Jarnjak uzvraća: Neka Mesić da transkript svojih svjedočenja

2000

stipe je moj favorit,obozavam ga....devla,devla,stipe...dzavte kurafte,kadzaster lozna,sose mange....

stipice,posten si covek,alal ti vera.....vodim te u bioskop i na sladoled....zasluzio si.

Koliko Mesićevih pulena na netu....,stvarno ih dobro plaća da prikriju njegove laži

Uhvatite i sudite tog ludjaka...

VELEIZDAJNICE JOS DVIJE MINUTE IMAS PREDSJ SE Mi koji Dolazimo Bog i Pravi Hrvati Za Dom Uvijek Spreman

majmuni.........da vam Mesić nije bio Predsjednik....još bi travu pasli....keretni

A ovaj Rambo je \"pomno biran\".....onda zamisli kakve su budale ostali......jadnici.....

Evo kako su \"protjerani\" srbi . http://www.youtube.com/watch?v=GM-rEvYdF5o&feature=related

USTAŠE,pažljivo pročitajte istinu našeg svećenika o vama i vašim. Fra Jeleč: pod Tuđmanom udareni temelji kriminala i korupcije Objavljeno: 21.08.2010 u 20:19 Fra Petar Jeleč, teolog i povjesničar te profesor na franjevačkom Filozofsko-teološkom fakultetu u Sarajevu, svojim istupima u javnostiu javnosti u kojima se ne ustručava kritički progovoriti o \"osjetljivim\" pitanjima odnosa između Katoličke crkve i politike redovito izaziva pozornost. S fra Jelečom razgovarali smo o aktualnim zbivanjima u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj i BiH. Mons. Ivan Miklenić svojim je zadnjim uvodnikom u Glasu Koncila, u kojemu tvrdi da su za sve loše u hrvatskom društvu odgovorni bivši komunisti koji su se infiltrirali u sve pore društva, ponovno je izazvao kontroverze u javnosti. Koji je vaš komentar tog uvodnika? Kontinuirana borba - Za analitičare i sociologe religije može biti vrlo interesantna ova kontinuirana \"borba\" Katoličke crkve protiv komunizma. Kada se čita katolički tisak u Hrvatskoj i sluša propovijedi pojedinih crkvenih ljudi, vrlo lako se može steći dojam kako Hrvati žive u vremenu rigidnog staljinizma, gdje Crkvu, \"rodoljube, bogoljube i domoljube\" progone klonirani komunisti, potpomognuti raznoraznim urotničkim svjetskim centrima moći. U trenutku kada Hrvatskom već dva desetljeća hara divlji kapitalizam, kada radnici svakodnevno ostaju bez svojih radnih mjesta, stalno ponavljati izlizanu priču o komunizmu i njegovoj krivnji za sva zla u hrvatskom društvu zaista je smiješno. Crkva očito ne zna funkcionirati bez nekog vanjskog neprijatelja, pa ga je našla u davno upokojenom komunizmu. Uostalom, ne bi bilo loše pomesti prvo ispred svojega praga pa vidjeti kako su u crkvenim institucijama regulirana prava radnika, kako se vrše uplate zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, kako su regulirani slobodni i neradni dani, kako se klerici ophode prema laicima itd. Moglo bi se tu štošta zanimljivoga pronaći. U kojoj mjeri je, po vama, pisanje mons. Miklenića rezultat nekih njegovih individualnih promišljanja ili se u njegovim kolumnama mogu prepoznati i stajališta crkvenog vrha u Hrvatskoj? - Iako gospodin Miklenić nastupa kao privatna osoba, mislim da njegove stavove dijeli većina katoličkog klera i crkvenog vrha u Hrvatskoj. Meni je osobno žao u kojem smjeru su krenule ove nekada vrlo cijenjene novine, koje polako ali sigurno više postaju protu-glas, nego Glas Drugog vatikanskog koncila. Slažete li se, kako to Miklenić tvrdi, da današnjim strankama u Hrvatskoj, pa i HDZ-om, doista \"drmaju\" bivši komunisti? Je li taj famozni \"komunistički mentalitet\" doista kriv za anomalije hrvatskog društva? - Za anomalije u hrvatskom društvu krivi su prije svega rat i nesmiljena pljačka i privatizacija u 90-im godinama koju su proveli \"veliki domoljubi\" i \"antikomunisti\" na čelu s Franjom Tuđmanom i njegovom vrhuškom, gdje je došlo do općeg urušavanja vrednota i povjerenja među ljudima. Tuđman je početkom devedesetih godina na raspolaganju imao dotad neviđeni altruizam i silnu energiju hrvatskog naroda i u Hrvatskoj i u BiH. Mnogi tada nisu žalili ni svojih života u obrani od velikosrpske agresije, no sav je taj zanos i potencijal jeftino prokockan i potrošen, jer su se mnogi branitelji i ljudi koji su hrabro i bez kalkuliranja ušli u projekt stvaranja hrvatske države osjetili izdanima i prevarenima kada su vidjeli kako se Hrvatska se nesmiljeno pljačka i kako neki nepoznati ljudi preko noći postaju vlasnici po nekoliko desetaka firmi. U tom prijelomnom događaju vidim početak urušavanja hrvatskog društva, koje se onda dalje samo nastavilo u drugim oblicima i s drugim akterima. Odličja za prevarante Pretpostavljam da se onda ne slažete s tezom iz Glasa Koncila kako je jedini \"državotvorni\" bivši komunist upravo Franjo Tuđman? - Miklenić je vjerojatno tu navodnu veliku Tuđmanovu \"državotvornost\" prepoznao u Vrhovnikovom više nego uspješno provedenom planu preseljavanja bosanskih Hrvata koji su onda napunili mnoge već uvelike prazne župe i crkve po Hrvatskoj, pa mu je zbog toga neizmjerno zahvalan. A Tuđman je tu svoju navodnu \"državotvornost\" osim prema svojim sunarodnjacima u BiH koji će još godinama trpjeti zbog njegove politike, pokazao upravo tijekom privatizacije i podjele nebrojenih odličja generalima koji nikada nisu vidjeli ratišta i koji na svojim računima imaju milijune eura. Inače je vrlo zanimljiva ta fasciniranost crkvenih ljudi likom i djelom Franje Tuđmana komu se oprašta sve - i to što je bio gorljivi komunist, najmlađi Titov general, što je svojim koruptivnim aparatom Hrvatsku gospodarski i politički unazadio za nekoliko desetljeća. O njemu nikada ni od jednog crkvenog velikodostojnika nisam čuo nijednu kritičku riječ, te imam dojam da bi ga neki vrlo rado uzdigli na čast oltara. Jedna od najvećih neistina koja se širi iz kruga njegovih crkvenih i inih obožavatelja jest ona rečenica koju često ponavljaju: \"da nije bilo Tuđmana, ne bi bilo ni Hrvatske\". Osobno pak smatram da nije bilo Tuđmana da bi bilo i bolje i uspješnije Hrvatske i da bi se ona kudikamo brže i lakše obranila od velikosrpske agresije. Da ju je recimo vodio jedan Vlado Gotovac, Hrvatska bi, vjerujem već odavno bila u Europskoj Uniji i manje bi stenjala pod težinom kriminala i korupcije čiji su čvrsti temelji udareni upravo u devedesetim godinama pod vladavinom Franje Tuđmana.

