovo sranje dozvolio...na kraju oni profitirali,a narod u govnima bio u blatu i ostao.

Srbski forumski kokošari baljezgaju a Srbija otadžbina se cepa .... takvih „junaka“ za srbstvo i hrišćanstvo ne daj Bože niti jednoj zemlji.Užas

balija...tebi nije praznik,tebe mogu da pljujem,govno jedno...evo sad bas gledam sta ste nam radili za svaki bozic,klali ste nas ko janjce,sa sofre nas dizali i na klanje vodili....e,bome,to se ne zaboravlja...ni ustase nas za slave i uskrs,bozic,nisu klale,pustali su nas da se bar pricestimo....al vi...al neka,docice na naplatu.

Gle ili ćete se ipričati i pognut glave zato jer ste bili zaluđeni mitomanijama i suludim snovima o velikoj srbiji - ili će biti ponovo rata.. A sada, danas i u ovom trenu, mi vas zgazimo za jedan dan, bezz da se i oznojimo.. to jest tako, i protiv toga ne možeš. Mogu sjedit za tastaturom s hladnom pivom i pogoditi hladno sve elektroenrgetske objekte u Srbiji, bez da trepnem ili zapnem... Kao i kompletnu željezničku i cestovnu mrežu, i sve Komunikacije. Ono , nema struje - pa u trenu ste nazad u kameno doba pogotovo po zimi.. Daj se opameti više...

