Iz optužnice se ne vidi jesu li policajci znali za likvidacije

Sramotni montirani procesi srpskog tužilaštva protiv Hrvata - tko zna koliko stotina ili tisuća branitelja je na slične načine lažno osuđeno - sigurno mnogo više nego srpskih četničkih zločinaca - oni su svi redom protuzakonito abolirani - zbog \"politike pomirenja\"

Dosta se temeljito i sustavno počelo od strane hrvatskoga sudstva raditi na procesuiranju ratnih zločina u kojima su počinitelji bili sa hrvatske strane, i to već na svim razinama odgovornosti. Istina je da je takvih slučajeva bilo i da je bilo nekih likvidacija i mučenja nevinih osoba prvenstveno srpske nacionalnosti, ali isto tako u još većem broju slučajeva žrtve nikako nisu bile nevinašca, već aktivni učesnici brutalne velikosrpske agresije koja ne samo da je zločin već sama po sebi, nego je njena bilanca i daleko veći broj nevinih hrvatskih žrtava, odnosno daleko veći broj srpskih zločina, a pogotovo onih najtežih. Zanimljivo kako je istodobno posljednjih desetak godina značajno posustalo procesuiranje srpskih zločina i za takvo što će očito trebati čekati još dosta godina i neke povoljnije političke okolnosti. Istodobno Srbija zauzvrat sudi samo nekim počiteljima uglavnom na nižim razinama izravnih izvršitelja i istodobno Hrvatskoj i BIH šalje politički obojane optužnice većinom iz doba velikosrpske agresije koje bi trebale relativizirati krivnju te države za rat.

Zanimljivo je uspoređivati i načine procesuiranja ratnih zločina i dosuđene kazne od strane hrvatskoga i srpskoga pravosuđa. Dok srpski počinitelji u Hrvatskoj znaju dobiti po desetak godina zatvora i za par istodobnih likvidacija u Srbiji je nedavno hrvatski branitelj Veljko Marić nepravomoćno osuđen na čak dvanaest godina zatvora i to na temelju prilično klimavih dokaza, a usto je i njegovo samo uhićenje bilo izvedeno na način da izigrava dogovor hrvatske i srpske strane, da Republika Srbija koja je izvršila agresiju na Republiku Hrvatsku istoj uzurpira suverenost svojom optužnicom hrvatskom državljaninu za djelo navodno počinjeno nad drugim hrvatskim državljanom na teritoriju Hrvatske, a usto je Marić u pritvoru bio i maltretiran od strane drugih pritvorenika srpske nacionalnosti.

Zaboravljate spomenuti gospodo da kod nas u hrvatskoj vidjeli smo to puno puta ljudi koji su pocinili krvave zlocine bivaju oslobodjeni zbog \' proceduralne pogreske \". Priznaju zlocin, ruke im krvave a mi ih oslobadjamo. Na stranu to sto su pobili srbe, civile mi ih pustamo na slobodu a njima je ubijanje u krvi. Tko je slijedeca zrtva mozete spekulirati i sami posto i nema bas previse srba u nasoj nam \'rvatckoj.

Drpoje A, ŠTO ćemo s, aboliranim....ČETNICIMA, koji...slobodno uživaju u RH ?????

Ubijanje zarobljenika Međutim, kako se ovih dana najzad i javno potvrđuje, ubojstvo šestorice zarobljeni vojnika JNA nije bio usamljen zločin u Bjelovaru u periodu strahovlade grupe koju je u stvari pedvodio Mile Ćuk, jer je samo iz kasarne ubijeno nekolikoiko desetina zarobljenih vojnika i civila, čiji ostaci još nisu pronađeni. O tome u najnovijem broju zagrebačkog "Nacionala" govori Branko Stojković, predsjednik Udruženja građana za ostvarenje i praćenje ljudskih prava "Štit" iz Bjelovara, koji već godinama bezuspješno pokušava da vlastima skrene pažnju na brojne zločine počinjene na tom području nad nivinim stanovništvom pretežno srpske nacionalnosti. Prilikom zauzimanja bjelovarske kasarne - podsjeća Stojović - zarobljeno je oko 500 vojnika i oficira. "Oko 400 mladih vojnika odvedeno je u Sportku dvoranu, a rezervisti i oficiri u koloni su odvedeni u podrumske prostorije zgrade Policijske uprave, tzv. betonske kocke, gde su danima bili zlostavljani, mučeni i premlaćivani. Živili su bez svetla i osnovnih sredstava za higijenu. Kad bi se policiji prohtelo, neke su odvodili u šumu "Česma" gde bi bili pogubljeni. Dok su neki oficiri bili u pritvoru, pojedini policijski delatnici odlazili su im u stanove i silovali njihove supruge, o čemu postoje i svedoci. Bjelovarac Stevo Simić vlastitim je očima vidio kako Markešićeva ekipa siluju Anu Gašić, suprugu oficira koji je nekoliko dana pre toga nestao", kaže Stojović. Osobe protiv kojih se sada vodi istraga samo su manji deo grupe koja se proteklih godina takmičila u zločinima - kaže također Stojković i dodaje: "Osim Luke Markešića u svim događanjima učestovao je i njegov brat Ante Markešić, tadašnji inspektor policije Damir Dotlić i sadašnji svedoci u istrazi Tihomir Wagner, penzionisani policajac, te policijski inspektor sa zvršenom osnovnom školom Đuro Kalinić. Vrlo brzo njihov status svedoka biće zamjenjen statusom optuženih, jer su direktno učestovali u nedjelima nad zarobljenicima, a njihovi nelogodavci punih deset godina prikrivaju zločine. Strahovlada u Bjelovaru, objašnjava Branko Stojković proteklih godina sprovodila je grupa iz obližnjeg Rovišća na čelu s Milom Ćukom (sa Markešićem rođen na području Rame u BiH), o kojima također kaže: "Do rata potpuni anonimusi sa završenom osnovnom školom, poznatiji po učestvovanim u seoskim tučnjavama, Rovišćani danas imaju elitne stanove, ugostiteljske objekte i skupe automobile, dok su njihovi saradnici poslednih deset godina bili nagrađivani visokim položajima u vojsci, policiji i čelnim mestima u županiji i gradu.