Donald Trump u prva tri dana mandata ispunio je više obećanja nego hrvatske vlade u posljednja tri mandata, a teatralna kraljevska lakoća kojom on potpisuje predsjedničke ukaze tjera strah u kosti onima kojima ionako odavna izaziva žmarce. No, razloga za strepnju nemaju imaju i oni koji mu u zanosu sad aplaudiraju. Jer svaki takav potez ima dvije oštrice. Zabavljali smo se najavom od koje Trump još ne odustaje, da će izgraditi zid prema Meksiku, koji bi platili sami Meksikanci, jer nismo skužili da isto poručuje i Europljanima: Želite li svoj natoovski “zid” prema Rusiji - ili prema bilo kome drugome - morat ćete ga (i) sami graditi i – platiti! U tom trenu šala već postaje ozbiljna. Naravno, naivno bi bilo očekivati da će Trump jedno tmurno jutro tako ukazom prekrižiti i NATO, kao da se radi o običnom trgovinskom ugovoru, a ne o temeljcu sigurnosti Europe. No, Trump je u pravu, to je prevladani koncept koji se nije dovoljno promijenio od pada željezne zavjese. Ako su se promijenile prijetnje, trebao bi i NATO.
Problem je što rekonstrukcija lako može postati i dekonstrukcija “atlantske odlučnosti”. Njemačka više nije u opasnosti da će je pregaziti more ruskih tenkova u pokušaju širenja komunističkog imperija, jer Rusija za to nema želje, potrebe niti kapaciteta, ali u sve većem strahu su sve zemlje koje graniče s Rusijom, a zatim i sve one koje graniče s ruskom produljenom rukom, braćom Srbima. “Region” je ponovno rusko igralište. Srbija je tu već poput balkanskog Kalinjingrada, samo što avaj, i dalje nema izlaza na more. Tamo daleko. Zbog čega cijenu nestabilnosti trenutno plaća Crna Gora. Pitanje je koliko danas vrijedi hrvatski natoovski kišobran? Zabavno je, sve dok nam smijeh ne zastane u grlu dok četnički vojvoda Nikolić opet intonira “Rado ide Srbin u vojnike” to što istovremeno dio hrvatske i srpske političke scene prema Trumpu gleda kao prema spasitelju, koji će srušiti povampireni “liberalizam” i nametnutu new age političku korektnost, a s druge strane i razriješiti postdaytonski gordijski čvor. No, ako smo nešto do sada naučili o Trumpu, to je da on ne raspetljava – već reže ili ostavlja. Jeruzalem tako što se tiče Trumpa definitivno postaje glavni grad Izraela. Jer, što bi mogli napraviti gnjevni Arapi? Zabiti se Boeingom u zgradu WTC-a? Ta odluka ničim neće radikalizirati njihov odnos prema Americi. I Plenkovićev put u Izrael pokazuje da Hrvati prečesto strepe od bezrazložno nametnutih kompleksa. Netanyahu ga ništa nije pitao o nekoj tamo realno marginalnoj ploči u Jasenovcu. I Hrvatska mora svoje interese bez ustručavanja i odgađanja staviti na prvo mjesto. Ne bojati se vlastitog stava. Samo takve partneri poštuju. U Siriji, Assad je ponovno odabran kao najmanje zlo, nasuprot onima kojima je i Hrvatska slala oružje. Najava da je Trump spreman surađivati s Putinom zbog obećanja da će izbrisati Islamsku državu s lica zemlje ukazuje da savezništvo na tome neće stati. To pak ne znači da će samim tim prestati i suparništvo. Ili da jedno nužno isključuje drugo. No, jasno je da ruska vojna moć daleko premašuje ekonomsku, te da se pravi suparnik od pogleda ujaka Sama neuspješno pokušava sakriti. Bez obzira na narasle ambicije, Rusija nije i ne može u punom smislu riječi biti takmac Americi. Kina to već jest. Jedina prava prijetnja. Neprijatelj No.1. Čak i Europa uvjerljiviji je suparnik nego Rusija, pa Trump sasvim sigurno neće podržavati stvaranje Sjedinjenih europskih država, pogotovu ne po mjeri i ukusima Angele Merkel. Putin mu je pak nasušno potreban, već i kao opravdanje vlastitog imperijalnog stila vladanja. Koliko Trump uopće razmišlja o “regionu”? Jedino što pouzdano znamo jest da suprotno Georgeu W. Bushu zna razliku između Slovenije i Slovačke. No, oni koji mu štite bokove izdanak su tvrdokorne tradicionalne američke politike s kojima bi Hrvatska trebala biti u stanju naći zajednički jezik. Razočaraju li se prvi Hrvati, morat će se suočiti s reanimacijom srpskog frankenštajnskog projekta u BiH. Razočaraju li se prvi Srbi, razočaranje bi moglo biti dvostruko, a umišljena izdaja brothera Donalda neće boljeti ništa u odnosu prema izdaji baćuške Vladimira. U srpskim medijima već se spekulira da će među prvim žrtvama biti i srpsko Kosovo. Prizna li doista neovisnost Kosova, Putin bi dobio čast zabiti glogov kolac u ideju za koju svi srpski vojvode znaju da je izgubljena, ali se ne usude u povijest ući priznanjem surove stvarnosti: Kosovo je izgubljeno i neće se vratiti niti u utješnom obliku otkidanja mrvice Kosovske Mitrovice. No, Hrvatska sa svoje strane mora napraviti sve što može da im naknada za to ne postane neovisna ili Srbiji pridružena RS, na puškomet od Trga svetog Marka.