SRBI I VLASI Dosad nije ovdje bilo mnogo riječi o Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Razlog je tome jednostavan - Pravoslavna crkva jedva da je bila nazočna na teritoriju same Bosne prije dolaska Turaka, samo je u Hercegovini igrala važniju ulogu. U svojoj ranoj srednjovjekovnoj povijesti Hercegovina (Hum) bijaše dio kulturnog i političkog svijeta srpskih župa i kneževina, zajedno sa Zetom (Crna Gora) i Raškom (jugozapadna Srbija). Veći dio hercegovačkog plemstva bio je u 14. i 15. stoljeću pravoslavne vjere, a vjerojatno je tako bilo i sa samim pučanstvom.\' U stoljeću katoličke intenzivne djelatnosti prije dolaska Turaka, Katolička je crkva i u Hercegovini postigla značajne uspjehe u radu osnovavši ondje četiri franjevačka samostana, ali je u 16. i 17. stoljeću došlo do velikog nazadovanja, pogotovo u istočnoj Hercegovini. Godine 1624. bilo je još 14 katoličkih župnih crkava u istočnoj Hercegovini, a nakon petnaestak godina ostalo ih je još svega 11, od kojih su četiri navodno bile u ruševnom stanju.2 S druge strane, čini se da Srpska pravoslavna crkva nije provodila organiziranu aktivnost u Banovini ili Kraljevini Bosni sve dok kralj Tvrtko nije proširio bosanski teritorij u sedamdesetim godinama 14. stoljeća na gornji tok rijeke Drine (jugoistočno od Sarajeva) i na dijelove današnje Crne Gore i Srbije uključujući tu i pravoslavni manastir u Mileševi. Iako se sam Tvrtko okrunio za kralja u Mile-ševi,* on je bio i ostao katolik, kao i svi bosanski kraljevi poslije njega (uz eventualnu iznimku Ostoje, koji je možda bio pripadnik Crkve bosanske). Dalje od gornjeg toka rijeke Drine nema u pred-otomanskoj Bosni jasnih tragova pravoslavnih crkava. Jedan srpski povjesničar umjetnosti ustvrdio je da nekoliko pravoslavnih manastira u sjevernoj Bosni potječe iz vremena prije dolaska Turaka, ali je njegovo datiranje vrlo nepouzdano.3 Dakako da su se pojedini pripadnici Pravoslavne crkve možda nastanili u Bosni. Neki su se bosanski plemići oženili djevojkama iz srpskih vlasteoskih porodica, * Vidi bilješku na str. 25. 1 Fine, Bosnian Church, str. 172. 2 Ibid., str. 305-307; Džaja, Konfe.isionalität und Nationalität, str. 158; D. Man-dić, Etnička povijest Bosne, str. 456-467. 3 Džaja, Konfessionalität und Nationalität, str. 125-126. 95 -------------------------------------------------------------------------------- a u dvadesetim godinama 15. stoljeća spominje se jedna pravoslavna obitelj u Vrhbosni (kraju oko današnjeg Sarajeva).4 Neprijeporno je bilo postupnog prožimanja pograničnih krajeva Bosne pravoslavnim vjernicima iz Hercegovine. Neki katolički izvještaji iz pedesetih godina 15. stoljeća govore o izravnom nadmetanju dviju crkava za duše - o prodorima franjevaca u Hercegovinu i o pokušajima obje strane da privuku bivše pripadnike Crkve bosanske.5 Što se tiče teritorijalne crkvene organizacije, u predotomanskom razdoblju doista nema tragova nazočnosti Sipske pravoslavne crkve na tlu same Bosne. Međutim, nakon dolaska Turaka slika se počinje naglo mijenjati. Od osamdesetih godina 15. stoljeća spominju se pravoslavni svećenici i vjernici u mnogim dijelovima Bosne u kojima prije nije bilo ni spomena o njima. Zna se da je nekoliko pravoslavnih manastira podignuto u 16. stoljeću (u Tavni, Lomnici, Paprači, Ozrenu i Go-stoviću), a važni manastir Rmanj u sjeverozapadnoj Bosni prvi put se spominje 1515. godine. Te nove građevine još više iznenađuju kad se zna da je zakonom kanun-i raya bilo zabranjeno građenje novih crkava - očito je da su otomanske vlasti svaki put morale izdati posebno odobrenje.6 Premda su pravoslavni vjernici bili i te kako ponižavani i ugnjetavani, nije pretjerano kazati da je otomanski režim favorizirao Pravoslavnu crkvu. Pravoslavci su imali svoju središnju vjersku vlast u samom Otomanskom Carstvu, a katolici izvan njega pa nije bilo dvojbe da bi se smatrali oslobođenim kad bi neka katolička sila ponovo osvojila Bosnu. Bosanski mitropolita (pravoslavni biskup) spominje se prvi put 1532. godine, a prva pravoslavna crkva u Sarajevu vjerojatno je sagrađena tek sredinom 16. stoljeća.7 Premda ima mnogo zabilježenih slučajeva preobraćanja katolika na pravoslavlje u Bosni 16. i 17. stoljeća, jasno je da se to širenje 4 Fine, Bosnian Church, str. 379. 5 O jednom izvještaju iz 1455. vidi Fermcdžin, ur., Adu Bosnae, str. 224-226. 6 Fine, Bosnian Church, str. 379-380; Džaja, Koiifexsionalität uiitl Nationalität, str. 126-127. 7 Džaja, Konfessionalität und Nationalität, str. 126-127; Skarić, Sarajevo i njegova okolinu, str. 56. Međutim, prvi pouzdani dokaz o postojanju jedne pravoslavne crkve u Sarajevu potječe iz 1616. godine: Skarić, Srpski pravoslavni u Sarajevu, str. 10. 96 -------------------------------------------------------------------------------- Pravoslavne crkve ne može pripisati samo tim preobraćanjima.8 U krajevima u kojima je pravoslavlje polučilo najveće uspjehe, navlastito na sjeveru Bosne, u tom se razdoblju nastanilo mnogo doseljenika iz pravoslavnih zemalja. Očito je posrijedi bila otomanska politika da naseli područja koja su bila opustjela, bilo zbog rata ili kuge. Već u prvim defterima pojavljuju se skupine kršćanskih čobana, koji se deklariraju kao Vlasi što su se naselili u opustošenim krajevima istočne Hercegovine. U defterima iz sedamdesetih i osamdesetih godina 15. stoljeća može se razabrati da se Vlasi šire po srednjoj Bosni, u krajevima oko Visokog i Maglaja. Negdje odmah iza 1476. godine, na primjer, oko 800 vlaških obitelji naselilo se u kraju oko Maglaja, zajedno sa dvojicom pravoslavnih svećenika.9 U idućih pedesetak godina nastavio je rasti broj Vlaha u srednjoj i sjeveroistočnoj Bosni, a počeli su se doseljavati i u sjeverozapadnu Bosnu. U ratovima na početku 16. stoljeća opustjelo je još više krajeva u sjevernoj Bosni jer su katolici bježali na habsburški teritorij. Budući da je Osmanlijama bilo važno da ne ostave prazan prostor blizu vojne granice, uslijedio je još jedan velik priljev vlaških doseljenika iz Hercegovine i Srbije. Za cijelog 17. stoljeća bilo je još doseljavanja na to područje, jer su ne samo rat nego i kuga ostavljali za sobom demogratske praznine koje je trebalo popuniti.10 Već 1530. godine, kad je habsburški službenik Benedikt Kuri-pešić putovao kroz Bosnu, izvijestio je da u toj zemlji žive tri naroda. Jedan su Turci, koji \"krajnje despotski\" vladaju kršćanima. Drugi su \"stari Bosanci, koji su rimokatoličke vjere\". A treći su \"Srbi koji sebe nazivaju Vlasima... Doselili su se iz Smedereva i Beograda\".