

U trideset i sedam sekundi, koliko traje film, ruka mu nijednom nije uzdrhtala, niti mu je pošla u nebo, u vis da puca, onako kako i u najvećem veselju, i u najtežem dertu, pucaju oni koji se boje da ne ubiju. On očito takvoga straha nije imao. Te je Slavonija pusta zemlja, u kojoj ne živi nitko. A ako, gađajući horizontalno u noć, ipak koga pogodi, neće biti prvi ministar u svojoj vladi koji je nehotice skrivio nečiju smrt.