Jesu li 80-e bile bolje ili lošije od današnjih?

Hm, možemo mi pričati što god hoćemo, ali tada se živjelo i disalo punim plućima. Čak je i stara jugoslovenčina na slici, dakle Štulić, koji se pomodno zvao Džoni imao identitet, koji danas nema cijela hrvatska estrada zajedno. Taj lik,, kada bi se sada vratio i prestao prati tanjure u Utrechtu, kod svoje priležnice, digao bi na noge sve što je još ostalo normalno nakon drogice i teškog alkohola. Ali ne zbog jugoslovenstva, nego jednostavno, zato što je to što je radio tada, bilo ispred vremena. Ove naprdi serije na HTV-u samo su reciklaža reciklaže, jer su ih napravili klinci koji misle da je to tada tako bilo, a ne mogu shvatiti bit krasne zajeba ncije i života u komunizmu, koji uopće nije bio komunizam, nego je bio napredni socijalizam u kojem ljudi nisu jeli ljude, kao što to rade danas. Da bile su dobre osamdesete. I svi koji smo ih proživjeli punim plućima, osječamo se nadmoćno u odnosu na ovaj shitt danas.

Periklovo zlatno doba u svakom pogledu,a naročito u kulturnom.Pogotovo Novi talas kao,kasnije će se ispostaviti,civilizacijski incident na brdovitom Balkanu i razmena uticaja i ideja u trouglu LJubljana - Zagreb - Beograd.Osećaj promena u vazduhu i poluvekovna, okoštala komunistička doktrina štoo curi na sve strane.Uvek sam se pitao šta se to dogodilo i kako je to moguće da su ljudi koji su do juče skakali u transu po Kulušiću ili beogradskom SKC - u slušajući Idole,Šarla,EKV,Azru,Haustor,samo koju godinu kasnije,kao da su prošli kroz vremensku mašinu,navukli retro uniforme iz WW2 i ubijali se međusobno na najsvirepije načine.I jesu li to isti ljudi?

Ako je u 80-im išta valjalo, to je onda jedino glazba... Svaka čast tada svim bendovima iz Juge!

Da li se netko sjeća kako je bilo u svibnju osamdesetih u Zagrebu? Postavljane su bine (Cvjetnjak npr) gdje su svirali mladi punk i new wave bandovi. Možda nisam informiran, ali čini mi se da danas toga nema. I dalje se nađu kvalitetni indie bandovi, samo ta atmosfera osamdesetih izgleda da je neponovljiva. Prvo sam mislio da se svi koji imaju 15, 16, 17... osjećaju isto bile to '70-te, '80-te ili koje već, ali podosta današnjih "klinaca" zavidi mojoj generaciji koja je odrastala baš tih '80-tih.

