Ivica Puljak: Treba raspisati izbore, izabrati nove ljude i onda nastaviti reformu školstva

Zašto uostalom išta u obrazovnom sustavu mijenjati. Zapadne zemlje u koje odlaze naši mladi školovani ljudi su zadovoljne njihovim obrazovanjem. Dakle za bilo kakve promjene njih treba pitati jer u Hrvatskoj se i onako svakodnevno promovira odlazak mladih ljudi u svijet umjesto da ti precijenjeni političari stvore okvire za normalan život.

pametno zbori glupo

Najvece komunjare su nacionalisti. Nacionalizirali skolstvo, zdravstvo, mirovinsku stednju pa onda prde bez veze. Platite iz svog dzepa privatne skole i pa ucite svoju djecu sto zelite.

Gospon Puljak ....nemaš snagu ...znanje da

Blablabla reforme su samo paravan za foteljice i lupanje love uprazno.

Ma jeli da izaberemo ponova MOSTOVCE ma vi pametnjakoviči samo tražite pozornost svaki dao neki nove face sepojavljuju i svi večtako pametni ma daj molim vas?

Propagandni članak koji pridonosi agitiranju za potpisivanje podrške kurikularne reforme. Međutim, ta jalova rasprava o reformi je već zamorna i iscrpljujuća. Ekspertna skupina niti je stručna niti nezavisna. Pogledajmo sastav: to je sedmero ljudi, od kojih je troje s Instituta za društvena istraživanja. Nominalno, glavni je B. Jokić, ali član te ekspertne skupine je i Branislava Baranović, ravnateljica Instituta za društvena istraživanja, na kojem je Jokić zaposlen, što znači da mu je u redovnom radnom odnosu ona šefica (a na istom Institutu zaposlena je i njegiva supruga). Kako je tu onda Jokić nezavisan? I tko je pravi "šef" reforme: Jokić ili gđa Baranović? Gđa Baranović doktorirala je kod Stipe Šuvara. Temeljne akademsje discipline su joj filozofija i sociologija, a područje znanstvenog bavljenja "društvene i rodne nejednakosti u obrazovanju". Hrvatska ima nekoliko visokih učilišta specijaliziranih za područje odgoja i obrazovanja. Tu je Učiteljska akademija u Zagrebu i Petrinji, Filozofski fakultet u Zagrebu, s Odsjekom za pedagogiju. Filozofski fakultet je, među ostalim, specijaliziran za izobrazbu nastavničkih kadrova. U ekspertnoj skupini nije zastupljen niti jedan stručnjak s Učiteljske akademije niti s Odsjeka za pedagogiju. Gdje je onda tu stručnost? Što kvalificira Jokića za tako složenu i odgovornu funkciju? I po čemu je nezavisan, kad mu je članica tima osoba koja je u redovnom poslu šefica njemu i njegovoj ženi - ravnateljica Instituta za društvena istraživanja? Pogledajmo sad taj Institut: on vodi kontinuitet iz dugih desetljeća komunističke vladavine i bio je pseudoznanstveni instrument za promicanje vladajuće ideologije. Nije bio nezavisan nego ideološki definiran i determiniran. Ispitivao je, među ostalim, javno mnijenje kako bi vladajućoj ideologiji (i Partiji) omogućio bolji uvid u mozgove ljudi i, prema uvidu u stanje stvari, pronalazio mehanizme za "pranje mozgova" i preoblikovanje stavova u skladu s potrebama partije i komunističke ideologije. 1990. god. ni kasnije nitko nije ukinuo taj institut, nego je utemeljen svojevrsni paralelni "Ivo Pilar" koji se bavi zaista znanstvenim radom i razbistruje ideološke predrasude. Međutim, ideološka propaganda koja huška protiv "pilarovaca", a tjera vodu na mlin Institutu za društvena istraživanja, puno je jača od istine i činjenica. Znanstvenici instituta gđe Baranović i danas rade na promoviranju "socijalizma" (jugoslavenskog) kao svojevrsnog "izgubljenog raja". Gdje je tu onda bilo nezavisnost bilo stručnost? Cijela ekspertna skupina kao i obrazovna reforma otpočetka su postavljeni kao ideološki definiran pothvat. Prema tome, apel njihovih podupiratelja za "ideolškom nezavisnošću" u startu je promašen, jer ključni ljudi te reforme niti su stručni, niti nezavisni, niti ideološki neutralni. Izbor obavezne lektire je samo najvidljiviji dio te cjeline. To je takoreći simotom bolesti, a uzrok je manje vidljiv. Dužnost ministra Šustara je bila da to jasno uvidi i demaskira, smijeni eksertnu skupinu i pobrine se za zaista stručan i nezavisan tim.

Uglavnom, borci za Marulica, molim vas , napisite nam vas omiljeni dio iz nekog Marulicevog djela i objasnite nam zasto vam se svidja.

puljače, no pasaran! prave ljude, domoljube, već imamo - milostiva markić, presvetli košić i akademik vaso.