Kamočedo pa kako ti se mače UOPŠTE?

. ...........Opet...........u HOLLYWOODU.. .

Prisjetimo se početka kad je ludi narod htio ukrasti tuđe: ♪♫♪♫ BLJESAK ♪♫♪♫ Slavonijo, puna li si rana zbog zloglasnih cetnickih dusmana, sto ti krasno nagrdise lice, minirase tvoje oranice. Majke tuzne djecu oplakuju, gorko cvile, jecaji se cuju. Ubisebise ih srpske ubojice, ostavise masovne grobnice. Dok nam kuce na sve strane gore, hrvatski se vitezovi bore, brane zemlju od svih razbojnika, protiv srpske vojske i cetnika. Dragovoljci na sve strane ginu, bez oruzja branec\' domovinu. Kad oruzje stase otimati, poceli su Srbi uzmicati. Tudman zove sve bivse vojnike, generale ugledne casnike, da nam znanje i iskustvo daju za ranjenu hrvatsku domaju. Hrvatska se vojska skolovala i odlicno sva naoruzala. Vojna sila na ovom prostoru, crni dani dosli agresoru. Treci dio hrvatske drzave drze bande cetnicke krvave. Jugovojska cetnicka armija pljacka, rusi, pali i ubija. General se Bobetko ukljuci, da cetnike pameti nauci. Od Neretve prema Dubrovniku put za istok pokaza cetniku. Stozerni je general postao, plan akcije Bljesak pripremao. Hrvatska je za mirno rjesenje od cetnika trpi ponizenje. Auto-put, zila kucavica za Hrvatsku glavna prometnica. Vlasti mole srpske ubojice da otvore nase prometnice. Djelomicno put su otvorili zastavama srpskim okitili. Sa tri prsta Hrvatskoj prkose i oruzje u rukama nose. Incidenti kad su se desili, ljude tuku, put su zatvorili. Mrtvi leze na auto-putu ljuta trava za ranu ljutu. Vrhovnistvo vojni stozer zove da pripremi vojsku i topove. Razboli se general Bobetko, preuzima general Cervenko. Bljesak poce Oluju najavi, da se srpski zlocin zaustavi. Prvog svibnja devedeset pete akcije su \"Bljesak\" zapocete. Zapadna se Slavonija smijesi da se srpskih terorita rijesi. Hrvatske ih snage opkolise, ranom zorom na njih udarise. Udarne su tocke planirali i strateski dobro odabirali. Novska, Pakrac i Gradiska Nova zapoceo napad vitezova. Prva slavna brigada \"Tigrovi\" sva bojista brane vitezovi. Kad cetnici za Tigrove cuju, odmah bjeze, ili se pakuju. Vitez Jozo Milicevic slavni za Tigrove general je glavni. Dragovoljac kaljen je u boju, branec\' svetu domovinu svoju. Marekovic general cijenjeni vojskovoda, strateg suvremeni. Zapovjednik sjeverozapada od Pakraca cetnike napada. S njim general Basarac u stroju, oba brane domovinu svoju. U boj ljuti vitezove vode Slavoniju da nam oslobode. Marko Leko brigadir je mladi, prva bojna u trecoj brigadi. Tenkovima razgoni dusmane, oslobodit\' zeli Okucane. Generalu divim se Markacu, Trn u oku cetnickom koljacu. Markac vodi specijalce svoje osim Boga nikog se ne boje. Kad Hrvatska u obranu krece, ziv je nitko zaustaviti nece. To cetnici vrlo dobro znaju ili bjeze ili se predaju. Onaj koji zeli otpor dati vise nikad nece napadati. Tako Hrvat brani domovinu, porucuje svakom tiraninu. Stipetic je general cuveni, zapovjednik vitez proslavljeni. Na bojistu Novogradiskome po vitestvu poznat junackome. Luka Dzanko general poznati s vitezom se ponose Hrvati. Vojsku vodi, progoni bandite iz Hrvatske zemlje plemenite. Vinkovacka peta \"Sokolovi\" vukovarski poznati sinovi. General im Kapular na celu slavni junak cuveni po djelu. Druga bojna osjecke brigade na bojistu pravo cudo rade. General ju Mladen Kruljac vodi Okucane vitez oslobodi. Romic vodi Viroviticane zauzima s Kruljcem Okucane. Brigadir je Romic vitez pravi, s Kumovima svud pobjede slavi. Cetnici se u panici vuku Hrvatski ih zrakoplovi tuku. Jedni bjeze preko rijeke Save, drugi dizu bijele zastave. Bjezi srpska vojska i seljaci sad se vidi kakvi su junaci. Tenkovima svoje Srbe gaze preko mosta kad Savu prelaze. Treca grupa cetnickih krvnika, okorjelih teskih razbojnika. Zlocinci su pobjegli u gore izabrase za sebe najgore. Srpske baze, pokraj UNPROFOR-a tako svijet stiti agresora. Krvolocni cetnici podmukli iz tih baza Hrvate su tukli. Srbin nudi zene i rakije pa slobodno ubijati smije. Godinama mogu ratovati, sve sto treba UNPROFOR ce dati. Puno hrane i robe primarne, donacije i humanitarne. Licemjere svjetskih cimbenika cetnickoga stite razbojnika. Kraj dosao srpskom agresoru, odbacuju puske i odoru. Presvuceni postase civili, malo prije vojnici su bili. Arambasic i Dzakula vode, Stipeticu u stupicu dode. Jos tisucupetsto odmetnika medu njima ima razbojnika. Od Pakraca do rijeke Save nema vise cetnicke drzave. Pune kuce oruzja i hrane i hrvatske robe opljackane. Okucani i Gradiska Stara vlast hrvatska opcine otvara. Natpisne su ploce priredili i na zgrade odmah postavili. Okucanski Hrvatski radio, pobjedu je slavnu objavio. Za trideset i cetiri sata cetnicima lekcija je data. Mnogi su nam vitezovi pali za Hrvatsku zivot darovali. Vjecno treba slavit vitezove, obitelji pomagat njihove.