Glazba 80-ih je bila za 5 klasa bolja od današnje. Ali nije to samo tako u Hrvatskoj i na ovim područjima, već uopće i u svijetu i na Zapadu. Zapravo su osamdesete godine bile posljednje zlatno desetljeće popularne glazbe. pop i rock glazbe na Zapadu i u Europi. I još moglo bi se reći možda najkasnije do polovice 90-ih. Nakon toga postupno opada kvalitet pop i rock glazbe, ona postaje sve površnija i lošija i jadnija. Devedesetih godina se najprije pojavila pošast debilne tehno glazbe, pa onda pošast takozvanih "boy bendova" kao Take That, Backsteeet Boys i ostali. I onda nakon toga mnoge krkansko-proleterske pop zvijezde, kao Mariah Carey, Jennifer Lopez, Rihanna, Beyoncee itd.. koje se utrkuju tko će se više besmisleno derati i pokazati više sise i stražnjice. Annie Lennox iz Eurythmiscs ili Alison Moyet, zvijezde 80-ih godina, bile su dvije svjetlosne godine bolje od današnjih drekača. A naše zvjezdice kao Severina i ostale samo kopiraju svoje zapadne idole, Beyoncee, Rihannu i ostale.. Koliko je bilo dobrih pjesama i velikih hitova 80-ih godina, ne samo kod nas već i na Zapadu samo u jednom mjesecu, toliko ih danas ne bude niti u dvije godine. Kao recimo pjesma "Wonderful Life" od Blacka, koja je i danas jedno za 5 klasa bolja od velike većine smeća koje se prezentira na zapdnoj sceni. Početkom 80-ih godina i u tadašnju SFRJ, je stigao "new wave" (novi val), pa je bilo bezbroj grupa i hitova. Tada popularni ska-ritam koji su furali britanske grupe kao "Madness", preuzeli su u SFRJ, "Prljavo Kazalište" . "Idoli", "Laboratorija zvuka", i mnogi drugu.. A grupe kao "Film" su se furale na punk-wave, po uzoru na britanske grupe kao Style Council. i druge. A bila je i jedna prava otkačena punk-grupa, "Pekinška patka" iz Beograda, ili nešto kasnije "Psihmodo Pop" Davora Gobca. Pa je bilo metalaca kao "Divlje jagode", "Osmi putnik" (u kojoj je pjevao Gibonni), modernih pop-grupa kao "Neki to vole vruće" ili "Dorian Gray" Massima Savića koji su napravili "Sjaj u tami", onu vrlo dobro obradu starog hita od "Walker Brothers" iz 60-ih godina. "Denis i Denis" iz Rijeke bila je hrvatska/jugoslavenska verzija uspješnog britanskog dvojca "Eurythmics", a sličnu glazbu pravila je i grupa "Videosex" iz Ljubljane, u kojoj je pjevala Anja Rupel, inače nećaka bivšeg slovenskog predsjednika Dimitrija Rupela. Anja Rupel je pjevala i na engleski u pjesmi slovenske grupe "Laibach" "Across the Universe", koja se tada čak vrtila na MTV-u i bila poznata u cijeloj Europi. To je bila obrada starog hita Beatlesa iz 60-ih godina. Inače "Leibach" koji su furali alternativnu glazbu, bili su trn u oku za tadašnju komunističku vrhušku. "Laibach" su pravili performancije za koje ih je SKJ optuživao da veličaju fašizam. U Sarajevu je kao odgovor na "novi val" koji je bio zastupljen većinom u Zagrebu i Beogradu, nastao "new primtivism" (novi primitivizam). Grupe kao "Zabranjeno pušenje", "Elvis J. Kurtovich", "Crvena jabuka" ( u ranoj fazi sa prvim pjevačem, pokojnim Draženom Ričlom), "Plavi orkestar", itd.. Oni su parodirali "novi val" i mješali tipične bosanske i sarajevske izraze u pjesme. "Crvena jabuka" je kasnije sa novim pjevačem, Žerićem, promijenula stil i postala više ono po uzoru na "Dire Straits", gitarski soft rock. A tu su bilie i stare zvijezde iz 70-ih godina, koji su također bile uspješne i u 80-im godinama, kao Sklonište, Valjak, Dugme, Josipa Lisac, Yu Grupa,...itd. Najuspješnikja pop grupa 80-ih i inače svih vremena u SFRJ, bila je Novi Fosili, koji su imali sigurno jedno 20 velikih hitova.. Iako su kritičari tada govorili da Fosili prave bezazlenu i sladunjavu glazbu, kada se pogleda sa današnjeg vremena, sa distance od 30 godina, to je tada bila vrhunska pop glazba, sa perfektnim aranžmanima i melodijama na najvećoj razini tadašnje zapadne pop glazbe. Inače i slavnu ABBU koja je bila uzor za Nove Fosili, zapadni su kritičari 70-ih godina napadali da je banalna i sladunjava glazba, ali danas svi priznaju da je ABBA bila jedna od najvećih pop-grupa svih vremena. Rajko Dujmić je za naše uvjete bio ravan dvojici iz ABBE. Ulvaesu i Anderssonu koji su skladali sve Abbine hitove... Mišo Kovač, koji je postao zvijezda već u 70-im godinama, u 80-im je doživio svoje najbolje vrijeme i postao kralj zabavne glazbe...Koji je svaki album prodavao po 400.000 primjeraka, kao i Novi Fosili...Ipak rekord svih vremena u prodaji jednog albuma drži Danijel, sa albumom na kojem se nalazila pjesma Džuli sa kojojm je na Eurosongu 1983.osvojio 4. mjesto, prodala se tada u nevjerojatnih 700.000 primjeraka. Danijel je sa svojim stilom rockabilly glazbe, tada imitirao britansku (velšku) zvijezdu Shakina Stevensa....Pa koliko je tu još bilo svakojake razne glazbe nevjerojatno puno grupa i pjevača, sa današnjeg pogleda izgleda naprosto nevjerojatno...Recimo srbijanska grupa "Rokeri sa Moravu" koji su pravili zezatorske pjesme, parodiju na srbijanske narodnjake, prodavali su 80-ih godina u Jugotonu, po 100.000 i više ploča i kazeta.....samo sa tim parodijama...