Ma koji znanstvenik svjetskog glasa???? Ovakvo novinarsko razbacivanje s pridjevima SVJETSKI i slično postaje neukusno. Prvo, Puljak čak po obrazovanju i nije fizičar, drugo, to što on radi u CERN-u su tehnički pomoćni poslovi. To je sindrom Tome Petkovića s FER-a koji je nekad davno preko marksizma došao do profesure i doktorata na fizici, a završio je samo elektrotehniku.Rečenica-on traga za Higgsovim bozonom je ista kao da ja sviram violinu jer mi stoji (i to vrlo kvalitetna) doma na ormaru. Naši novinari se razbacuju s pridjevima svjetski, pa se dobiva dojam da još malo fali do Nobelove nagrade kao i u slučaju Pavune.

Načelne primjedbe i analiza cjelovite kurikularne reforme Poznato je u eksperimentalnoj znanosti (fizici, kemiji,...) da postojanje sustavne pogreške, a koja je imanentna samoj metodi mjerenja, onemogućava dobivanje rezultata točnijeg od reda veličine te sustavne pogreške. Zato su u egzaktnim znanostimaznanostima odavno shvatili da se sustavna pogreška može izbjeći samo promjenom metode mjerenja. Primijenimo li ovu logiku na dio društvenih istraživanja, posebno na istraživanja u sustavu naobrazbe, brzo ćemo uočiti da je ta sustavna pogreška ugrađena u samu metodu istraživanja, čak štoviše, uključena je i što je posebno pogubno, u izbor ljudi koji provode ta istraživanja. U osobama Nevena Budaka, profesora s Filozofskog fakulteta, i Borisa Jokića, djelatnika Instituta za društvena istraživanja, uviđamo taj problem. To su osobe koje u istraživanju kvalitete sustava naobrazbe ne mogu izaći iz svog ograničenog i skučenog ''društvenjačkog okvira''. To su osobe (i mnogi njima slični) koje do kraja, i bez ostatka ne mogu same sebi priznati da su se nametnule u pokušaju kreiranja obrazovnog sustava i da su uzrok svih nevolja u sustavu naobrazbe od Šuvarevih vremena do danas. To su osobe koje unatoč vrlo preciznih pokazatelja glede kvalitete našeg obrazovnog sustava, OECD-ovog PISA istraživanja, ne mogu sami sebi priznati da su izvan realnog vremena i prostora. Posljedica je vrtnja u krugu, nesagledavanje bitnih problema u školstvu kao i načina rješavanja tih problema. Da budem konkretan: Jedan od većih problema je nepostojanje realnih i prirodnih kriterija u osnovnom-obvezatnom školstvu, a što se ogleda u činjenici da imamo 75% odlikaša koji završavaju tu razinu obrazovanja. Oni taj problem guraju pod tepih i govore o nekoj devetogodišnjoj obveznoj osnovnoj školi uvodeći 'nulti razred' za dob djeteta od šest godina. Zar će se time nešto bitno postići? Osim naravno zapošljavanja hiperprodukcijski proizvedenih 'teta učiteljica' s burze rada. Govore također, kao nekad i Stipe Šuvar, da nam gospodarstvu manjka kadrova iz strukovnog obrazovanja. Da manjka to je točno, ali taj problem je nemoguće početi rješavati ako se ne uvažavaju preporuke OECD-ovog PISA projekta kao i porazni rezultati u znanju matematike i prirodoslovlja, u tom istom istraživanju, naših 15-godišnjaka u tri navrata: 2006., 2009., 2012. i 2015.godine. A PISA test je jako važan, posebno za najbogatije države Europe, jer on daje točan pokazatelj kakva će biti ekonomija za 20 godina, jer je dokazano da je PISA test u korelaciji s bruto nacionalnim dohotkom za 20 godina. PISA testovi su globalni pokazatelj sposobnosti učenika u dobi od 15 godina, a ocjenjuju se matematika, čitalačke kompetencije i prirodne znanosti. Naglasak je na primjenjenom znanju, a ne definicijama, nabrajanjima i podjelama popularnim u hrvatskim školama. Zar nije znakovito da nam je profesor Kwong Wai Leung s The Chinese University of Hong Kong, jedan od voditelja PISA projekta, na upit naših školskih 'stručnjaka' što moramo činiti, rekao: ''Naučite djecu do 15 godine dva jezika-engleski i matematiku''? Spomenuti dvojac ne razumije da problem neodabira strukovnih zanimanja od strane završenih osnovaca, kao i neodabir 'tvrdih studija' (tehnike, prirodoslovlja, matematike…) od strane brucoša nije samo refleksija stanja u društvu, već je prvenstveno posljedica oskudnog znanja mladih iz područja koja su relevantna u PISA istraživanjima. Za ilustraciju može poslužiti činjenica da je zagrebački FER uveo po prvi puta od kada postoji repetitorij iz matematike i fizike u prvom semestru za brucoše. Kvaliteta obrazovanja može se riješiti uvođenjem kvalitetnih kadrova u obrazovni sustav i isticanjem postojećih uz njihovo materijalno nagrađivanje. Koji je