Je li bilo bolje dok smo imali bonove za šećer?
Posljednjih dana Titova života Jugoslavija je proživljavala gospodarsku agoniju. Trgovinski deficit bio je veći od sedam milijardi dolara
Komentari 92
Klasić,Markovina,Goldstein će te zbog ovoga tužiti narodnoj vlasti. Znači da je njihovo zlatno doba ,zbog kritike bi bilo po kratkom postupku.
sjećam se kad su me roditelji slali po 20dkg kave a red 100 metara samo za tu kavu ili litru ulja, a redukcije struje nestašica benzina žileta paste za zube itd. ko bi sve pobrojao. nije ni danas med i mlijeko ali ono je bilo koma
"Nitko me ne može tako malo platiti koliko malo ja mogu raditi" bila je deviza koja je najbolje ilustrirala život u Jugoslaviji te uspješnosti njene ekonomije.
Onda sam išel na more a, danas i more i skijanje. Zbog toga kaj se išlo u penziju sa 55, i kaj su sindikati stajali iza neradnika, došlo je do raspada. Zel si kredit a, inflacija ga pojela. Naravno to je tebi i takvima bilo dobro, no neko je to moral platit.
Titova zločinačka diktatura je bila obilježna stalnim progonima, likvidacija i zatvaranjima ideološko-političkih neistomišljenika u gulage poput Golog otoka, o masovnim ratnim zločinima u svibnju 45-e da i ne govorim
Danas bonove, ali za socijalnu zadrugu, imaju oni koji su do nedavno radili u tvornici šećera.
Da, nekada su imali svi secera i 40 litara benzina a danas ko ima, ima a ostali neka crknu !
Ispravak, takvo pozitivno gledište na lik i djelo Josipa Broza Tita nije samo sa "radikalno" ljevičarske strane, nego tako će društvena elita (od Tarika Filipovića, preko Rade Šerbedžije i Ante Nobila, do Stipe Mesića i Ranka Ostojića itd.) takve teže na dnevnoj bazi u javno mjenje plesti... Osim ako Despot misli, da "radikalna ljevica" u stvari sačinjava društvenu elitu - onda se sa njim slažem... Samo zašto onda "radikalno ljevičarenje" nije označeno kao društveni problem?!
Djeco draga... na jubitou ukucati: Krsto Papić "Specijalni vlakovi" i "Čvor"... U kratkom vremenu ćete steći realnu sliku o "divnom" životu u Jugoslaviji koju vam svakodnevno po forumima pokušavaju prodati ovi zombiji...
Sjećam se gradili su starci novu kuću..Radovi zapeli svako malo-nema cigle.Ili nema cementa.Starinode ujutro u 6 u podsused....vrati se u podne,ježga,samo jedan kamion cementa je bio.a redukcije struje,utakmice su se gledale na nekakve ispravljače,sva sreća stari je bio električar.Pa nema paste za zube...eh,to su ta zlatna vremena o kijima drve oni krstkog pamćenja.Kažu,dijelili su se stanovi...jesu,ali samo odabranij ekipi.Pola zagreba su opančari sa Kozare i Manjače koji su tako dobili stanove a njihovi unuci i sineki danas ljevičare po gradu nazivajuči sve ostale fašistima.jer njima je jednonogaš bio Bog.
Sad će biti uvoznog šečera "bagatela." Šećerana ionako više nama.
Narod je uvijek nezahvalan i nikad zadovoljan, i nema strpljenja. Zaboravlja se da je Hrvatska bila napadnuta i opljackana, iz nicega morala stvarati vojsku. Ide nabolje samo nemoze tako brzo kako bi neki htjeli. Ali nemojte se ponasati ko zidovi, kadih je izbavio Mojsije iz robstva i otiso se moliti, i dok se vratio oni napravili zlatno tele i klanjaju mu se. Nazalost i kod nas ima takvih.
Slovenija je bila Yu, pa šiša HR za dva koplja danas.. dakle nema isprike uopće, nije nitko drugi kriv makar imaš danas tonu jogurta .. i bureka ..i extra bosanski radio
Bonovi za šećer?! Ma gdje i kada?! Možda u nekom manjem mjestu, možda u nekim poduzećima?! Treba uspoređivati Hrvatsku onoga vremena s drugim zemljama -- pa mi smo zapravo u odnosu na Italiju ili Francusku zaostajali desetak godina, što se tiče osobnoga standarda gradskoga stanovništva. Kada se danas "gleda" Hrvatska, veli se, "gle koliko novih automobila". Pa i u osamdesetima, sedamdesetima, šezdesetima... bilo je novih automobila, pa i uvoznih, nemojmo se zavaravati, pa povremeno vidimo snimke u raznim tv kalendarima i slično. Treba gledati kontekst onoga vremena -- i to ne ideologiju, nego obične ljude.
Pa vi još uvijek prodajete imovinu bivše Juge!!! Niste je bili u stanju ni okrečiti. Vaš Bog je novac, njemu se klanjate, na moral,čast istinu itd,itd ste zaboravili. Vaša piskarala revnosno obavljaju svoje zadatake skoro pa svakodnevno. Ali uzalud vam trud svirači. Nevolja će biti vela po palači tvrdimi,kad vidite da sa sela, s mašklinima gremo mi
Tko još jede šečer? a da...sirotinja
Problem ovog pamfleta nije laz, jer takav ne bi mogao proci ni u Vecernjem listu, nego u zatskavanju stvarnosti. Jugoslavenski dug je 1992. bio 1000 dolara po jednom stanovniku, danasnji dug Hrvatske je desetostruko veci, 10000 dolara po glavi. Neki u Hrvatskoj vjerovatno zive deset puta bolje.
Despot laže za bonove. Bonovi za kavu, šečer ulje nisu bili u mojih 30 godina života u Jugi. Znam po pričama starijih da su poslije rata bile točkice za namirnice, ali to je bilo u drugoj polovici četrdesetih. Od jeseni 1982. do kraja 1984. bili su bonovi za gorivo (40 litara mjesečno za osobni auto u privatnom vlasništvu). Točno je da je osamdesetih bilo povremeno nestašice određenih artikala, ali bonova nije bilo.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Ne treba biti jako pametan da se bude svjestan činjenice da je SFRJ bila ekonomski neodrživa. Od prvog dana je gospodarska filozofija SFRJ je bila opsjena i manipulacija pretakanja iz šupljega u prazno. Ne ću pisati o tome da je u zlatno doba jugoslavenske ekonomije, a to su 70-te i 80-te godine prošlog stoljeća do početka raspada, u SFRJ bilo nestašica detrđenta, šećera, ulja, kave, benzina, struje...ej, ne nekog luksuza, nego struje, benzina, šećera, ulja, detrđenta, itd. Spomenut ću samo to, da SFRJ ne bi ekonomski preživjela ni godinu dana da nije bila stalno na financijskoj infuziji zapada koji je iz političkih interesa održavao gospodarstvo SFRJ na životu.