Josip Paladino: 'Kad operiram dijete i shvatim da ne mogu pomoći, pomislim: Bože, uzmi mene. I uvijek sam spreman otići...'

Sjajan stručnjak i čovjek. Sutra će biti 21 godina sa mi je operirao majku. Još je živa. Ima 87 godina. O negovom pristupu i ljudskosti sve najbolje.

U našem slučaju, pobio je tuđu dijagnozu i pokazalo se, u potpunosti je bio u pravu. Pri tom je pokazao iznimnu ljudskost. Sve pohvale doktoru Paladinu.

Ovakve tekstove želimo čitati. Bravo!

Uvaženi prof.dr.Paladino , u HR jos nije pozeljno javno hvaliti Boga pa vjerovatno vas vise mediji neće uznemiravati.Ali dan dolazi za Heroje...

Veliki dr. Paladino .....bravo Papa Benedikt je rekao : nema rata , nema horora koji izaziva takav strah kod čovjeka kao dan odlaska s ovog svijeta ....kad ti nitko ne može pružiti ruku , kad ćeš sam morati otvoriti vrataa ..... Zato vjerujmo u Stvoritelja jedinu pravu ljubav

Bog ga je stvorio da pomaže ljudima. I gospodin Paladino to čini svim svojim snagama. Vjerujem na obostrano zadovoljstvo. I zadovoljstvo njegovih pacijenata. Vjerujem da u Hrvatskoj ima još ljudi koji svoj posao odrađuju na najbolji mogući način. O takvimm ljudima treba pisati.

Svaka čast prof.Paladinu na neurokirurgiji. Ali Hajduk nije "simbol" Dalmacije. Još jedna prepotentna teza "bahatih" navijaća Hajduka.Nije samo Split Dalmacija i nije samo Hajduk Dalmacija. Dalmacija je puno , puno , puno više od Splita i Hajduka. U Dalmaciji ima dalmatinaca koji i ne navijaju za Hajduk , koji ne navijaju ni za koga i kojima je pun kufer da ih se poistovjećuju sa navijaćima Hajduka automatski jel su dalmatinci.

Covjek o kome se mogu cuti i procitati samo dobre i prekrasne stvari.

Odličan članak!

Negdašnji profesor Paladino u sali nikad nije zazivao Boga, barem ne bez psovke. Ne mogu vjerovati da netko ovom "velikom stručnjaku bez kojeg se hrvatska neurokirurgija raspada" još uvijek posvećuje toliko prostora. Mi koji malo više znamo o njemu, znamo i da NITKO za njim nije suzu pustio. Čovjek koji je bio običan tiranin u svakom pogledu, posebno grubi i prost u sali, kao kameleon je mijenjao boje ovisno tko mu se u tom trenutku čini koristan. Bio je "dobar" i s lijevima i s desnima i s žutim, zelenim i drugim vragovima. Sve što je činio, radio je radi osobnog probitka i hranjenja vlastitoga ega. Koliko je bitan govori i činjenica da je nakon mirovine umjesto u velike klinike, kako je druge htio uvjeriti da ga zovu, otišao u Mostar. Paladino, hvala ti za svakog izliječenog pacijenta, ali pronađi se u trećoj životnoj dobi i nađi hobi, zanimaciju, nešto. Pecaj. Puna su groblja nezamjenjivih.