način za uočavanje takvih? Razvijene zemlje su to odavno riješile. Državna matura, rutinsko propitivanje cijele učeničke populacije u nekoliko navrata tijekom školovanja, natjecanja iz matematike, fizike…sve do međunarodnih olimpijada, sustavnim praćenjem rada nastavnika i njihovim kontinuiranim usavršavanjem…. Kod nas nema vrednovanja kvalitete rada nastavnika. Kvalitetne nastavnike nitko ne ističe. Nadalje, sustav napredovanja u dva stupnja, mentor i savjetnik, ne zadovoljava i ne odražava stvarnu sliku stanja i pun je nepravdi. Bavarski model s pet stupnjeva: Assesor, Studienrat, Oberstudienrat, Studiendirektor i Oberstudiendirektor je realna stručna skala po kojoj se nastavnici penju na temelju sustavnog stručnog praćenja, a najviši stupanj dobiva 60% na plaću. Samo nastavnik s najvišim stručnim stupnjem može se kandidirati za ravnatelja škole. Jasno je da se na takav način automatizmom u sustav ugrađuje kontrola kvalitete. Praćenje kvalitete rada nastavnika je sustavno i odvija se niz godina i to stručnim nadzorom, praćenjem rezultata učenika na natjecanjima i pri upisu na viši rang obrazovanja. To je sustav koji sam sebe kontrolira i osigurava izvrsnost. Dakle, tamo nema 'uravnilovke', a to je jedan od ključnih problema našeg školstva. U svrhu nastavka analize i daljnje rasprave postavljam sljedeća pitanja: - Kakav nam je obrazovni sustav u cijelosti (osnovnoškolski, srednjoškolski, visokoškolski)? Ima li pokazatelja? - Je li cca. 70% odlikaša u osnovnoj školi normalna pojava ili znak za uzbunu? I to je jedna od posljedica Šuvarice! - Je li takva situacija u zemljama u kojima razvoj tehnologije i gospodarstva korespondira s kvalitetnim obrazovanjem? - Je li navala na neke (''neproizvodne'') fakultete samo specifična pojava samo kod nas ili je tako i u drugim zemljama? - Je li ta ''navala'' posljedica nerealne pomame kod mladih za buduća dobro plaćena radna mjesta, a zbog općeg stanja u društvu, ili je ona velikim dijelom i posljedica slabog predznanja srednjoškolaca iz tzv. ''tvrdih'' predmeta? - Pune li se burze rada nepotrebno nekim strukama? - Kakva nam je efikasnost obrazovnog sustava? Ima li za to pokazatelja? - Je li državna matura ispunila jednu od svojih ključnih zadaća glede povratne informacije iz sustava? Da li se iz rezultata državne mature naziru dijelovi obrazovnog sustava koje treba popraviti ili čak mijenjati? Dakle, je li jasna snimka postojećeg stanja? - Zašto se rezultati državne mature skrivaju od javnosti? - Jesu li našoj javnosti obznanjeni rezultati međunarodnog PISA projekta koji vrednuje znanje učenika matematike, prirodoslovlja i čitalačkih kompetencija? Za Hrvatsku su oni za 2006. , 2009. i 2012. godinu poražavajući! - Je li itko o tome u Ministarstvu obrazovanja, ali i u drugim ministarstvima raspravljao? - Je li itko načinio analizu rezultata za druge zemlje i je li možda utvrdio korelaciju između tih rezultata i tehnološkog-gospodarskog napretka tih zemalja? - Čule su se kod nas izjave političara da je naš obrazovni sustav kvalitetan, te da želimo biti zemlja znanja. Jesu li te tvrdnje temeljene na rezultatima naših do dvadeset učenika olimpijaca s međunarodnih olimpijada iz matematike, fizike, informatike ili su temeljene na znanju srednjeg sloja učeničke populacije? Komentar: Poneki od briljantnih olimpijaca postigli bi svojim talentom rezultat i bez pohađanja nastave!!! Bez kvalitetnih znanja srednjeg sloja učeničke populacije nema napretka! - Zašto se o tim olimpijcima manje u medijima govori nego o onim športskim? - Na koji način se u našim školama predaju prirodoslovni predmeti i kakva je opremljenost kabineta? - Rade li se demonstracijski pokusi? Prezentira li se zorna nastava i na problemski način ili su učenici prisiljeni samo 'bubetati' gradivo bez razumijevanja? - Što znače izjave o preopterećenosti naših učenika? - Koja je u tome uloga pedagoškog lobyja? A tek izdavačkog za udžbenike? - Postavlja li se pitanje kojim li su to nastavnim sadržajima učenici doista preopterećeni, faktografijom ili kreativnim pristupom učenju? U kojim predmetima? - Zar u matematici i fizici nema dovoljno kreativnosti i logičkog zaključivanja? - Na koje onda predmete treba staviti naglasak ako se želi imati kreativne pojedince? - Nismo li 'društvenjački ideologizirano' društvo? - Što su po struci ljudi koji imaju pristup medijima i pišu o školstvu? - Postavlja li