Prošla godina ostavila je, pokazuje se danas, jedan vrlo neslavan rekord. Naime, prema novoobjavljenim podacima UNHCR-a, broj izbjeglica i interno raseljenih osoba zbog ratova u svijetu dosegnuo je tijekom 2017. godine brojku od čak 68,5 milijuna ljudi. Od ove brojke oko polovine su djeca.
Ovaj “rekord” premašen je već petu godinu zaredom, ali po statistikama, porast izbjeglica i raseljenih osoba u odnosu na 2016. godinu znatno je veći od uobičajenog. Gledajući u apsolutnim brojkama, danas je svaka stotinu i deseta osoba koja živi na svijetu raseljena ili protjerana iz svog doma.
Nova krizna žarišta
Do ovog naglog skoka došlo je zbog krize u Kongu, ratu u Južnom Sudanu i bijega stotina tisuća Rohindži koji su bježali pred progonom iz Mjanmara prema Bangladešu, što su sve sukobi koji su se tijekom 2017. godine dodatno rasplamsavali.
No u apsolutnim brojkama, najviše izbjeglica je još uvijek iz Sirije, čak 6,7 milijuna ljudi koji su utočišta našli ili u drugim dijelovima zemlje ili u inozemstvu. Drugi na neslavnoj listi su izbjeglice iz Afganistana, a treći izbjeglice iz Južnog Sudana, relativno nove, ali apsolutno nefunkcionalne zemlje, jedne od najsiromašnijih na svijetu u kojoj već godinama traju sukobi sa Sudanom, pretežito zbog naftnih polja koja se nalaze u tom području. Iz Južnog Sudana, zemlje koja ima samo nekoliko desetaka kilometara asfaltiranih cesta pobjeglo je 2,4 milijuna osoba.
Najgušće je u Libanonu
I broj tražitelja azila koji čekaju rješavanje svog statusa, ali i budućnosti, također je dosegao najveću brojku u povijesti. Danas je oko 3,1 milijun tražitelja azila, mahom u zapadnim zemljama. S druge strane, zemlja koja u ovom trenutku skrbi o najvećem broju izbjeglica je Turska na čijem se teritoriju nalazi čak 3,5 milijuna ljudi, mahom iz Sirije.
Tu je i Pakistan kamo se slilo 1,4 milijuna osoba iz Afganistana, ali i Uganda kamo su bježali ljudi iz Južnog Sudana. Libanon, zemlja s oko 4,5 milijuna stanovnika primila je pod svoju zaštitu gotovo milijun izbjeglica, što je najveći broj imigranata po stanovniku.
nikad svijet nije manje pomagao siromašne nego danas. da je desetina novca kojeg su zapadne, navodno bogate, države, upucale u naoružanje i sankcije, upućen kao pomoć sirotinji u africi i bliskom istoku, ne bi do ovoga došlo. da zapad ima morala, do ovog ne bi došlo ,jer ne bi svoju rabljenu odjeću prodavao afrikancima, da je imalo razuma na zapadu, ne bi ostaci piletine koju ne žele jesti bogati i debeli zapadnjaci, završavao na tržnicama afrike, a njihova domaća piletina joj ne može konkurirati. da zapad ima imalo razuma, ne bi nikad ukidao pomoć afrikancima, već bi im nastavio pomagati u gradnji sustava navodnjavanja, opremanju poljoprivrednom mehanizacijom, sjemenom, savjetima. ne bi nikad zapad imao problema doma sa migrantima da nije desetljećima podržavao kriminalce na čelu afričkih i bliskoistočnih država. da zapad ima malo razuma i da razmišlja dulje od narednih izbora, ne bi nikad dozvolio da izrael sakati palestince, već bi omogučio život dvije države jedne pored druge. zapad počinje plaćati jako veliku cijenu svoje površnosti i bahatosti, i plaćat će sve veću, bez ikakve šanse da se to zaustavi. kotač se pokrenuo, i zalaufao se. shvatite, kriza u africi i bliskom istoku je počela kad je amerika i zapadna europa naprasno prestala pomagati u hrani i poljoprivredi najsiromašnije afričke zemlje. par godina suše i nedostatka hrane pokrene milijune bez puno problema. mi, u zemlji punoj trave i kiše, to ne možemo shvatiti.