jasta nego da procitas....i onda da me uputis da je ne trosim svoje dragoceno vreme.....

Od Tuđmanove \'izolacije\' do košmara u zapadnobalkanskoj zatvorskoj sobi! “Predsjednik Franjo Tuđman je vodio politiku izolacije tijekom mračnih devedesetih! Sada smo se otvorili Europi i svijetu! Vrijeme je za detuđmanizaciju!”– urlala je fašistička ljevica Hrvatske prilikom opisa vrjemena vladavine tog posljednjeg hrvatskog vladara. Koliko god to bilo apsurdno i za nepovjerovati, sve izgovoreno je točno. Toliko točno da točnije ne može biti i ovim putem se zahvaljujem svima koji su te riječi izrekli jer su uvelike pomogli u biranju pravih riječi pri opisu tog dostojanstvenog vrjemena. Naime, ne može se zataškati, a bilo bi i nepošteno reći da predsjednik dr.Franjo Tuđman nije vodio politiku izolacije, jer jest. Bilo bi nepravedno prešutjeti činjenicu da je to bilo mračno razdoblje,a bilo je.No, postavlja se logično pitanje što je bila ta izolacija? Što je to bio taj famozni mrak? Možda apsolutna dominacija medijima? Ili možda premlaćivanja i ubojstva novinara? Javno političko jednoumlje? Zabrana održavanja domoljubnih koncerata? Pljuvanje po Crkvi kao u vrijeme Titovog totalitarističkog apsolutizma? Nazivanje vlastite vojske agresorskom gdje ona to bila nije? Je li možda taj mrak podizanje spomenika četničkim krvnicima (kojeg financira Vlada s milijun i šesto kuna, dok se za izgradnju spomenika braniteljima u Kninu traže kojekakvi donatori)? Ne znam, teško je dati prave odgovore. Kao što ste primijetili, namjerno sam postavljao pitanja koja preispituju sadašnjicu. Ako je taj mrak srbočetnička agresija, a bio je, onda je predsjednik Tuđman napravio nešto sasvim suprotno, rastjerao ju je i omogućio svjetlu da se nadvije Hrvatskom. No naravno, mrak je bio onima koji su se skrivali po podrumima diljem Švedske, dok su naši branitelji ginuli za domovinu u kojoj danas, ti isti podrumaši, pljuju po njima i stvaraju od njih građane drugog reda.U turbulentnosti devedesetih bila puno je veća sloboda medija, iako je bio rat. Prisluškivati je bilo nužno raditi zbog nacionalne sigurnosti. Primjerice, preslušavana je, među malom nekolicinom drugih, novinarka Jasna Babić koja je 1992. – 1993.godine boravila nekoliko puta u Beogradu i sastajala se sa zloglasnom četničkom organizacijom Labrador.Nije li to dovoljan razlog za prisluškavanje? Ako je ta izolacija čuvanje istinskih vrijednosti i neovisnosti stvorene u krvi, onda mi je jasno što su mislili oni koji su govorili o mraku i izolaciji. Možda je taj mrak i izolacija otpor i blistava pobjeda nad srpskim fašistima, kad se hrvatski narod po prvi puta zajedno borio protiv vanjskog neprijatelja? Ili možda zabrana izlazaka ljudima iz kuće? Neka hrvatska inkvizicija? Možda izgradnja oko 100 000 kuća povratnicima (velikom broju među njima pobunjenim Srbima i aboliranim zločincima). Izvoz jednak uvozu? Manja nelikvidnost nego li je to danas? Manje zaduživanje? Stvarno nemam pojma! Nažalost, dio gore navedenog je naša svakodnevnica, na koju se polako navikavamo živjeti, jer danas je sve “normalno”, jer vlada doba moralnog relativizma i intelektualnog deficita. Znači, izolacija je nešto sasvim drugo i nije bila samo stvar politike, kao što se navodi, nego je to bila izolacija političko - ekonomskog karaktera. Kasnije ću i reći zašto. Već, ubrzo nakon proglašavanja hrvatske neovisnosti se pokušalo Hrvatsku “otvoriti” ka Europi i svijetu, odnosno osloboditi Hrvatsku od izolacije, no na putu je bio predsjednik Franjo Tuđman, taj, njima mrski, radikalni zanesenjak uspravnog hoda koji je usput bio istinski zaljubljen u Hrvatsku bez fige i koji je po svojoj političkoj specifičnosti i općenitosti, gotovo magnetski, spajao sve Hrvate; domovinske s onim izvandomovinskima i obrnuto. Ta zaljubljenost je garantirala bezrezervnu žrtvu u branjenju i zadnjeg milimetra teritorija i vlasti nad gospodarstvom republike – da su današnji političari imali zadatak rješavanje mirne reintegracije Hrvatskog podunavlja odavno bi Vukovar bio najsjajniji dragulj u velikosrpskoj kruni i za time ne bi ni žalili – teško da se u sebi ne bi i radovali. Poznato je da je masonska mašinerija još 1994. pokušala srušiti tadašnjeg predsjednika pučem Mesić – Manolić i time, već tada, napraviti svoj svjetsko – vazalni poredak, a Mesića su isticala kao idealnog predsjednika. Nije im uspjelo, no za šest godina jest. Na nešto demokratskiji način, isti puč se dogodio kad je 3.siječnja 2000. šestvampirska koalicija zasjela na leđa Hrvatske i uspostavila svoj svjetsko – vazalni poredak. Da se zna, još je 1998. godine Madeleine Albright u Washingtonu primila tadašnju “petorku” i obećala im sigurnu pobjedu. Kako to da je gospođa Albright (čiji je otac reka da nije Čehoslovak, da bi najviše volio da je Srbin) bila toliko sigurna u pobjedu petorke dvije godine prije izbora, nije teško zaključiti. Scenarij je