se uopće pitanje u smislu efikasnosti nastave i kriterija koje se usude (doslovce usude) postaviti nastavnici pri ispitivanju? - Koja li je uloga prosvjetne inspekcije u stvaranju lošeg ozračja u školama i neslobode nastavnika u kreiranju nastave, ispitivanju i ocjenjivanju? - Koliko je savjesnih nastavnika u našim školama nastradalo samo zbog svoje savjesnosti i principjelnosti kada prosvjetna inspekcija djeluje na temelju anonimnih predstavki (često neosnovanih) od strane roditelja? - Je li ta i takva prosvjetna inspekcija stručno pedagoški nadzor ili je ona po načinu svog djelovanja bliža 'prosvjetnoj policiji'? - Institucija školskog popravka u našim školama je gotovo odumrla. Ja bih najradije, kao fizičar, pisao strategiju za obrazovanje iz područja povijesti ili povijesti umjetnosti, ali ipak se ne usudim, jer o tim disciplinama i ne znam previše! No, autore Strategije uopće ne zabrinjava taj problem (oni su ''perolaki reformatolozi'' – tj. laki na peru). Misle, da samom činjenicom što su pohađali školu u kojoj su postojali i predmeti poput matematike i prirodoslovlja, da je to dovoljno, te da mogu prionuti cjelovitoj reformi sustava i kurikuluma. Može li netko tko nikad nije radio u školi imati realnu sliku o obrazovnom sustavu?! Ja mislim da ne može. Predavati povijest na sveučilištu nije isto kao spoznavati ljepotu i teškoće obrazovanja mladih, od prvašića pa do maturanata. To samozadovoljstvo spomenutih reformatora svojom mesijanskom ulogom u spašavanju hrvatskog školstva je na istoj razini kao i njihova (Budak-Flego) nedavna izjava, u emisiji HRT-a 'Otvoreno', da smo zadovoljni s kvalitetom zagrebačkog sveučilišta jer ono je navodno u 4% svih svjetskih sveučilišta. Naravno to je točno kad se u sva svjetska sveučilišta, kojih je preko 20 tisuća, ubroje i ona npr. s Obala bjelokosti. Ali kad se gleda onih 500 najboljih na svijetu- Europa, USA, Japan, Kina…, onda mi tu nismo. Na isti način oni razmišljaju i o 'nižem' školstvu. U javnost su plasirane izjave da će u izradu kurikuluma biti uključeni svi nastavnici koji to žele, pa čak i roditelji i učenici. Obična demagogija! Pamtim kad sam u Ministarstvu našao hrpe papira s prijedlozima promjena u školstvu koje su slali svi redom od učitelja do profesora, a na sličan poziv iz tog istog Ministarstva. A u Ministarstvu to nije nitko pročitao! Gospodarstvo?! Naime, porast BDP-a od 0,2 do 1 % u nizu godina, dok drugi rastu od 2% do 3%, znači da ćemo nužno u ovom globalnom svijetu za cca 15-20 godina biti definitivno kolonija sa super jeftinom radnom snagom. Nužno je dakle imati kvalitetno obrazovanje a onda posljedično u tom nizu godina poticati i ostvarivati razvojno (visoko tehnološko) poduzetništvo-proizvodnju. Svijet je odavno naučio razlikovati trgovačko i reproduktivno od razvojnog poduzetništva. Razvojno je ono koje gura naprijed, koje izvlači iz recesije. To je ono poduzetništvo u kojem se na temelju vlastitog znanja razvije kvalitetan proizvod, koji je prepoznatljiv na tržištu, kojeg drugi trebaju, i na kraju krajeva za njega i ne treba neka reklama. Ali koja je 'kvaka broj 11'? To ne ide bez poboljšavanja obrazovanja na dulji rok, ne ide bez stvaranja elite inžinjera –pojednostavljeno rečeno.To je jedino što nas može održati i spasiti od dužničkog ropstva. Točno prije 20 godina u trenutku kad je jedna prosječna profesorica postala ministricom, moj studentski kolega i njen radni, reče: ''Ovo nije slučajno, netko namjerno želi uništiti i ono malo što valja u našem školstvu.'' Nije to rekao na pamet. Proveli su nekoliko godina radeći zajedno. Svaka čast 'društvenoj nadgradnji', kako bi se reklo 'starim marksističkim' jezikom, ona je potrebna, ali, veliko ALI, bez razvoja 'proizvodnih snaga', rečeno u duhu 'starog' jezika, nema ništa! O STRATEGIJI i mogućim rješenjima Problem loših rezultata na državnoj maturi i PISA projektu ne može se riješiti produljenjem pučke škole s 4 na 5 godina. Taj potez bi imao samo za posljedicu da se nadarenoj djeci, koja ionako polaze u školu sa šest godina, samo produlji obvezatno školovanje za godinu dana. Usput rečeno, sustavna briga o takvoj djeci i ne postoji, a ona su u svim naprednim zemljama u onih 10% populacije koji doprinosi napretku. Mnoge zemlje imaju centraliziranu kvalitetnu školu za nadarenu djecu iz cijele države i to s internatom. Čak i Srbija! U Švicarskoj u takvoj školi predaju