Uloga medija u izvještavanju o radu domaćih i europskih institucija ključna je za razvoj demokratskog društva i stvaranja informirane javnosti koja aktivno promišlja i na lokalnoj razini sudjeluje u implementaciji odluka donesenih na višim političkim instancama Europske unije. Kao vodeći komunikacijski kanal, mediji trebaju kreirati platformu za otvoreni dijalog o važnim nacionalnim i društvenim pitanjima koja dolaze na dnevni red europskih institucija, a osim informiranja i educiranja na objektivan, svima razumljiv način, moraju paziti da svojim izvještavanjem ne postanu zagovaratelji određenih političkih pozicija. Novinari i urednici stoga izvještavajući o EU često dolaze pred izazov trebaju li informirati ili i promovirati europske vrijednosti, u čemu veliku ulogu ima medijska selekcija vijesti.
Pristupanje Hrvatske Europskoj uniji jedan je od najvećih vanjskopolitičkih događaja u posljednjih nekoliko godina u hrvatskim dnevnim novinama, ali i ostalim medijskim formatima. Od početka pristupnih pregovora, ulazak u europsku obitelj praćen je s velikim zanimanjem uz naglasak na politički aspekt cijelog procesa. Istraživanja pokazuju kako je izvještavanje o europskim temama imalo pozitivnu konotaciju, a pregovori, proširenje i odnosi sa susjednim zemljama su zauzimali najviše medijskog prostora. Sustavno i aktivno izvještavanje o europskim integracijama doživljava stagnaciju nakon potpisivanja ugovora o pristupanju Hrvatske EU, u prosincu 2011.
Neposredno prije održavanja referenduma o ulasku Hrvatske u EU, u medijima se u cjelini slabo progovaralo o temi tako značajnoj za zemlju. Nije se uspjela osigurati uravnotežena zastupljenost informacija o prednostima i manama ulaska u Uniju te prezentirati što je sve ispregovarano kao i ono što se nije uspjelo ispregovarati, nego se jednostavno moralo prihvatiti. Prema izvještaju GONG-a, medijsku sliku tog razdoblja obilježava određena medijska pristranost te aktivnost Vlade u informiranju oko ulaska u EU koja se pokazala kao diskurs propagande, a ne informiranja građana o prednostima i manama ulaska Hrvatske u EU.
Nakon referenduma, za javnost i političke elite je nastupio ''period čekanja'' u kojem se je obavilo sve što je potrebno za pristup EU te je bilo potrebno samo dočekati 1.7.2013, službeni dan ulaska. U tom periodu i u medijskom prostoru nastaje zatišje oko europskih tema, sve manji broj vijesti dolazi iz Europe, događaji se prate površno i novinari postaju neutralni promatrači događaja, ne objašnjavajući širi kontekst aktivnosti iz Europske unije te kako one mogu utjecati na lokalno stanje. Dnevne novine objavljuju jako mali broj članaka koji ekstenzivno i jezgrovito objašnjavaju probleme koji su ključni za Hrvatsku, a teme poput konkretnih javnih politika su poprilično zanemarene. No izvještavanje o EU prati trendove država koje su protekla dva vala proširenja pristupile Europskoj uniji. Medijska slika u istom ''periodu čekanja'' bila je gotovo identična u Rumunjskoj, Estoniji i Litvi, neposredno prije ulaska u EU dolazi do zatišja europskih tema no nakon pristupanja, mediji poprimaju drugačiji fokus izvještavanja i usredotočuju se na bitna pitanja iz EU koja su nacionalno važna.
Iako je Hrvatska članica EU tek nekoliko mjeseci, očekuje se kako će se odnos medija prema europskim institucijama i politikama promijeniti stavljajući veći fokus na one probleme koji bi mogli biti od veće nacionalne važnosti, slijedeći trendove drugih europskih zemalja. S obzirom da su mediji prva linija informiranja javnosti o EU, biti će zanimljivo pratiti kako će nakon dugog razdoblja europskih integracija sada odgovarati na nove izazove i dileme građana (hoće li živjeti bolje ili lošije, hoće li izgubiti radno mjesto, na koji način odluke institucija EU utječu na njih). Ulaskom u širu europsku zajednicu otvara se prostor za sustavnije i jezgrovitije djelovanje medija u informiranju i educiranju građana.