pisan puno ranije. Masonski meštri iz svojih centara moći su počeli izbavljivati Hrvatsku iz izolacije financiranjem domaćih kvislinških formacija u obliku nevladinih udruga - danas ne dobivaju toliko inozemnog novca jer su valjda, po procjeni svojih stvarnih vladara, te krvopije iz hrvatskog trupla ispile gotovo svo domoljublje – danas su iste nijeme i nema ih nigdje gdje bi trebali biti. Naime, udruga GONG se nije, nit najmanje, oglasila na aferu umješanosti tajnih službi prilikom predsjedničkih izbora u korist aktualnog predsjednika, koje su instrumentarij savjetnika bivšeg predsjednika Saše Perkovića i trebale bi se baviti vanjskim, a ne unutarnjim pitanjima. Iz tog se vidi da je uloga nevladinih udruga bila nešto sasvim drugo, a to jest konstantno potkopavanje hrvatskog suvereniteta, difamacija svetog Domovinskog rata i oskvrnjavanje lika i djela dr.Franje Tuđmana – uvijek je bolje imati domaćeg izdajicu no li vanjskog neprijatelja – te su tu taktiku preuzele i te despotske poturice. Njihove podaničke predsjedničke kandidate podržavaju i dobar dio estradne elite, te tako stvaraju sliku da su moderne i urbane kozmopolite što mladi afirmativno dočekuju, a ustvari su lažni proroci, odnosno panegiričari nekih minulih vrjemena. Pred tim istim mladima ti isti estradni revači sebe predstavljaju revolucionarima, dok danas oni koji, po svojim porukama, jesu revolucionari, stigmatizirani su kao zatucani konzervativci. Jadna je i revolucija podržati onog za kojeg se unaprijed zna da će biti pobjednik. Nisu oni ništa nego li medijski balvan – revolucionari. Domaći masonski reklamatori uspjeli su hrvatskog čovjeka učiniti zombijem koji nerazmišljajući zaokružuje medijski- mantrično promoviran redni broj na glasačkom listiću, koliko god to bilo pogubno po njega samog, a najjadnije od svega toga je to što običan puk za svoje sluganstvo i jad ne krivi svoje stvarne gospodare, već im je uvijek kriva vlastita država, domaći političari, domaće institucije (koje uvijek rade svoj posao), Crkva, Hercegovci, kamenjarci, dotepenci, ognjištari itd. Dan danas do pognutih lubanja tog dijela hrvatskog razularenog puka nije došla ona jednostavna činjenica da je za vrijeme dr. Franje Tuđmana standard bio isti ili nešto bolji nego danas, da se ponosno živjelo u zajedništvu, da smo se veselili svakodnevnici. U današnje vrijeme negacijska retorika u smjeru devedesetih, koje su bile hrvatski klimaks u svakom pogledu, je postala popularna konvencija, a ne stvar nečijeg osobnog uvjerenja, te ju je teško promijeniti. Jedini razlog korištenja, od domaćih udbaških izdajica i modernih biznismena, termina izolacije jest taj, što je predsjednik Tuđman vodio politiku izolacije koja će domaći kapital čvrsto držati unutar granica Republike Hrvatske - prodan je samo dio Telekoma i nekoliko manjih banaka - a domaći vazali nisu imali od tog profita, jer im on to nije omogućavao. Nije dopuštao da njegov narod, ta nesretna stoka sitnog zuba, postane roblje stranih bankarskih magnata koji svojim kreditima i kamatama trpaju Hrvate i Hrvatice u zatvorske sobe čije su rešetke postavljene na labilne granice naše ispaćene državice, a istovrjemeno bespoštedno obogaćuje sebe i samo sebe. Nije dopuštao da Hrvatska bude u situaciji današnjeg Islanda. To se sve obistinilo od 2000. godine pa do danas. Hrvatska je postala najpovoljniji štand na europskoj tržnici, a domaći političari su samo moderni biznismeni koji kao posrednici dobivaju poštenu naknadu zbog toga što vode politiku koja omogućuje taj lopovluk. Ti trgovci su kadri prodati i više nego svoje dostojanstvo za nekoliko judinih škuda. Mnogi su radosno mislili, da će od 2000. naovamo Europa biti na pladnju, pošto više nema one Tuđmanove “nazadnjačke” politike izolacije. A sada, jedanaest godina kasnije, ta je radosna misao postala san, san postao košmar, a košmar se pretvorio u bol, tugu i neimaštinu, a i dalje smo u svojoj zapadnobalkanskoj zatvorskoj sobi. Zaključak je samo jedan. Politika izolacije je stvarno postojala i jedino je značila izoliranje vlastitog kapitala od stranih lopova (čitaj: judeomasonskih lobija) i domaćih biznismena – izdajnika, a danas, kad Hrvatskom vlada europejizirana politika otvorenosti, kad ubiremo gorke plodove njene uspostave, dug je veći no ikada, a nezaposlenost proporcionalno raste te dostiže alarmantne brojke, pučke kuhinje zamjenile su zajedničke obiteljske domjenke, kontejneri su postali lokalni marketi, dok je Sabor istovrjemeno sve deblji. Doći će ubrzo vrijeme, kad će hrvatski narod vapiti za novim Tuđmanom i novom politikom izolacije, koja je trajala gotovo jedanaest godina. Ona je počela na tribini Društva književnika Hrvatske 28. veljače 1989. godine, kada je kao tadašnji disident održao svoj prvi javni govor u svezi s položajem Hrvatske u bivšoj Jugoslaviji, pa do njegova polegnuća u živu hrvatsku povijest 10.12.1999. godine.