matematiku čak i doktori znanosti. Problem Strategije je što nabraja nedostatke kojih smo svi odavno svjesni, ali ničim nije pokazala da je njenim autorima jasno kako bi se ti nedostaci uklonili. Stječe se dojam da je i njima sada jasno da su pogriješili s devetogodišnjom školom, a još više u tome što nisu shvatili da obvezna i osnovna škola nisu sinonimi. Njima zbilja nije jasno što konkretno treba poduzeti da se stanje popravi. Nije im čak ni jasno da gimnazijalci imaju i više od devetogodišnjeg školovanja i da se onaj dio učeničke populacije koji školovanje završava samo na obveznoj razini, a takvih je oko 15%, može zbrinuti i na druge načine. Npr. uvođenjem nastavnih programa koji odgovaraju podneblju gdje žive, obrazovanjem za kvalitetno poljodjelstvo, ribarstvo itd. Kurikularni teror nad prosvjetom Bit kurikularne reforme, tj. glavni cilj, jesu navodno ishodi učenja. Citiram gospodina Jokića (CHAT 'Barometra' Večernjeg lista s gospodinom Jokićem 14.travnja 2015.) : ''Svrha kurikularne reforme je napraviti nove programe u svim predmetima koji će biti zasnovani na ishodima učenja.'' Istovremeno ministar Mornar odgovara, na jednom drugom mjestu, na isto to pitanje drugačije: '' Cilj reforme kurikuluma je stvoriti školu u koju se ide s manje grča u želucu, a učenike treba naučiti učiti.'' Ministar nam otkriva toplu vodu!! Što su to ishodi učenja i tko to može definirati i precizirati?! Zadajemo li unaprijed što to đaci moraju znati do određenog razdoblja i na koji način, koliko 'kvalitetno'? Je li uopće to moguće? Naravno da nije! Za zaključiti je: problemski zasnovana nastava se ne može nikako 'standarizirati' nekim ishodima definiranim unaprijed u kurikulum! Rješavanje i minimalno problemskih zadaća nemoguće je i gotovo apsurdno pokušati opisati nekakvim ishodima u procesu poučavanja. Sticanje sposobnosti rješavanja problemskih zadataka ide kroz složen metodičko-didaktički proces u živoj komunikaciji učenik-nastavnik. Pri tom je bitno prakticiranje razlikovne i zorne nastave. Razlikovna nastava je pojam još iz austrougarske paradigme poučavanja, a kojeg današnji 'stručnjaci' ne rabe, a posebno je važan za matematičko-prirodoslovnu grupu predmeta. Ako se u razredu tijekom ponavljanja i utvrđivanja gradiva npr. trećina razreda dosađuje, a posebno nekolicina iznadprosječnih, koji idu na natjecanja, onda je za njih tekući sat izgubljeno vrijeme. Nastavnik mora sam moći prepoznati takve situacije i unaprijed pripremiti dodatne sadržaje. Pozornost razlikovnoj nastavi posvećivala se sve do kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća. Individualizacija nastave nije isto što i razlikovna nastava. Pitanje svih pitanja u današnjem obrazovnom sustavu RH nisu nikakvi novi kurikulumi već realizacija postojećih nastavnih programa, koja je djelomična i nedovoljno kvalitetna. I to iz više razloga: a) Prvi je svakako uravnilovka u našim školama. Svejedno je za plaću jesi li dobar ili loš nastavnik. Najlakše je ocjenjivati bez kriterija, a posljedica je poplava odlikaša. Linija manjeg otpora prirodni je zakon. Zašto bi se netko trudio, predavao, ispitivao, imao popravke, a posljedično zbog mnogih nerealnih roditelja i prosvjetne inspekcije (policijskog tipa, a ne stručno pedagoškog) imao problema, kad sve može biti puno jednostavnije. Podijeliš dobre ocjene i svi su zadovoljni. 'Ekspertna grupa' nema na ovo odgovor! Dakle, veliki promet mala zarada, đaci izlaze iz škole sa skromnim znanjem. Ambiciozne, kvalitetne nastavnike, a koji su znatna manjina, nitko ne ističe, promaknuća u mentor i savjetnik su počesto vrlo nepravedna i bez pravog sadržaja. Uravnilovka je dakle u kombinaciji s pritiskom roditelja na nastavnike i nepostojanje iole ozbiljne nadzorne službe Ministarstva uzrok izostanka kriterija, nerealnog ocjenjivanja i hiperinflacije odlikaša. b) Pretrpanost nastavnih programa faktografijom je sljedeći veliki problem. No on je jednostavno rješiv. Ozbiljan savjetnik iz Agencije za odgoj i obrazovanje, uz pretpostavku da je kompetentan, rješava to u roku godine dana. Potrebno je povećati satnicu predmeta koji su bitni za uspješnost rezultata na PISA testiranjima. Zašto? Zato što je uspješnost PISA testiranja u izravnoj korelaciji s tehnološkim razvojem, a onda i s gospodarstvom. c) Treći razlog je nezanimljiv i suhoparan način predavanja, izostanak zorne i razlikovne nastave, neopremljenost