Događaj koji nije bio planiran postao je ključna točka posjeta pape Benedikta XVI. Turskoj. Papin posjet Plavoj džamiji već su isti dan mnogi proglasili povijesnim događajem poglavar Katoličke crkve koji je prije samo deset tjedana izazvao bijes muslimanskog svijeta, bosonog se u džamiji, zajedno s velikim muftijom istanbulskim, okrenuo prema Meki i proveo minutu "u meditaciji". Bila riječ o molitvi ili o meditaciji, Benediktova je gesta jedinstvena u povijesti, to više što cilj njegove misije u Turskoj nisu muslimani, nego pravoslavne crkve i vjernici, odnosno prevladavanje gotovo tisućljetnog raskola među kršćanima, koji je za liturgije u crkvi svetog Jurja čak nazvao skandaloznim. S obzirom na to da je raskol i danas kao i nekad dubok i temeljit te da je Bartolomej duhovni autoritet pravoslavlja, papin dolazak u Istanbul može se shvatiti kao gesta dobre volje, pružena ruka i pozivnica za dijalog.
U pozadini svih komentara ostala je zemlja domaćin Turska, koja je trenutačno na više planova na oštrici noža. Mnogi turski komentatori smatraju da je premijer Erdogan papinim posjetom izgubio vrlo važnu promidžbenu, ali i političku bitku. Iz njegova upornog odbijanja da se uopće susretne s Benediktom bilo je vrlo lako zaključiti da je taj posjet neželjen. Upravo je Erdogan bio jedan od najžešćih kritičara pape nakon njegovih izjava na sveučilištu u Regensburgu. Raskol je bio potpun, a Erdogan je u europskim očima figurirao kao "prvi političar islamskog svijeta". U tom svjetlu papin posjet Turskoj postao je prigoda da se stvori svojevrstan konsenzus među civilizacijama, a to je visoko na političkoj agendi Zapada. U kut stjerani Erdogan na kraju je ipak pristao na kompromis.
Ugledni komentator turskog dnevnog lista Milliyeta uoči posjeta je napisao: "Da je Turska bila normalna zemlja, papa bi bio primljen u predsjedničkoj palači, a Erdogan bi u njegovu čast organizirao svečano primanje." Njegov je zaključak da je cijela ova Erdoganova petljancija oko pape zapravo signal da je Atatürkova sekularna država u popriličnoj krizi.
Ima čak i nekih procjena da je naslijeđe "oca nacije" u takvoj krizi da su šanse da se u 2007. godini dogodi vojni udar 50:50. I sam predsjednik Sezer odnedavno učestalo opominje vladu da ona produbljuje svoju fundamentalističku platformu gotovo iz dana u dan, što je otvorena prijetnja sekularizmu koji je temelj ustava. Neki ta njegava upozorenja shvaćaju kao indirektan poziv vojsci da zaštititi najviše dobro društva.
Kada se pogledaju rezultati posljednja četiri dana, vrlo je jasno da svi vjerski vođe mogu trljati ruke. Turska je isplivala bez skandala, no Erdogana bi sve ovo u budućnosti moglo skupo stajati.
Otvori KEKS Pay