Bile su ok....iako je bespredmetno pricati o "osamdesetima" jer je pocetak, sredina i kraj istih bio totalna razlika. U politici, stanju u bivsoj drzavi a i muzici.

80-e su bile zlatne, ali zavisi gdje je tko gdje bio. Bila potpuna motivacija i optimizam medju ljudima, a danas i da hocu nemogu se tjesit. (i ne, nepricam o Jugoslaviji)

Jedina razlika između osamdesetih i danas je u tome što je tada temelj glazbene industrije bila gramofonska ploča a danas bog te pitaj što. Mediji su isto poklanjali puno više pažnje samoj glazbi. dok je danas bitnije dal je Severinaa našla novog dečka ili ne, a o tome da nema pojma s pjevanjem nije nikom bitno. Ima danas jako puno kvalitetne glazbe, naročito na svjestkom nivou, ali mi se čini kao da je nema tko slušati. Mladi više slušaju cajke, a stariji su zaostali u svojoj mladosti, i slušaju bendove koje su onda slušali, bez neke želje da upoznaju i nešto novo. Uglavnom sve je počelo ići k vragu s nestankom gramofonskih ploča.

Bilo je vrijeme ruza!

Bolje su bile ,to mogu reci jer sam ziveo i u jednom i u drugom periodu.To ne mogu reci oni koji nisu ziveli tada t.j nisu se ni rodili tada ,kao ni oni koji nisu tada ziveli u EX Yu.

Hvala svima iz vremena ruza...

U osamdesetim dolazi do velike eksplozije kvalitetnih bendova i muzike i po tome su značajne. Uz novi val, paralenlno su se pojavili i bendovi Sexa i Trobecove krušne peći. Jedni od punk pionira, Pankrti objavili su "Državne ljubimce", jedno od boljih izdanih na ovim prostorima. Lačni Franz, je na "Ikebani" koketirao sa jazzom prije maga pop glazbe Paul Wellera i njegovih Style Council, doduše na drukčiji način. Jazzeri okupljeni u bend Quatebriga su objavili dva odlična jazz albuma, Koja i Disciplina kičme jedinstven "Sviđa mi se da ti nebude prijatno", Leb i sol "Beskonačno" i nezaboravan koncert u Kulušiću. Bilo je još mnogo drugih vrijednih bendova koji nisu vezani uz novi val, a i onih koji su bili dio novovalne scene. Zadnja zaista značajna pojava na ovim prostorima su Majke, a i oni su započeli u osamdesetima. Istina da i danas, kao i prije osamdesetih, ima hvalevrijednih muzičara i bendova, ali period osamdesetih je zaista bio nešto posebno u muzičkom pogledu. Naposljetku, bili smo i mladi!

pa kud si stavio tu sliku azre upropaštene meljavim pađenom i njegovim imitatorskim sviranjem

Osamdesetih se srbadija razmahala i onda su devedesetih završili , kako jesu.