kabineta s nastavnim sredstvima, oslanjanje isključivo na udžbenike od kojih mnogi ne zaslužuju prolaznu ocjenu, itd. itd. Nužno je omogućiti nastavnicima kontinuirano stručno usavršavanje, a mlade talentirane ljude treba stimulirati da se odluče za nastavnički poziv. U razvijenim zemljama matematiku i prirodoslovne predmete predaju u gimnazijama i doktori znanosti tih istih struka, a ne nekih drugih struka. Hoće li logičko zaključivanje i kreativnost kod učenika, a to je conditio sine qua non svih promjena u sustavu, biti automatizmom potaknuti kurikularnim standardima učenja? Neće! Bez dobro educiranih i motiviranih nastavnika nema pomaka na bolje. To su razlozi koji nemaju nikakve, ali baš nikakve veze s reformom kurikuluma. Ove nedostatke obrazovnog sustava nikakva kurikularna reforma ne može popraviti. Iza tog 'fantomskog' izraza kurikul-kurikularna reforma, koji po svojo zvučnosti ulijeva strah u kosti prosvjetarima, ne krije se u biti ništa, nikakav bitan sadržaj. Koje li lakoće nabacivanja fraza i neargumentiranih, pa čak i kontradiktornih teza. Koje li samo smjelosti i bahatosti nazvati se expertnom grupom? Za ekspertni tim nužno je imati kompetencije, hrvatski rečeno, znanje, sposobnosti, vještine i iskustvo, a što njegovi članovi imaju samo jednim dijelom. Ali to još nije dovoljno! Tamo nema niti jednog matematičara, fizičara, informatičara, kemičara, biologa… To bi možda mogao biti ekspertni tim za ''društvenjačku'' grupu predmeta, eventualno, pod uvjetom da njegovi članovi barem s 'vrlo dobrim' polože PISA test. Možda će netko primijetiti da će oni tek izabrati najbolje stručne ljude iz prakse i da će o tome sve ovisiti. Ali, kako netko tko sam nije dovoljno kompetentan može to napraviti objektivno i kvalitetno? Kako netko, tko o matematici zna samo onoliko koliko je čuo u svom vlastitom školovanju može prosuditi tko je nabolji od matematičke struke za posao oko nastavnog programa iz matematike? Itd, itd, … To je tipični primjer ugrađene sustavne pogreške u glavama osoba sputanima uskim 'društvenjačkim' okvirom. K tome može se dodati demagoški pristup u vidu podilaženja prosvjetnim djelatnicima, kao ljudima iz prakse, kako su oni ti koji će kreirati i provesti zamisli ekspertnog tima. Blago rečeno: vrlo prozirna podvala i amaterski način rješavanja ozbiljnih problema u obrazovnom sustavu. Agencije kojih ima napretek nitko ne spominje, kao što nitko ne pita što rade stotine uposlenih u njima? Dakle, metodologija i izbor izvršitelja su više nego upitni! O silnim milijunima koji su navodno predviđeni u proračunu, a s kojima bi se itekako kvalitetno mogle opremiti škole s nastavnim sredstvima u svrhu upravo spomenute zornosti u nastavi, ovaj put neću govoriti! Zemlja razvojno gospodarski propada, a mi se bavimo nebuloznim reformama za koje će se za pet do deset godina utvrditi da su totalni promašaj, a tada će zaista biti kasno. Potrošili smo vrijeme i novac uzalud, kao što smo potrošili i prethodnih petnaest godina! 21. svibnja 2015., u organizaciji Hrvatskog fizikalnog društva (HFD) održan je sastanak Nastavne sekcije istog, a na koju je bio pozvan gospodin Boris Jokić, voditelj tzv. ekspertnog tima za provođenje kurikularne reforme, na kojem su na svjetlo dana izašle sve manjkavosti, kontradiktornosti, pa čak i apsurdnosti priče o kurikularnoj reformi kao tobožnjeg velikog poduhvata za spas hrvatskog školstva, kao i popratna demagogija. 1) Na spomenutom sastanku nastavne sekcije HFD-a, u nazočnosti stotinjak prosvjetnih djelatnika, gospodin Jokić nije nas ni najmanje uvjerio da njihova kurikularna reforma rješava i jedan od ozbiljnih problema hrvatskog obrazovnog sustava. Dapače, potvrđeno je samo da se radi o svojevrsnom lutanju, uz potpuno zanemarivanje ranijeg rada na kurikularnoj reformi 2003-2006. 2) U raspravi je također bilo evidentno da tim gospodina Jokića zapravo namjerava realizirati 8 od 20 točaka iz programa HNOS (Hrvatski nacionalni obrazovni standard) koji se je razvijao 2003.