HRISTOS VOSKRESE......

i ja

ŽAP!

KRIMINALNU STRATEGIJU S HAAŠKIM TUŽITELJSTVOM PRIPREMILI MESIĆ,JOSIPOVIĆ I VLADA RH Od 2000 g. je počelo najkriminalnije razdoblje suradnje jer je od tada pripremljenai provođena strategija suradnje s Haaškimtužiteljstvom a ne sa Sudom.Ta kriminalna djelatnost je čak i protivna Ustavnom zakonuu i osnovnim pravnim načelima,jer je tužiteljstvo stranka u sudskim postupcima. - -Prvostupanjskom presudom trojici hrvatskih generala u Hagu započeo je proces suočavanja hrvatskih građana s cjelovitom istinom i dijelovima istine o hrvatskom društvu i hrvatskoj državi. Budući je ta istina krivotvorena u iznimno velikim razmjerima i dimenzijama, suočavanje s istinom bit će iznimno složeno, dugotrajno, iznenađujuće i bolno. Nažalost, brojne ranije i manje bolne prigode za suočavanje s istinom smo propustili, te smo došli do ove teške razine s koje tek počinjemo. U tome smislu, pored svih golemih šteta, može se tražiti i tračak korisnosti u prvostupanjskoj haškoj presudi. - Prastara je i općevažeća izreka: „Znanje je moć“. Ta se jednostavna istina temelji na dubokoj mudrosti teoretskih promišljanja najvećih umova ljudske civilizacije, kao i na mnogobrojnim praktičnim iskustvima iz povijesti ljudske civilizacije. Sukladno tome nastala je i izreka koja kaže: „Najveća laž je ona laž koja se predstavlja kao istina.“ - Obje izreke je nužno imati u vidu, ako se želi početi suočavati sa sadašnjom situacijom u Hrvatskoj. Naime, hrvatsko društvo se stoljećima držalo u neznanju, s osnovnim ciljem da moć u Hrvatskoj ostvaruju izvanhrvatski i protuhrvatski interesi. Neznanje se nije u Hrvatsku samo uvozilo, nego je najopasnije što su i institucije u Hrvatskoj, protokom višestoljetnog vremena, sve više pristajale proizvoditi neznanje, nanoseći i reproducirajući pregoleme, dugotrajne i raznovrsne štete hrvatskome društvu. - -Naslage neznanja u Hrvatskoj su višegeneracijske i višedimenzionalne. One su duboke, široke i visoke, te međusobno isprepletene i međuovisne. Zbog toga je neznanje u Hrvatskoj duboko ukorijenjeno u duhu, umu, psihi, mentalitetu i emocijama mnogobrojnih pojedinaca, te gotovo svih organizacija i institucija. - -Zbog svega naznačenog je suprotstavljanje neznanju u Hrvatskoj iznimno, složeno, teško i opasno, jer se sudara s veoma osmišljenim i izgrađenim izvanhrvatskim interesima, te sa svim vrstama unutarhrvatskih otpora koji proizlaze iz naopake strukturiranosti institucija u Hrvatskoj i iz iracionalne prirode neznanja, predrasuda, stereotipa i zabluda. Tko god je u Hrvatskoj pokušavao ili se pokušava suprotstaviti neznanju nailazio je i nailazi na sve vrste očekivanih i velikih problema, koji su tipični za takove situacije, jer oni koji su konzervirali svoju moć u Hrvatskoj nastoje je makijavelistički očuvati - svim sredstvima. - Kompleks manje socijalne i nacionalne vrijednosti Među najveća opća osnovna neznanja u Hrvatskoj svakako pripada stereotip kako je Hrvatska mala – po površini teritorija i broju stanovnika – pa zbog toga navodno ne može biti samostalne hrvatske države. Ili, ako Hrvatska već i može biti samostalna država, onda to navodno nije nikako dobro, ni za Hrvatsku niti za cijeli svijet. O nerazumnosti ove besmislice – tj. kompleksu manje socijalne i nacionalne vrijednosti -moglo bi se nadugačko teoretizirati. No, za rušenje ovog stereotipa najsnažnija je činjenica da su i u starijoj i novijoj povijesti postojale, te da i danas postoje uspješne države koje su – po broju stanovnika i površini teritorija – slične ili znatno manje od Hrvatske. Za to je najbolji, te vremenski i prostorno najbliži, primjer Republike Slovenije, koja je više nego dvostruko stanovništvom malobrojnija i površinom manja od Republike Hrvatske (RH). - Uz to, Slovenija je prvi puta postala samostalna država 1991. g., što je sigurno bio identitetski i politički nedostatak u odnosu na hrvatsku povijest. Slovenija je, kao i Hrvatska, izašla iz istoga totalitarizma kao i Hrvatska, te su obje zbog toga naslijedila i mnoge slične probleme. Međutim, Hrvatska je sada pred društvenim, nacionalnim i državnim rasulom, a Slovenija je veoma stabilna država sa sve snažnije konstituiranim državnim i nacionalnim interesima. Prvenstveni razlog te goleme razlike je u kakvoći upravljačkih struktura u Sloveniji i u Hrvatskoj. Slovenske institucije su veoma samosvjesne, suverene, obrazovane, nacionalne i socijalne, a institucije u Hrvatskoj su potpuna suprotnost svemu tome. Tu dramatičnu razliku proteklih dvadesetak godina možemo svakodnevno prepoznavati u svim vrstama međudržavnih slovensko-hrvatskih odnosa: graničnih, političkih, gospodarskih itd. - Osnovna hrvatska haška određenja No, vratimo se hrvatskim haškim problemima. Nakon nedavne objave prvostupanjske presude i sve žešćeg i artikuliranijeg nezadovoljstva velike većine hrvatskih građana, u upravljačkim strukturama u RH se razvija sve veća panika i raznovrsni bijeg od odgovornosti. Zajedničko obilježje ove panike i bijega jest ponavljanje ili proizvodnja još većih količina neznanja. Jednim smjerom neznanja se nastoji bitno umanjiti svijest o svekolikim katastrofama koje će po hrvatsku budućnost imati haške presude (tim smjerom idu svi dijelovi Haške mreže). Drugim smjerom neznanja se želi očuvati javna iluziju kako će se svi problemi riješiti u žalbenom postupku (glavni zastupnik ovoga smjera je Vlada RH na čelu s J. Kosor). Trećim smjerom se odgovorne skupine i pojedinci međusobno optužuju, kako bi umanjili svoju odgovornost i prikrili svoje sudioništvo (najglasniji u ovom smjeru je S. Mesić). Četvrtim smjerom se najviše vrijeđa zdravu pamet hrvatskih građana jer se tvrdi kako su protupravnosti, laži i veleizdaja bili navodna pravna i časna obveza svih državnih dužnosnika i građana RH (glavni zastupnici ovoga smjera su I. Josipović i V. Pusić). -Bivši Predsjednik RH (S. Mesić) je dva mandata na mjestu predsjednika RH „kupio“ suradnjom s Haškim tužiteljstvom, a u tome se posebno ističe njegovo krivokletstvo, tj. lažno svjedočenje u korist Haškog tužiteljstva. O tome postoji i dokumentirana knjiga, no to u Hrvatskoj nije ni okrznulo moć Haške mreže. Peti smjer je šutnja i promjena fokusa, kao poseban oblik javnoga govora (u ovom smjeru je najveća gužva; od M. Bajića do J. Perkovića, J. Manolića i ostalih znanih i neznanih pozadinaca) U toj raznovrsnoj i sve zgusnutijoj halabuci nastoji se prikriti cjelovita istina i njeni dijelovi, te zamoriti javnost do iscrpljenosti u kojoj će se odustajati od suočavanja s istinom. Kako bi se pridonijelo da taj plan ne uspije potrebno je sažeto izreći nekoliko osnovnih neupitnih istina. Prvo, u slučaju „trojice“ i „šestorice“ stvarno se sudi hrvatskoj državi pod optužbom da je nastala na najgorim vrstama ratnih zločina. To znači da se sudi svim hrvatskim državljanima i hrvatskoj budućnosti. Drugo, u žalbenom postupku pravnim se sredstvima ne može i neće biti uklonjena jedina temeljna točka optužnice, a to je da je Republika Hrvatska „udruženi (ili „zajednički“) zločinački pothvat“ (UZP ili ZZP). Za optužene pojedince je važna visina kazne, ali za RH je jedino važno što će se osuđujuća presuda (bez obzira na visinu kazne) temeljiti na „zajedničkom zločinačkom pothvatu“. Treće, bilo koju korist za RH ili pojedine optuženike ne smije učiniti ni jedan pojedinac ili sadašnje skupine u institucijama RH, koji su sudjelovali u građenju teze o „zajedničkom zločinačkom pothvatu“. Ako, kojim slučajem, bilo tko od njih to i pokuša učiniti, odmah će završiti prema poučku detronizacije „Sanader“, ili prema još gorim i ovdje viđenim poučcima. Naime, svi oni su „zapakirani“ korupcijom ili drugim uobičajenim načinima. - I četvrto, najvažnije: sve ključne hrvatske državne institucije i ključni pojedinci su bitno, sustavno i dugotrajno zajednički sudjelovali u izgradnji haške teze da je RH zapravo „zajednički zločinački pothvat“. Osim njih, u to su na različite načine bile uključene ili uvučene brojne niže institucijske razine u RH i mnogobrojni pojedinci u njima. Zapitajmo se, tko je to u institucijama RH odustao od toga protupravnoga i prljavoga posla, te to javno izrekao i odbio izvršiti veleizdajničke naloge? Ključne institucije i pojedinci Hrvatski je sabor, kao formalno najviše tijelo vlasti, donosio niz presudnih katastrofalno destruktivnih zakonodavnih odluka, i/ili je imenovanjima, nečinjenjem i na druge načine pokrivao sve haške i druge deformacije institucijskog sustava u RH. Između ostalog, već krajem ljeta 1992. g. Sabor je donio prvi zakon o oprostu, a u proljeće 1996. g. je izglasan i ključni protuustavni Ustavni zakon o suradnji s Haškim tribunalom, koji je otvorio sva kasnija haška i druga vrata svih veleizdaja i rušenja suverenosti RH. Sve Vlade RH, od 1996. g., su formalno i stvarno bile operativni nositelj tzv. suradnje s Haškim tribunalom, a za tehničke poslove je osnovan i poseban Ured Vlade. Od 2000. g. je počelo najkriminalnije razdoblje suradnje, jer je od tada pripremljena i provođena strategija suradnje s Haškim tužiteljstvom a ne sa Sudom. Ta kriminalna djelatnost je čak protivna i Ustavnom zakonu i osnovnim pravnim načelima, jer je tužiteljstvo stranka u sudskim postupcima. - S time je bila zapečaćena sudbina svih optuženika, ali