\" Taj je vlaški element bio toliko važan u nastanku 8 O podacima o provjeravanju vidi D. Mandić, Etnička povijest Bosne, str. 467-494. Bilo je i prelazaka pravoslavaca na katoličku vjeru. 9 Džaja, Die \"bosnische Kirche\", str. 75-82. 10 Vasić, \"Etnička kretanja\", str. 233-239; o izvještaju o izbijanju kuge velikih razmjera 1584. godine, kad je ta pošast navodno pokosila 200000 ljudi u Bosni i Hercegovini i u Srbiji, vidi Fermendžin, ur., Ada Bosnae, str. 338. 11 Kuripcšić, Itinerarium der Botschaftsreise, str. 34-35. Kuripcšić je nailazio na Srbe i u drugom dijelu svoga putovanja, između Sarajeva i Kosova; o njima jednostavno govori kao Srbima (str. 43). 97 -------------------------------------------------------------------------------- bosanskog pravoslavnog pučanstva da se još i nakon tri stoljeća izraz \"Vlah\" rabio u Bosni u značenju \"pripadnik Pravoslavne crkve\".12 Dakako da su u tom procesu naseljavanja sudjelovali i Srbi i Hercegovci koji nisu bili Vlasi. O problemu kako ih među sobom lučiti, i o tome što je izraz \"Vlah\" značio u ono doba, bit će još riječi. Ipak, jasno je da su Vlasi, kao posebna etnička i kulturna skupina, tu odigrali važnu ulogu. Vlasi su potpuno odgovarali ciljevima otomanske vlasti, ne samo zato što su bili pokretni (tipične su im poslovne djelatnosti bile stočarstvo, uzgoj konja i organiziranje prijevoza robe za trgovce), nego i zato što su imali izrazitu vojničku tradiciju. Odobrene su im posebne povlastice kako bi ih naveli da se nasele uz otomansko-habsburšku granicu - smanjen je porez na ovce za one koji žive u pograničnom području, a njihovim su glavarima dodijeljeni veliki timari.13 Iako nisu primali vojnu plaću, imali su pravo nositi oružje i od njih se očekivalo da obavljaju vojnu funkciju; umjesto plaće, dopušteno im je pljačkanje neprijateljskog teritorija. Poznati pod nazivom \"martolozi\" ili \"vojnuci\", postali su najopasniji element u otomanskoj vojnoj mašineriji. Istodobno su Vlahe i Srbe koji su pobjegli na sjever pred oto-manskom najezdom u 15. stoljeću i koji su njegovali sličnu vojničku tradiciju, Habsburgovci počeli koristiti s druge strane te nestalne i promjenljive granice. Pridružili su im se i neki Vlasi iz unutrašnjosti Bosne. Tri razloga koje navodi Benedikt Kuripešić za opustjelost Bosne na početku 16. stoljeća bijahu kuga, devširma i bježanje srpsko-vlaških martologa preko granice.\'4 Godine 1527, pošto je izabran za kralja Ugarske i Hrvatske, Ferdinand I. Austrijski utemeljio je za njih formalni sustav zakupa zemlje i vojnih dužnosti. Bili su oslobođeni feudalnih obveza, dopušteno im je sudjelovanje u diobi ratnog plijena, mogli su sami birati svoje zapovjednike (vojvode) i mirovne suce (knezove) i slobodno ispovijedati pravoslavnu vjeru. 12 Roskicwicz, Studien über Bosnien, str. 77. 13 Vasić, \"Etnička kretanja\", str. 238; Šabanović, \"Vojno uređenje Bosne\", str. 218-219. 14 Kuripešić, Itinerarium der Bolschafisreise, str. 43. Nakon poraza Turaka pod Siskom 1593. godine mnogi su Vlasi prešli na austrijsku stranu (Gušić, \"Wer sind die Morlaken\'.\'\", str. 461). 98 -------------------------------------------------------------------------------- Na taj je način izrastao pod Habsburgovcima poseban sustav držanja zemlje u posjedu i vojne organizacije, takozvana Militärgrenze ili Vojna krajina, koja je na kraju obuhvaćala pojas zemljišta između tridesetak i stotinjak kilometara širok i oko tisuću kilometara dugačak. Krajišnici ili Grenzer na sjevernoj i sjeverozapadnoj granici Bosne, podjednako poznati po svojoj vojničkoj odvažnosti i krvoločnosti, zvali su se \"Vlasi\" ili \"Morlaci\". Godine 1630. Ferdinand II. potvrdio je njihove privilegije u dokumentu poznatom pod imenom \"Zakoni o Vlasima\" - \"Statuta Valachorum\".^ Uz pojedine velike ratne pohode, ratovanje Osmanlija i Habsburgovaca sastojalo se na ovoj granici uglavnom od vječitih okršaja Vlaha s Vlasima. Tko su bili ti Vlasi, i gdje su ponikli? To je jedno od najspornijih pitanja u povijesti Balkana.16 Vlasi su dan-danas raštrkani po mnogim dijelovima Balkana; najveća je njihova koncentracija u gorju Pindus na sjeveru Grčke, ali ima ih i u Bugarskoj, Makedoniji, Albaniji i Srbiji, a ostataka vlaškog žiteljstva naći ćemo i na Istarskom poluotoku. Po tradiciji su bili stočari i pastiri i moglo bi se reći da su napola bili nomadi jer su gonili stada, katkad i na velike udaljenosti, s redovite ljetne ispaše u planinama na redovitu zimsku ispašu na nekom drugom mjestu. Neki su se od njih obogatili prodajom svojih stočarskih proizvoda: vune, sira i marve. Mnogi su se pročuli u 18. i 19. stoljeću kao trgovci, domaći i međunarodni. Ti se poslovi nisu mnogo mijenjali u toku stoljeća; jedna bizantska pjesma iz 12. stoljeća spominje vlaški sir koji je bio na glasu u Carigradu, i vlašku kabanicu, širok, crn ogrtač bez rukava ili talagan, koji se još može vidjeti na plećima balkanskih čobana. Neki drugi bizantski pisci spominju vlaško tjeranje stoke iz jednog kraja u drugi, a srednjovjekovni srpski dokumenti govore o njima kao o pastirima i kjelatorima - ova je riječ potekla od latinske calator, što znači \"konjovodac\", 15 Vidi Rothenberg, Austrian Military Border, a koristan sažetak nalazi se u njegovoj knjizi Military Bonier in Croatia, str. 6-11. 16 Postoji golema literatura o Vlasima, ali uglavnom ne zadovoljava. Opširnu bibliografiju vidi kod Nasturel, ur., Bibliografie macedo-romana. Najbolji opću uvodi još su uvijek Weigand, Aromunen, i Wacc i Thompson, Nomads of the Balkans. Najbolja je suvremena studija Winnifrith, Vlachs; a vrijedna je i studija Nandris, \"Aromani\". 