Dok se vozio u autu i u dertu sa zvučnika je svirala pjesma Dragiše Nedovića, jednog od najdarovitijih među sevdalijama u dvadesetom stoljeću, "Karanfil se na put sprema", u ruci mu je bio pripremljen pištolj, suvozački prozor otvoren, pa je nošen pjesmom, koja govori o rastanku i o jednoj iracionalnoj ljubavi - a svaka je ljubav u ovakvim pjesmama iracionalna - zapucao ravno u noć: jednom, dvaput, triput… Onoliko je puta pucao koliko je u šaržeru bilo metaka. I u trideset i sedam sekundi, koliko traje film, ruka mu nijednom nije uzdrhtala, niti mu je pošla u nebo, u vis da puca, onako kako i u najvećem veselju, i u najtežem dertu, pucaju oni koji se boje da ne ubiju.
U trideset i sedam sekundi, koliko traje film, ruka mu nijednom nije uzdrhtala, niti mu je pošla u nebo, u vis da puca, onako kako i u najvećem veselju, i u najtežem dertu, pucaju oni koji se boje da ne ubiju. On očito takvoga straha nije imao. Te je Slavonija pusta zemlja, u kojoj ne živi nitko. A ako, gađajući horizontalno u noć, ipak koga pogodi, neće biti prvi ministar u svojoj vladi koji je nehotice skrivio nečiju smrt.
Ne propustite
Želite prijaviti greške?
Još iz kategorije
Molimo vas pričekajte...
Otvori KEKS Pay
- Otvori KEKS Pay
-
Pritisni
ikonicu
- Pritisni 'Skeniraj QR kôd'
- Skeniraj QR kôd