Osamdesete su bile koma, ne može se "Novim Valom", Poletom, Zvečkom i ostalim glupostima izbrisati sve crnilo osamdesetih. Osamdesetih sam postao momak i prvi puta osjetio srpski šovinizam na svojoj koži. Milicija nas je derala ko male majmune zbog Vile Velebita a Prekršajni Sudovi nabijali budžet. Osamdesetih sam "istjeran " s faksa zbog "nacionalizma" ( u indexu mi je velikim slovima pisalo HRVAT ). Osamdesete su godine neobuzdanih inflatornih razdoblja, dani kada je kruh ujutro imao jednu cijenu a popodne drugu. 80-te pamtim i po nedostatku svega i svačega, umjesto kave se pio "surogat", nije bilo praška za rublje, svakodnevne redukcije struje, par - nepar. Najgora priča je: 80- ih se na političkoj sceni pojavio Milošević, Kosovo, Gazimestan itd., zna se kako je završilo. 80-te su priča za malu djecu propalih yugonostalgičara. Jedino dobro što su 80-te donijele na globalnoj razini je početak totalnog raspada komunizma, oslobađanje Europe od Sovjetske čizme, Gorbačov i perestrojka. Dobre glazbe ima i danas, pa i bolje, bliže svjetskim standardima, bez prizvuka "pastirskog rocka" ili "kvazikritike komunizma od tvrdih komunista" što se predstavljalo kao "alternativa" omladincima kao primjer slobode govora.

meni je srednji vijek bio naj naj naj

Nikad prije ni poslije nismo bili toliko muzicki "mocni", cak i na svijetskoj sceni. Laibach je osnivatelj industrijskog metala, kojemu se poklanjaju svijetski bendovi tog zanra kao Rammstein. A da ne govorim o bendovim koje svi jos uvijek nosimo uu srcu Azra, Haustor, Bajaga, Parni Valjak i jos puno njih.

Imam dojam za su se svi srbi na forumu izredali komentirati ovaj clanak. Vama je sigurno bilo dobro, imali ste vas san o velioj srbiji na dohvat ruke. Sada je to ostao samo san.

Vise ste dosadni sa tim vasim 80-tim.......Davati sada neku posebnost, pozitivnost tom vremenu (samo zato sto smo tada bili mladi ) je krajnje pateticno i nema veze sa realnoscu...... Sto to mi nemamo sada u Hrvatskoj a sto smo imalili u Jugoslaviji????Kome to fali Beograd.......

Ne estradi se nije se dogodilo ništa što se nije dogodilo i u samom društvu. Padom komunizma došlo je do demokratizacije glazbe i estrade u kojoj su se elitistički projekti poput novog vala osamdesetih i rok glazbe našli tamo gdje stvarno pripadaju-na marginu estradnih zbivanja. Zbog pomenute demokratizacije i otvaranja glazbe sada možete slušati što želite, bez da budete izopćeni iz društva i proglašeni seljakom i primitivcem. Svi govore o novom valu i tom vremenu, ali činjenica je kako se radilo o fenomenu koji je bio ograničen na prilično uski krug ljudi, mada je to tada zahvaljujući medijima izgledalo drugačije. Zašto ne pišete kako je i u tim famoznim osamdesetima Lepa Brena sa Slatkim grehom u Hrvatskoj prodala više nosača zvuka nego bilo koji hvaljeni novovalni bend? Usput, ovo pišem kao veliki ljubitelj novog vala, ali sada je došlo neko novo vrijeme i to treba prihvatiti, a ne stalno pričati o boljoj prošlosti.