99 -------------------------------------------------------------------------------- riječ koja se očuvala i u suvremenom vlaškom u obliku cälätor, što će reći \"putnik\".17 Njihovo jedino drugo zanimanje u to doba bilo je vojničko: kao žilavi gorštaci bili su cijenjeni zbog svoje srčanosti, a kao dobavljači konja bili su dobro došli u svakom ratnom pohodu. Čini se da im bizantske vlasti ipak nisu mnogo vjerovale i da su ih obično upotrebljavale kao pomoćne čete, a ponekad su djelovali i kao posve samostalne neregularne jedinice. Ipak, spominje se i cijela jedna vlaška pješačka pukovnija u bizantskoj vojsci na početku 14. stoljeća.18 U prvim zapisima Vlasi se često spominju kao prilično prolazna pojava nalik na sjenu. Selili su se iz jednog kraja u drugi, govorili lokalne jezike i stapali se s lokalnim pučanstvom. U dokumentima kasnog Bizanta govori se o \"Bugaro-albano-vlasima\", pa čak i o \"Srbo-albano-bugaro-vlasima\".19 Medu ostalim njihovim imenima spomenimo bizantsko-grčko \"Mavrovlachos\", što će reći \"crni Vlah\", iz čega je potekao i naziv \"Morlak\", pa suvremeno grčko ime \"Koutsovlachos\" (Kucovlah), što doslovce znači \"hromi Vlah\", a to je valjda inačica koja je pučkom etimologijom nastala od turskog kiifiik eflak, \"malog Vlaha\". Samo ime \"Vlah\" potječe od riječi kojom su stari Slaveni nazivali narode što su govorili latinske ili romanske jezike - odatle i \"Wallachian\", \"Walloon\" i (tek posrednom primjenom) \"Welsh\". Nema pouzdanih historijskih zapisa o Vlasima prije desetog stoljeća. Jedini dokazi o njihovu postojanju prije toga lingvističke su naravi. Vlaški je jezik romanski, vrlo srodan s rumunjskim - lingvisti ga zovu \"makcdo-rumunjski\", a romanski koji se govori u Rumunjskoj \"dako-rumunjski\". Očito je daje taj jezik produkt starorimske kolonizacije Balkana, da je ondje trajno sačuvan i da su Slaveni naišli na nj kad su došli na Balkan u 6. i 7. stoljeću. Međutim, Rimsko Carstvo obuhvaćalo je na Balkanu golem prostor pa je to dušu dalo suvremenim nacionalnim povjesničarima da tvrde kako Vlasi potječu upravo s njihova područja. Tako, recimo, Grci vjeruju 17 Gyöni, \"La Transhumance des Vlaqucs\". 18 Bartusis, Late Byzantine Army, str. 216, 256; Nasturcl, \"Les Valaqucs balea-niqucs\", str. 110. 19 D. Radojičić, \"Bulgaralbanitoblahos\". M -------------------------------------------------------------------------------- da su Vlasi romanizirani Grci, Bugari kažu da su romanizirani Iračani, a Rumunji inzistiraju da su romanizirani Dačani (i/ili potomci rimskih legionara u Daciji - nije važno jesu li potomci jednih ili drugih, glavno je da su bili ondje prije dolaska Mađara). Kudikamo je najslikovitija - i najbesmislenija - teorija koju je iznio istaknuti hrvatski povjesničar otac Mandić koji je, istražujući porijeklo Vla-ho-Srba u Bosni, zaključio da oni potječu iz Maroka. Na taj način misli on da je objasnio bizantskd-grčku riječ \"Mavrovlachos\" ili \"crni Vlah\" (Karavlah), što upućuje na njihovu tamnu maursku put. Prema toj njegovoj teoriji, oni su potomci rimskih legionara iz Ma-uretanije (današnjeg Maroka) koji su bili stacionirani na Balkanu. Istina je da su Rimljani naselili ondje mnogobrojne legionare, ali su to bili, kao što smo vidjeli, ljudi iz cijeloga Carstva. Od jedine dvije vojne kolonije Mauretanaca koje spominje Mandić, jedna se nalazila u Besarabiji nedaleko od Crnoga mora a druga na rijeci Inn, nedaleko od Beča. Teško da je to moglo biti polazište za stvaranje čitavog jednog naroda na jugu Balkana. Iako će se, naravno, današnji anti-srpski nacionalisti u Bosni oduševiti kad saznaju da su bosanski Srbi zapravo Afrikanci (teorija koja svakako opovrgava suvremenu srpsku predrasudu prema Albancima kako su oni tobože tamnoputan narod iz Trećeg svijeta), ta teorija nikako ne drži vodu.20 Međutim, pravo porijeklo Vlaha može se izvesti iz lingvističke građe. Vlaško-rumunjski jezik (koji je bio jedan jezik dok se dva glavna oblika nisu počela račvati negdje na početku srednjega vijeka) ima velik broj posebnih značajki zajedničkih s albanskim jezikom. Medu te značajke spadaju osnovna pravila gramatike i sintakse, određen broj posebnih idioma i jezgra vokabulara vezanog za pastirski život.21 Albanski, koji je jedini preživio od jezika ilirskih plemena, sadrži i znatan broj riječi posuđenih iz latinskoga pa upućuje na tijesne veze s romaniziranim pučanstvom za sve vrijeme 20\' Moram priznati da nisam imao prilike pročitati potpuno izlaganje teorije oca Mandića, Postanak Vlaha, stoje objavljeno u Buenos Aircsu; oslonio sam se na sažetak njegova teksta u djelu \"Etnička i vjerska povijest Bosne\", str. 383-386. 21 Postoji znatna tehnička literatura o vezama između rumunjskog i albanskog jezika. Vidi posebice Barić, Lingvističke studije; dobre suvremene sažetke vidi kod Du Nay, Early History of Rumanian, i Illyes, Ethnic Continuity, str. 191-290. 101 -------------------------------------------------------------------------------- rimskog razdoblja.22 Udružene snage historijske lingvistike, proučavanje imena mjesta i povijest Rimskog Carstva omogućuju nam da izvučemo prilično pouzdan zaključak da je središte u kojem su se oba ta jezika razvila područje što se proteže od sjeverne Albanije preko Kosova do jugozapadne Srbije, a možda je obuhvaćalo i neke dijelove sjeverne Makedonije i zapadne Bugarske. Veći dio romaniziranog pučanstva koji govori rumunjskim jezikom na tom području (na čiju je verziju latinskoga utjecao njihov vlastiti stariji jezik, ilirski) raspršile su, uništile ili asimilirale najezde u srednjem vijeku, napose najezde Slavena. Ostatak koji se bavio stočarstvom uspio je preživjeti u gorju nedirnut razvojem slavenske sjedilačke poljoprivrede, a u udaljenijim planinama (osobito na sjeveru Albanije) ostao je u tijesnoj vezi s još starijim ostacima koji su govorili ilirski jezik, doduše verziju ilirskoga duboko prožetu latinskim, nakon stoljetnih doticaja. Ovo objašnjenje prihvaćaju gotovo svi objektivni znanstvenici koji su izučavali to pitanje. Na žalost, u to proučavanje unio je nepotrebnu zbrku neumjesni nacionalni ponos rumunjskih autora koji se ne mogu pomiriti sa činjenicom da su prvi ljudi koji su govorili rumunjski porijeklom južno od Dunava.23 Budući da su sjeverna Albanija i južna Srbija bile prvobitno središte Vlaha, nije čudo što su se Vlasi vrlo rano proširili na obližnje gorske krajeve Hercegovine. Odatle su se preselili na sjever, preko brdovitog zaleđa Dalmacije, gdje se već u 12. stoljeću spominje da čuvaju stada (a u zimu ih dovode u primorje). Između 13. i 15. stoljeća o njima je često riječ u kronikama Dubrovnika i Za- 22 Vidi Haarmann, Der lateinische Lehnwortschatz. Graša pokazuje da je varijanta kasnolatinskog jezika iz koje se razvio rumunjski bila tijesno povezana s albanskim jezikom, iako neke albanske posudenice potječu i iz ranijeg latinskog. 23 Medu najistaknutije nezavisne (tj. nebalkanske) znanstvenike spadaju Jirc-čck, Weigand i Stadtmüller. Koristan pregled (u kojem se, naravno, radi Albanaca naglašava albansko geografsko porijeklo) vidi kod Cabcj, \"Problem of Place of Formation\". Neki su rumunjski autori pokušali preokrenuti situaciju u svoju korist tvrdnjom da su Albanci došli iz Rumunjske. Najdovitljiviji rumunjski kompromis djelo je Mariencscua,koji je ustvrdio da su ilirske jezične karakteristike najprije bili preuzeli rimski legionari u Makedoniji, koji su se potom premjestili na sjever od Dunava (\"Iliru, macedo-romänii si albanesii\", str. 153-154). 102

