Od petka, kada je Izrael napao Iran, oči svijeta uprte su u još jedan rat koji iz dana u dan postaje sve krvaviji. O tom najnovijem ratnom žarištu razgovarali smo s Jadrankom Polović, vanjskopolitičkom analitičarkom sa zagrebačkog sveučilišta Libertas.
'Zloglasna trojka'
Kako gleda na napad Izraela na Iran te bi li do njega uopće došlo bez podrške Amerike, pitali smo je na početku. – Iran je geostrateški smješten na Bliskom istoku, regiji koja povezuje Perzijski zaljev i Arapsko more, središnju i južnu Aziju te Kavkaz. Ključna je regionalna sila koja je u prošlosti, ali i sada, snažno utjecala na sudbinu te regije. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu najmanje od početka 21. stoljeća razvija plan napada na Iran i razbijanja njegovih nuklearnih postrojenja. Međutim, uloga SAD-a nipošto nije zanemariva jer je arhitekturu regije, uspostavljene tijekom 20. stoljeća, narušio američki plan stvaranja "velikog Bliskog istoka" koji je tijekom 1990-ih posebno razrađen u okviru vrlo važnog projekta za "novo američko stoljeće". Odmah poslije 11. rujna 2001. George Bush označio je Iran, Irak i Sjevernu Koreju kao osovine zla. I to je početak primjene američke doktrine preventivnog ratovanja i rušenja nepoćudnih režima. Američka strategija za Bliski istok podrazumijeva usitnjavanje regije te slabljenje i razbijanje velikih država. Dakle, stvaranje nekoga konstruktivnoga kaosa i formiranje luka nestabilnosti od Libanona, Sirije, Iraka, Perzijskog zaljeva, Irana i Afganistana pa sve do Kine. U tom kontekstu Izraelu je trajni cilj balkanizirati arapske i muslimanske države te ih pretvoriti u sektaške mini države. Ključno je razumjeti da je politika SAD-a prema regiji sukladna onoj koju kreira Izrael. Amerika već dva desetljeća provodi politiku destabilizacije regije. Nakon Iraka, Sirije, Libije, Libanona, Somalije i Sudana, ostao je još Iran, koji je vrlo značajan jer SAD nastoji pomoću Irana izolirati dvije euroazijske sile – Rusiju i Kinu. I to destabilizacijom i hibridnim ratovima u zemljama koje ih okružuju. Poticanje konflikta između sunitskih i šijitskih muslimana radi uspostave kontrole nad energetskim resursima zajednički je cilj i SAD-a i Izraela – kazala nam je Polović.
Govoreći o tome što zapravo stoji iza izraelskog napada na Iran, ističe kako je u fokusu smjena režima u Iranu i uspostava neke "suradničke" vlade, čime bi bila osigurana i vojna nazočnost Zapada u Iranu. – I ako bi se to dogodilo, tada bi taj "veliki geopolitički zid" prema Rusiji i Kini bio dovršen. Dakle, te zemlje bile bi oslabljene i u okruženju. Zašto je Iran prijetnja Zapadu? Ta iranska mreža – koja uključuje i Hezbollah, i jemenske hutiste, i Hamas, i šijitske milicije koje su djelovale u Siriji i Iraku s iranskom Revolucionarnom gardom, osobito s QUDS snagama – prijetnja je vitalnim trgovačkim putevima, odnosno redovitoj opskrbi nafte u Perzijskom zaljevu. A time se ugrožava stabilnost američkih ključnih saveznika u regiji, prije svega Izraela i Saudijske Arabije – pojasnila je naša sugovornica.