-2007. tijekom vlade HDZ-a, ali sada bi čitav rad počinjao iznova, potpuno zanemarujući tada postignute rezultate, uz ekspertni tim koji nema potrebne kompetencije, ali je ideološki homogen. Pritom najviše zabrinjava najgore što u pristupu koji namjerava provoditi gospodin Jokić nedostaje 12 (od 20) točaka u programu HNOS-a, i to naročito o prioritetnoj ulozi intenzivnog stručnog osposobljavanja nastavnika (što je nužan preduvjet poboljšanja kvalitete školstva); o ključnoj ulozi temeljnih prirodoslovno-matematičkih znanja (matematike, fizike, kemije, biologije) kao osnove svih inženjerskih, medicinskih, biotehničkih, prirodoslovno-matematičkih, ekonometrijskih i postupno i drugih struka; o potrebi provjerenog svjetskog orjentira (u kombinaciji s konkretnim hrvatskim uvjetima i iskustvima) za što je u HNOS-u predloženo njemačko i austrijsko školstvo; o potrebi uključivanja duhovnih, domoljubnih i moralnih vrijednosti; o negativnim posljedicama koje bi imala prerana izbornost i preširoke mogućnosti izbora što su jasno pokazala inozemna iskustva. 3) Potpuno je nedefinirana koncepcija rasterećenja nastavnih programa od nepotrebne faktografije kao i 'mantra' o devetogodišnjoj obveznoj osnovnoj školi koja nije provediva bez velike perturbacije sustava i materijalnih izdataka. Pri tom uvođenje tzv. ''nultog'' razreda u šestoj godini života djece hendikepira se upravo nadarenu djecu koja su ionako polazila u školu sa šest godina, a sada bi im se obvezno školovanje produžavalo za godinu dana. 4) Realizacija Jokićevih zamisli također je ključni problem. Za realizaciju je prvenstveno važna motivacija prosvjetnih djelatnika uz stručno napredovanje prema objektivnim kriterijima njihove uspješnosti i kvalitete, a onda i podizanje kvalitete nastave, pa čak i u okviru postojećih nastavnih programa. 5) Ekipa gospodina Jokića nije nikakva "nestranačka udruga". Sam njen sastav govori o tome da je to SDP-ov projekt jer su u nju uključeni SDP-ovi kadrovi iz Instituta za društvena istraživanja. Napokon upitan je i izbor dra Jokića za voditelja ekspertne skupine, jer on nikad nije poučavao u školi, a i doktorat i jedini znanstveni rad odnose se na tobožnju suprotnost znanosti i vjere. Način na koji je ta skupina imenovana od strane ministra Mornara govori o tome. 6) Sastav ekspertnog tima gospodina Jokića, u kojem nema niti jednog matematičara, fizičara, kemičara i biologa, a zastupljeni su psiholozi, pedagozi, sociolozi, filozofi govori o nekompetentnosti istog glede osmišljavanja i provođenja cjelovite kurikularne reforme. Ključno pitanje jest: Što nam to i dalje u obrazovnom sustavu rade protagonisti tzv. CKR-a (Cjelovite kurikularne reforme)? Količina nekompetentnosti, improvizacija i bahatosti u medijima graniči s ludošću. Samo da spomenem. Provođeni su tzv. webinari?! Kojeg li učenog naziva za blefiranje! Sudjelovatelji koji su takav on-line pristup ozbiljno shvatili počeli su i postavljati ozbiljna pitanja. I što im se dogodilo? Pitanja su im promptno izbrisana! Zaključak: voditelji webinara na čelu s g. Jokićem prepali su se ozbiljnog problematiziranja navodno ključnih postavki CKR-a. I tako redom na ključna pitanja nema odgovora! A koja su to ključna pitanja? - "Ishode smo uvezli iz strukovnog obrazovanja zapadnih zemalja.(Pojednostavljeno rečeno – obrazovani stolar mora znati napraviti stol). Zašto mislite da su primjenjivi na osnovnoškolsko i gimnazijsko obrazovanje i da će ih unaprijediti?" Nije odgovoreno i kasnije je to pitanje obrisano s liste pitanja koja su postavljali nastavnici. - ''Svaki pokušaj oblikovanja obrazovnog procesa u vidu obrazovnih standarda, šablona ili ishoda učenja u svojoj suštini potire svaku kreativnost, originalnost, individualnost i razlikovnost u tom istom procesu, a upravo stalno naglašavamo da tome težimo. Jedno s drugim u bitnoj je suprotnosti. Takav neprirodan pristup samo potiče 'biflanje' i to čak u predmetima poput fizike, informatike i matematike. Zar to želimo? Želimo li da nam đaci još na pamet nauče rješenja zadataka koje standardiziramo ishodima?!'' I to je pitanje obrisano i na njega nije bilo odgovora! - ''Što rade brojni zaposlenici (njih dvjestotinjak) u tri agencije MZOS-a kad je ministar protivno Zakonu o državnim službenicima rad na tzv. CKR-u morao dati osmeročlanoj skupini ljudi koja je samu sebe predložila, a Zakon kaže da se samo pomoćno-tehnički poslovi mogu dati vanjskim suradnicima?'' I to je pitanje obrisano i na njega nije bilo odgovora! - Na pitanje zašto reformatori kažu da će to sve trajati 10-15 godina ipak je dobiven odgovor da reformu treba pripremiti! Zanimljivo. Ishodi su dakle novost prema CKR-u. Čulo se još da će ih se navoditi na nekoliko mjesta. U godišnjem planu po svakoj jedinici 3-5, pa u pripremi