spusti loptu, nikome nije više do pucnjave buraz.. Pusti te priče.. to je sve davno bilo. Ali i dalje očekujem ljudsku ispriku za ono što ste izveli.. Jer, ne zaboravi, isam ja išao dizat begeš i Niš u zrak , , a vi jeste granatirali naše gradovo skoro 5 godina dok nam nije puko film..

legionar...znaci i ti si balija...ako,ako,sad cu,boga mi,da vidim ko je sve ovde balijant,smrdljivi islamista....govno jedno,kad ti ljudi cestitaju bajram onda ti drago,a?????nit si ikad nekog nasmejao i oraspolozio,samo smaras i smaras,bez trunke postovanja....neka.amin.

dra.24 Neki od tih vlaških čobana prodrli su i do srednje Bosne, gdje o njihovoj prisutnosti svjedoče srednjovjekovna imena mjesta u krajevima oko Sarajeva i Travnika: Vlahinja, Vlaškovo, Vlašić.25 I mnoge vlaške riječi iz pastirskog života ušle su u bosanska narječja: primjerice trže, janje koje se vrlo kasno ojanji, u mjesecu srpnju, potječe od vlaške riječi tirdziu, ili zarica, vrsta sira, dolazi od vlaške riječi žara. Ova je potonja riječ zapravo inačica albanske riječi dhalle, što će reći \"mlaćenica\" -jedan od mnogih detalja koji upućuju na pastirsku simbiozu Vlaha i Albanaca, koja je vrlo dugo trajala.26 Čini se da je većina tih prvih dalmatinskih i bosanskih Vlaha živjela mirno i povučeno u gorju.27 Ali u samoj Hercegovini, gdje se nalazila veća koncentracija Vlaha, razvila se vojna i agresivna tradicija. U dubrovačkim kronikama često se tuže na pljačkaške upade tih obližnjih Vlaha u 14. i 15. stoljeću.28 Hercegovački Vlasi bili su uzgajivači konja i vodiči karavana, a kad se nisu bavili pljačkom, bogatili bi se trgovanjem između Dubrovnika i t>osanskih rudnika. Neki su od njih, kao što smo vidjeli, vjerojatno naručili one impozantne kamene nadgrobne spomenike ili stecke ukrašene 24 Jireček, \"Die Romanen in den Städten Dalmatiens\", prvi dio, str- 35-40; Gu-šić, \"Wer sind die Morlaken?\"; Dragomir, Vlahü si Morlacii, str. 15-52. Vidi također Valentini, \"L\'elemento vlah nella zona scutarina\", o mletačkim zapisima o Vlasima niže u primorju, na jugu Crne Gore i na sjeveru Albanije. 25 Dragomir, Vlahii din nordul peninsulei baleanice, str. 49-52 i zemljovid 1. 26 I. Popović, \"Valacho-serbica\", str. 372-373 (ispravio sam Popovićcvo pisanje riječi tirdziu); Huld, Basic Albanian Etymologies, str. 57. U današnjem rumunjskom tlrziu znači \"kasno\" a žara- \"surutka\" ili \"kiselo mlijeko\". O Albancima kao pastirima u Dalmaciji i u skupinama Vlaha albanskog porijekla u Hercegovini i Srbiji vidi Gušić, \"Wer sind die Morlaken?\", str. 456; Jireček, \"Die Romanen in den Städten Dalmatiens\", prvi dio, str. 41-43; M. Filipović, \"Struktura i org\"nizacija katuna\", str. 50-58. 27 Njihovi su potomci možda preživjeli kao islamizirani sezonski nomadi i pastiri, tradicionalno poznati pod nazivom balije, u zabačcnijim krajevima Bosne: vidi Balagija, Les Musulmans yougoslaves, str. 82-83; Kulišić, \"Razmatrarmja o porijeklu Muslimana\", str. 153. Pokazalo se da je jedna obitelj balija koju je proučavao Weigand vjerojatno turkmenskog porijekla (\"Rumänen und Aromunen in Bosnien\", str. 191-197); ali je očito da većinom potječu s Balkana. 28 Gušić, \"Wer sind die Morlaken?\" str. 457. Vidi npr. tužbu iz 14O3. godine u Fermendžin, ur., Acta Bosnae, str. 85. 103 -------------------------------------------------------------------------------- isklesanim konjanicima. Zacijelo su, zahvaljujući svojim trgovačkim vezama na istoku, stupili u doticaj s vlaškim pučanstvom u Srbiji i Bugarskoj, koje je imalo dugu tradiciju vojne aktivnosti u službi bizantskih careva i srpskih kraljeva. Jedna je od još nerazriješenih tajni u ovom slučaju pravo značenje izraza \"Morlak\" (\"Mavrovlachos\", \"Karavlah\", \"Crni Vlah\"), i kako je došlo do njegove uporabe u Hercegovini i Dalmaciji. Očito je da se prvobitno značenje odnosilo na crne kabanice koje su nosili Vlasi na središnjem Balkanu (u Srbiji, Bugarskoj, Makedoniji i sjevernoj Grčkoj). U različitim su razdobljima bili poznati i pod imenom \"Karagounides\" ili \"Crnogunjei\".29 Možda je poseban val tih Vlaha zapljusnuo Hercegovinu i Dalmaciju donijevši sa sobom i to ime (koje su zacijelo bili dobili na području gdje se govorio grčki).30 Slavenska pučka etimologija uskoro ga je pretvorila u \"Morovlah\" (tj. \"morski Vlah\").31 Iz Dalmacije se taj izraz poslije proširio na Vlahe u Hrvatskoj koji su bili naselili \"Krajinu\" sjeverozapadno od Bosne. \"Morlacchi\" je postao standardni mletački naziv za te ljude, a taj je kraj na mnogim zemljovidima 17. i 18. stoljeća označen kao \"Morlacchia\". Zbog svojih okrutnih metoda neregularnog četovanja 29 Novaković (Selo, str. 33) također poistovjećuje Crnogunjee sa Sarakačanima, čime ime možda potječe od turske riječi Karakafan, što znači \"crni odstupnik\"; ali Sarakačani, koji očito već poodavno govore grčki, predstavljaju još jedan misterij. 30 Povjesničar iz 17. stoljeća Ivan Lučić (loanncs Lucius) iz Trogira kaže da se ovaj naziv rabio kao suprotan izrazu \"Bili-Vlahi\", to jest Albi Latini (\"Dc Rcgno Dalmatiae\", u von Schwandner, ur., Scriptures rerum hungaricarum, sv. 3, str. 459); ali nisam vidio nijednu rečenicu o \"bijelim Vlasima\" navedenu iz nekog ranijeg izvora. Jirećck misli da su Dubrovčani i Dalmatinci pravili tu razliku kako bi se razlikovali (jer i njih su gdjekad nazivali Vlasima zbog njihova latiniziranog jezika) od Vlaha iz unutrašnjosti, a Gušić misli da su oni lučili svoje mjesne Vlahe (koji su nosili bijelu odjeću) od vala pridošlica. Ni jedna ni druga teorija nisu uvjerljive jer nema razloga zašto bi Dubrovčani i drugi Dalmatinci govorili grčki. Lučić je bar bio svjestan ovog problema; on je predmnijevao da su naziv Mavrovlachos donijeli Mlečani iz Grčke. 