Kada je pak riječ o tome koliko bi rat između Izraela i Irana mogao potrajati, Polović kaže da trebamo voditi računa o tome da te dvije zemlje ne graniče. – Izrael ima vrlo dugu povijest sa susjednim arapskim zemljama. Prva zemlja s kojom je Izrael normalizirao odnose bio je Egipat 1980., a posljednja Jordan 1994. godine. I s te strane Izrael je siguran, te ga zemlje neće napasti. Nakon toga su 2020. potpisani tzv. Abrahamski sporazumi pod pokroviteljstvom Donalda Trumpa, čime su normalizirani odnosi s Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Bahreinom, Marokom i Sudanom. Abrahamovi sporazumi nisu važni samo ekonomski, već su u geopolitičkom smislu uveli ove zaljevske države u sigurnosnu arhitekturu istočnog Sredozemlja koju određuje SAD. Iako SAD odbija biti izravno uključen u rat, on je u svakom slučaju tu, pružio je Izraelu podršku u protuzračnoj obrani i obavještajnim podacima. No Izrael nema oružje kojim bi uništio iranski nuklearni program i zato pokušava nagovoriti Trumpa na zajedničku akciju jer SAD posjeduje bombardere B-2 kojima je to moguće – navela je analitičarka.
A što kaže na tezu da do rata ne bi ni došlo da nema "zloglasne trojke", da u Izraelu ne vlada Netanyahu, u Iranu ajatolah Hamnei, a u SAD-u Trump. – To je zanimljiva teza, ali karte su, nažalost, posložene tako kako su posložene. Imamo tu tzv. zloglasnu trojku koja je poništila međunarodno pravo i diplomaciju jer bilo kakve diplomatske inicijative koje se trenutačno predstavljaju idu po načelu – potpiši ili ćemo te zgaziti. To su zapravo ucjene, ultimatumi. Trump je prije nekoliko dana Iranu ponudio sporazum kojim je u potpunosti trebalo zaustaviti iranski nuklearni program, što je za tu zemlju neprihvatljivo jer ima probleme s opskrbom električnom energijom, nema dovoljno kapaciteta za podršku industriji – kazala je Polović.
Etničko čišćenje
Kada je riječ o Netanyahuovoj politici, što se tiče i ratne situacije u Gazi i rata s Iranom, Polović naglašava da osuđuje politiku izraelskog premijera, i prema Gazi i prema Iranu.
– I mislim da je to stav koji dijelim s većinom građana Izraela. Netanyahu je političar koji ima velikih problema unutar vlastite zemlje. Mnogi se suprotstavljaju njegovoj politici, a istodobno su izdane i tjeralice za njim pred međunarodnim sudovima. Bilo bi važno poštovati te odluke. Politika koju on provodi etničko je čišćenje na Bliskom istoku. I to će se snažno odraziti na EU, u smislu novog priljeva izbjeglica i imigranata koji će pristići kao rezultat i posljedica zastrašujućih ratova koje Netanyahu vodi – ustvrdila je Polović, dotaknuvši se i pitanja kako će rat s Iranom utjecati na situaciju u Gazi.
– Gaza i Ukrajina sad su izvan fokusa javnosti. Iz medija je nestala duboka analitika, preplavljeni smo površnim i senzacionalističkim vijestima koje se sad usmjeravaju isključivo na protuudare Izraela i Irana, dok Gaza ostaje nezacijeljena rana međunarodne javnosti i sramota međunarodne zajednice za koju se ne brine ni Zapad, unatoč deklarativnim izjavama, ali ni arapske zemlje, kojima nedostaje arapskog jedinstva. Sukob između Izraela i Irana ostat će otvoren – tvrdi Polović.
Na kraju je pitamo – u kakvom mi to stoljeću živimo jer bi bilo za očekivati da smo kao civilizacija dosegnuli neke više razine, da smo postali razumniji, prosvjetljeniji i miroljubiviji, no ratovi samo niču.
– Čini mi se da se približavamo velikom globalnom sukobu. Niz otvorenih ratnih zona stapa se zapravo u jedan veliki globalni sukob čiji su akteri vodeće svjetske sile, a moćne regionalne sile postat će proxy partneri. Trenutačno imamo veliku krizu "leadershipa". Mudrih političara nema, osobito na Zapadu. U takvom kontekstu nije moguće očekivati ništa dobro. Rat je nevjerojatan biznis, u ovom trenutku najveći, a utrka u naoružavanju tek počinje – u nimalo optimističnom tonu kazala je Jadranka Polović.
VIDEO Ovo pokazuje razmjere užasa: Civili pod ruševinama, razaranja su užasna
Vrlo dobar tekst - dajte više ovakvih!