i sudbina RH, jer je u toj strategiji državni sustav RH postao izvršitelj svih – istražnih, procesnih, političkih, medijskih i drugih - naloga Haškog tužiteljstva. Glavni haški tužitelji i tužiteljice su od tada imali status božanstva kod svih ključnih pojedinaca u sustavu vlasti RH, jer je osobna karijera svih njih ovisila o volji i mišljenju Haškog tužiteljstva. Vlada RH je čak i sama proizvodila lažne dokaze kako bi pojedini Hrvati mogli biti osuđeni u Hagu, a najveća žrtva tih krivotvorina je Dario Kordić. Iako je ovaj skandal premašio traženja Haaga i naknadno je dokazan u Haagu, nije se promijenila ni sudbina D. Kordića, niti se u Hrvatskoj itko od nadležnih osvrtao na tu zastrašujuću činjenicu, što zorno svjedoči o dubini duhovne i upravljačke krize u kojoj se nalazimo. Kriminalnu strategiju suradnje s Haškim tužiteljstvom su pripremili i formalno usvojili Vlada RH i Hrvatski sabor, a glavni stručni dio posla odradio je Ivo Josipović, koji je prijedlog strategija najprije poslao na uvid Haškom tužiteljstvu, a tek potom Vladi i Saboru. Zbog tih i sličnih poslova Haška mreža je I. Josipovića nagradila kandidaturom i pobjedom na predsjedničkim izborima u RH, te sve njegove dosadašnje poteze treba razumijevati iz te činjenice. Bivši Predsjednik RH (S. Mesić) je dva mandata na mjestu predsjednika RH „kupio“ suradnjom s Haškim tužiteljstvom, a u tome se posebno ističe njegovo krivokletstvo, tj. lažno svjedočenje u korist Haškog tužiteljstva. O tome postoji i dokumentirana knjiga, no to u Hrvatskoj nije ni okrznulo moć Haške mreže. Državni odvjetnik Mladen Bajić je postao jedan od ključnih i najmoćnijih operativaca Haškog tužiteljstva i Haške mreže u RH. Nakon duge stagnacije, dogodio se prije desetak godina munjeviti skok karijere i (pre)dugi opstanak M. Bajića na iznimno moćnom mjestu Glavnog državnog odvjetnika RH. Bajić je ulaznicu u Hašku mrežu „kupio“ više nego sramotnim odrađivanjem slučaja Lora. Haška mreža je u RH - prema haškim kriterijima - obučila i instalirala dio državnog odvjetništva i pravosudnog sustava za tzv. nacionalna suđenja za ratne zločine. U brojnim optužnicama i presudama tog „hrvatskog“ pravosudnog sustava izrečene su daleko besmislenije, sramotnije i teže inkriminacije na račun RH, nego što je to izrekla nedavna prvostupanjska presuda u Hagu. Ako neko prvostupanjsko vijeće u RH ne pristane sudjelovati u veleizdajničkoj montaži Haške mreže, tada na scenu stupa korumpirani Vrhovni sud RH, koji do besvijesti ponavlja suđenje dok se ne pronađe sudsko vijeće koje će ispuniti želju Haške mreže. Glede ovoga najupečatljivije je suđenje u slučaju Hrastov. - Ustavni sud RH je rekao sve o sebi činjenicom da već 15 godina šuti o ustavnoj tužbi koja je podnesena protiv Ustavnog zakona o suradnji s Hagom. Posebno je teško, ali i neophodno važno, suočiti se i sa činjenicom da je proces razaranja hrvatske države započeo - vremenski i sadržajno - usporedo s procesom njezina nastajanja i obrane. O tome potpuno jasno svjedoči i ova hrvatska haška dimenzija. Naime, nedvojbeno je da su velike količine dokumenata – uključujući i ključne državne tajne - stizale u Haag i godinama prije 2000. godine, a dostavljali su ih moćni dijelovi strukture i moćni pojedinci iz političke i izvršne vlasti te obavještajnih službi RH. O svemu tome uskoro će - radi svojih potreba i interesa - javno konkretno i argumentirano progovoriti različiti dijelovi Haškoga tribunala. -Na štetu branjenika Na koncu ovoga kolumnističkog pregleda treba istaknuti još jednu iznimno važnu činjenicu. A ta je, da su veliki i ključni dijelovi obrana optuženih Hrvata bili dijelovi Haške mreže, te su također radili na štetu svojih branjenika, a s time i na štetu RH. Ovu temu je osobito važno otvoriti i s njome se suočiti tijekom žalbenog postupka, kako se u njemu ne bi nastavili vući katastrofalni potezi obrana. Primjerice, i pravno i laički je znakovito, da su se obrane trojice bavile svim i svačim samo ne rušenjem jedine glavne točke optužnice, tj. „udruženim zločinačkim pothvatom“. To se nikako ne može tumačiti njihovim neznanjem ili „naivnošću“. - Prema svemu naznačenom može se zaključiti da u institucijskom sustavu RH godinama zaista postoji golemi udruženi zločinački pothvat, koji sustavno djeluje protiv interesa države Republike Hrvatske i hrvatskoga društva. Hrvatski građani su odgovorni suočiti se u punoj mjeri sa ovom činjenicom. Suočavanje s istinom obuhvaća i rješavanje problema, ili uskoro neće biti ni hrvatske države, a potom niti hrvatskoga društva. Budimo svjesni biblijske mudrosti: „Samo istina će nas osloboditi“. J.Jurčević