31 Riječ Morovlah rabi se u dubrovačkim dokumentima za mjesne Vlahe u 13. stoljeću (Jireček, \"Die Romanen in den Städten Dalmaticns\", prvi dio, str. 35), a pučka je etimologija utjecala na izgovor te riječi očito potkraj 12. stoljeća, kad je i pop Dukljanin pisao \"Morovlachi\" (premda je znao da ta riječ znači \"nigri Latini\"): von Schwandner, ur., Scriptores rerum hungaricarum, sv. 3, str. 478. Oba ova podatka kose se s Gušićcvom tvrdnjom u \"Wer sind die Morlaken?\" str. 459-460. 104 -------------------------------------------------------------------------------- Morlaci su izišli na zao glas, smatrali su ih primitivnim i bešćutnim ljudima. Ali sve se to promijenilo potkraj 18. stoljeća, kad ih je posjetio talijanski svećenik, abbe Fortis. Nadahnut Ossianovom poezijom, i praćen još jednim zaljubljenikom u epsku narodnu pjesmu i folklor, profesorom novije povijesti na Cambridgeu, Fortis je obišao Morlake u Dalmatinskoj zagori tragajući za poezijom i primitivnim vrlinama. Našao je i jedno i drugo: \"Iskrenost, povjerenje i čestitost ovih siromašnih ljudi... u svim svakodnevnim životnim postupcima proglasili bi se kod nas naivnošću i slabošću\", zapisao je on. Čuo je i mnogo pjesama i pobilježio: \"Morlak krstari po pustim planinama i pjeva, poglavito u noćno doba, o junaštvima starih slavenskih kraljeva i velmoža ili o nekom tragičnom događaju\". Zapazio je isto tako da \"bosanski dijalekt kojim govore Morlaci u unutrašnjosti skladnije zvuči, po mom mišljenju, od primorskog ilirskog jezika.\"32 Pjesma koju je objavio u prijevodu, Hasanaginica, bila je zapravo djelo bosanskih muslimana - kratka priča o tragičnoj ljubavi i nesporazumu postala je jedna od najomiljenijih narodnih pjesama u cijeloj Europi, pa su je preveli Goethe, Byron, Walter Scott, Merimee, Puškin i Ljermontov.33 U samoj Bosni naziv Morlak nije se toliko rabio za ratoborne Vlahe koji su se pod Turcima naselili u Krajini. Te su Vlahe, koji su došli i iz Hercegovine i iz Srbije, zvali ili Vlasi ili martolozi. Ova se potonja riječ odnosila na njihov vojni status, pa su to mogli biti i Nevlasi - bijaše to inačica grčke riječi za naoružana čovjeka, armatolos. Vlasi u Bosni i Hercegovini imali su svoje vlastito društveno i vojno ustrojstvo, koje je bilo jasno određeno već u prvim otomanskim dokumentima. Na čelu svake lokalne zajednice bijaše mirovni sudac ili knez (stari slavenski naziv), pod njim je bio načelnik \\iprimikur (od grčke riječi primikerios); pod njim je pak bio lagator (od grčke riječi alagatör, zapovjednik vojnog odreda), a osnovna vojna jedinica bijaše gander (od grčke riječi kontarion, što 32 Fortis, Travels into Dalmatia (\"Put po Dalmaciji\"), str. 53, 85. Mnoge od Fortisovih zapažanja (ali ne i ova) osporio je u kasnijem i vrednijem djelu autor koji je mnogo bolje poznavao mjesne prilike: Lovrieh, Osservazioni. 33 Balić, Das unbekannte Bosnien, str. 175; Wilson, Life of Vuk Karadžić, str. 192-194. Wilsonov vlastiti prijevod nalazi se na str. 361-363. 105 -------------------------------------------------------------------------------- će reći koplje).34 Svi ovi nazivi jasno pokazuju da su Osmanlije jednostavno preuzele sistem koji bijaše utvrđen u vojsci Bizantskog Carstva. Kao i bizantski i srpski vladari prije njih, oni su Vlasima odobrili posebne porezne olakšice radi njihovih vojnih usluga. Glavarima Vlaha dodjeljivali su timare i s njima su praktički postupali kao sa spahijama, a ljude su im oslobodili plaćanja osnovnog nameta na nemuslimane, harača. Vlasi su ipak plaćali poseban \"vlaški porez\" - rusum-i eflak - koji se uglavnom sastojao od jedne ovce i janjeta po obitelji što su se davali svake godine o Đurđevdanu.35 Buduće da su bili drukčije oporezovani, bili su i drukčije razvrstani u turskim tefterima. To nam je omogućilo da ustanovimo daje potkraj 15. stoljeća bilo najmanje 35 000 Vlaha u Hercegovini, a daje u 16. stoljeću bilo čak 82 692 uglavnom vlaških obitelji (uključujući tu i neke nevlaške martoloze koji su uživali slične povlastice) u smederevskom kraju južno od Beograda.36 (Mnoge Vlahe iz istočne Hercegovine preselili su Turci onamo da ponovo napuče područja opustošena ratovanjem u šezdesetim godinama 15. stoljeća.)37 To su bili glavni rezervoari pučanstva iz kojih su se punili opustjeli krajevi na sjeveru Bosne. A kako su oni, prebivajući u Hercegovini i Srbiji, poodavno bili pripadnici Pravoslavne crkve, uveli su na te bosanske prostore pravoslavlje koje se ondje očuvalo do dana današnjega. Koliko su se ti Vlasi razlikovali od susjednih Slavena? Očito je da su imali drukčiji status i drukčije društveno-vojno ustrojstvo. Oni koji su se naselili u sjevernoj Bosni nisu mogli nastaviti tradiciju da gone svoja stada na velike udaljenosti, a očuvani otomanski dekreti o Vlasima u Bosni i Hercegovini iz 16. stoljeća pokazuju da većina Vlaha nije više živjela nomadskim životom, ali da su se i 34 Beldiceanu, \"Les Valaques de Bosnic\". 35 Beldiceanu, \"Sur les valaques des balkans slaves\", str. 97; Beldiceanu i Bcl-diccanu-Stcinherr, \"Quatrc actes dc Mehmcd II\", str. 118; vidi također Hadžibcgić, \"Džizja ili harač\", prvi dio, str. 68. Međutim, potkraj 18. stoljeća potomci Vlaha u Bosanskoj krajini plaćali su harač: Lovrich, Osservazioni, str. 83. 36 Beldiccanu, \"Sur les valaques des balkans slaves\", str. 94; Hadžijahić, Porijeklo bosanskih Muslimana, str. 137. U fusnoti usporedi s Kuripešićevim zapažanjem u napomeni br. 11 u ovom poglavlju. 37 Džaja, Die \"bosnische Kirche\", str. 75. 106