. . MESIC..NEGATIVAC.....!!..pitam se kod koga , i za koga... . ...KRIVONJUSKA pozitivac......pitam se , kod koga i za koga.....ha ha hab .ŠTO ZNAM O ..NJUSKI O Franji Tudmanu - the njuska - znam: -Da je bio partizan -Da je je bio u partizanskim postrojbama koje su poklali Hrvate na povratku iz Bleiburga -Da je bio predsjednik srpskog nogometnog kluba Partizan -Da je bio najmladi Titov general -Da je pregovarao s Miloševicem o zamjeni hrvatkih teritorija -Da je smislio tezu o pomirenju ustaških i partizanskih sinova -Da je vjerovao da JNA nece napasti jednu \"svoju\" republiku -Da nije dovoljno pripremio Hrvatsku za rat -Da je smislo tezu o prepuštanju hrvatskog nacionalnog bogatstva nekolicini pripadnoka svoje stranke -Da nije pomogao Sloveniji u njihovoj borbi s JNA -Da je sprijecio zauzimanje vojarni JNA -Da je izdao Vukovar i Kijevo -Da je ostavio udbaški i kosovski kadar da \"štite\" nacionalne interese -Da je u vodstvu stranke i države postavio uglavnom komuniste -Da je zabranjivao slobodu medija, javnog govora i širio mržnju -Da je prodao Bosansku posavinu -Da je s Miloševicem dijelio Bosnu -Da je nepotrebno zaratio s Muslimanima -Da je dozvolio kriminalnu pretvorbu i pljacku te sam u tome sudjelovao -Da nije dozvolio pojavu heroja u Domovinskom ratu -Da je podijelio cinove i zasluge borcima koji rata nisu ni vidjeli -Da je zatvorio i premlacivao zapovjednike i branitelje Vukovara -Da je dozvolio smaknuce hrvatskih boraca i zapovjednika HOS-a -Da je dozvolio smaknuce najužeg vodstva HSP-a -Da je odobrio hrvatske koncetracijske logore u Mostaru -Da je dozvolio opskrbu Bosanskih Srba naftom -Da je opljackao hrvatske iseljenike i njihov novac za oružje -Da je u jeku rata prodavao najmodernije tenkove Kuvajti . .. mislim da je ovo napokon dovoljan razlog da se prekine sa velicanjem lika i djela . ...FRANCA...najveceg diktatora u povjesti.. ....SRAMOTA ONOME ..... . .- onome koji je bio naj mladji Titov general . - onome predsjedniku FC Partizan . - onome koji je žrtvova Vukovar i tisuce civila . - onome koji je stavija na mucenje Hrvatskog heroja Milu Dedakovica Jastreba . - onome koji je generala Blaškica potjerao u Hag kao žrtveno janje . - onome koji je svu bandu vratija iz emigracije da uništi ovu državu . - onome koji se okružija naj vecin kriminalcima Šuškom, Bobanom i njima slicnim - onome koji je dilija Bosnu i tajno pregovara s miloševicem . - onome koji je zacetnik pljackaške pretvorbe i privatizacije . - onome koji je \"poduzetnom\" unuku od 22 god. darovao Gluminu banku . - onome cija je cer bila u autu kada je poginija Tomislav Ivcic . - onome koji je tvorac centralizacije Hrvatske . - onome koji je Dalmaciju nazivao Južna Hrvatska . - onome koji je proizvea raznorazne Kutle, Pašalice.... . - onome za cijeg su mandata pocela rasprodaja, raspadanja i uništavanja Hrvatskih tvornica . - onome koji je uništija Hrvatski pošteni srednji sloj . - onome cijoj je ženi cili stadion skandirao \"vrati pare Ankice, za djecu Hrvatske\" . - onome kojemu niti jedan strani državnik nije bia na sprovodu... . . ---------------------------------------------------------- . 23.04.2011. u 14:15h stefj je napisao/la: He, he, bez obzira što se dogodilo, hoće li se procesuirati Mesić ili neće i bez obzira na Englesku reviziju povijesti koja sada slijedi, Mesić će ostati zauvijek negativna osoba u Hrvatskoj povijesti. Nešto poput Jude u bibliji. Jaca i Joso zapravo i dalje sprovode njegovu politiku, no on je bio prvi, on je taj koji se stalno obrušava na Franju, .