@ sipa Pa o tome se i radi što ste vi uvijek pokretali napade i kuhali frke... U Sarajevu je 1914. velikosrbin Princip ubio Ferdinanda u skladu s britanskim željama (jer je Engleskoj prijetio bankrot a rat je dobar način za pokretanje privrede...), sami ste krivi i za nastanak Ustaškog pokreta kao snage koja vam je samo djelomično vratila \'milo za drago\' zbog onih dugih godina protuhrvatskog djelovanja i provođenja velikosrpske ideje na štetu drugih naroda. I martovske demonstracije i puč protiv kralja odradili ste po britanskoj direktivi, pa kad vas je Adolf sašio, onda \'Kuku nama\'. Partizanski pokret bio je ideja naprednih Hrvata, vi ste imali četnike i Ljotića koji je ostvario prvi \'Juden frei\' grad na svijetu, pa ste zbog tog uspjeha žicali Hitlera da vam da dio Hrvatske ali vas je odje&ao... Pa nitko vas ne voli, sve narode u bivšoj Jugi silom ste \'ubjeđivali\' da su Srbi. I zadnji rat ste zakuvali, ali mi je drago što ste ovaj put, osim tanjura i lonac polizali, a zato što ste bili dobri povijest će vas pamtiti kao tvorce Traktorijade, nove rally discipline... U zdravlje.

sipe, tvrtkovi i drugi tamo , kako to da ne možete ništa naučiti iz tolikih poraza i da su vam za sve nedaće koje vas zadese vašom krivnjom uvijek krivi neki drugi : NATO , CIA , Islam , Rimm , Hrvatska , Slovenija ......????

čak su i Slovenčići junačine prema Svrbima bua ha hahaha hahaahah aha ha ha

eh...igrace se meni ijopet uzicko i moravac na sred zabrega i ljubljane...i nece se vise momci stideti imena svojih i zvati se jure,stipe,domogoj...nego lepo i fino,ko sto prilici ljdima,djordje,stefan,jovan,milutin....aj bilo i jopet ce.amin.

24.12.2010. u 15:03h KraljTvrtko je napisao/la: turcine...ne prizivaj rat,nikom dobra nije donelo...narocito ne prizivaj rat danas kad nema ko da islamiste uzme u zastitu od zapadnih sila....mislim da vam se relano lose pise u evropi,bar na balkanu,srbija ne trazi niciju pomoc,samo da nam se odrese ruke,sve sami ima da resimo.... ===================================== Vic godine !!!!!!!!!!!!! A tko vam je to vezao ruke ? Albanci ? Tamo ste ih gurali u blato , koje ste sami učinili !!!

hart Pozdrav prijatelju:-) Procitaj ovaj moj komentar dole i sve ce ti biti jasno! Uvazeni prijatelju:Vama,vasoj obitelji,vasim prijateljima,rodjacima,poslovnim kolegama: Cestit Bozic i sretna 2011 godina da ih u miru i raspolozenju provedete,zeleci Vam dobro zdravlje i sve sto se moze nazvati dobrim!

ja ne znam kako Svrbi misle dobit Kosovo-spavajući-sanjajući zimski san i eto Kosovo im dolazi natrag za 50-100 godina buah aha ha a ovaj prdi još o Užičkom kolu i to u Sloveniji bua ha ha ha ah ah aha ha ha

da se srbija pitala,ne bi bilo zivog muslimana na balkanu....al ne,neko je tu morao da bude pametan i da kaze ne,ljudska prava i sta ti ja znam....kakva,bre,prava,ko nece stambolu,haj,pravac raj i 40 kamila nevinih....al neka...istrebicemo vas,gamadi jedna,pacovi....aaaaaaaaa.....oprem,samo lagano.

legionar pozdrav i tebi i sretni i ugodni blagdani!