nastave, desetak i u evaluacijskoj listi na kraju godine. Za svakog učenika će se pisati koliko je usvojio koji ishod, a stupnjevi će biti potrebna podrška, u skladu s očekivanjima i iznimno, plus kvalitativan opis postignuća za tog učenika. Zaključna će ocjena biti od 1-5, plus kvalitativni opis i procjena u svakom predmetu odgovornosti, samostalnosti, inicijativnosti, komunikacije i suradnje. I još kažu da neće biti više administracije! Saborska sjednica! Žučna rasprava na temu Cjelovite kurikularne reforme iznenadila je mnoge na sjednici Sabora na kojoj se potvrđivala nova Vlada RH. Povod je bila jedna točka u nacrtu programa Vlade na polju prosvjete u kojoj je napisano da se zaustavlja pokrenuti proces kurikularne reforme uz reviziju strategije i korekciju nedostataka na temelju detaljne analize uz sudjelovanje svih znanstvenih disciplina (posebno STEM područja) i zainteresiranih dionika. Prosječnom gledatelju ili slušatelju nije bilo jasno zašto je došlo do prave bure negodovanja bivšeg ministra Jovanovića, a dan nakon toga i glavnog protagonista CKR-a gospodina Jokića. Još manje je bilo jasno kada se uporno ponavljala mantra kako je CKR bazirana na ishodima učenja te da je to njena bit. A kako bi i bilo kada to do sada javnosti nitko nije pojasnio?! No sada, kada su nakon pune godine dana i nakon potrošenih 16 milijuna kuna u svrhu CKR-a počeli stizati i prvi uratci, tzv. kurikulumi pojedinih predmeta, stvari postaju jasnije. Što je njihov sadržaj? U kurikulumu pojedinog predmeta, npr. fizike , biologije... za određeni razred, navode se tablično ishodi, njih oko 12, s tim da je svaki ishod razrađen u četiri razine i to od zadovoljavajuće do iznimne. Nužno se nameće pitanje, koja je svrha tako napisanog kurikuluma? S obzirom da su mahom nabacane nastavne jedinice i podjedinice u spomenutu tablicu i s obzirom da su najčešći glagoli u uporabi opisivati i navoditi, a nigdje nema glagola znati i razumjeti, pitanje je na mjestu. Ako je tako nešto možda još i provedivo u društveno-humanističkoj grupi predmeta, jer je možda u redu da učenik opisuje francusku revoluciju i navodi glavne osobe tog razdoblja, za matematiku, fiziku, kemiju... to sigurno nije tako. Eksplicite piše da učenik opisuje Amperovu silu i elektromagnetsku indukciju, da navodi formulu za izračunavanje površine kruga itd. Ako se od učenika ne zahtijeva razumijevanje onda je sigurno da će se čitav obrazovni proces i u tim predmetima svesti na biflanje. Je li to doprinos poboljšanju funkcionalnosti znanja učenika koje već za petnaestgodišnjake zahtijeva PISA projekt? Nije! Hoće li naši učenici biti u stanju riješiti i osrednji problemski zadatak koji se pred njih postavi? Sigurno neće! Hoće li tehnički fakulteti biti zadovoljni sa znanjem brucoša tek nakon ovog eksperimenta ako već ni sada nisu zadovoljni s razinom državne mature? Gdje je tome kraj? Nadalje, ako bi se još moglo pretpostaviti da je svrha kurikuluma možda pravedno ocjenjivanje vrlo lako se vidi da je tako nešto neprovedivo. Jednostavan račun, 12 ishoda puta 4 razine puta trideset učenika u razredu i s obzirom da u polugodištu ima 17 tjedana i pomnoženo s dva sata nastave fizike po tjednu, pokazuje da je po jednu ocjenu potrebno dati svakih cca 90 sekundi. A vrijeme potrebno za nastavu? Gdje je? Hoće li se možda roditelji i učenici pozivati pri ocjenjivanju na ishode i razine? Tek tada bi nastupio pravi kaos? Obznanjena je i jedna recenzija kurikuluma. Iz zaključka recenzije citiram: ''Prema ovako nejasnim i maglovitim ishodima nemoguće je nastavnicima nedvosmisleno otkriti što točno trebaju prenijeti djeci i nemoguće je objektivno i pravedno vrednovati usvojenost znanja te razvijenost vještina i vrijednosti kod učenika. Ukupni dojam je da se umjetno i neuspješno htio nametnuti tzv. novi „stil“ pisanja kurikula, bez uvažavanja postupnog prijelaza s dosadašnjeg načina učenja i podučavanja prema nekim novim načinima koji bi bili kvalitetniji i bolji. Međutim, ovo nije prijelaz na kvalitetu, nije korak prema naprijed, već nekoliko koraka unatrag. Postavlja se onda pitanje čemu služi ovaj novi kurikul – jedna od njegovih najvažnijih zadaća bi trebala biti da (re)definira sadržaje i njihov opseg. Na ovaj način dobiva se dojam da on ne služi tome da stvori red i jasnoću, već kaos i prostor za manipulaciju. Dojam je da je kurikul sam sebi cilj. Kao da obrazovni proces postoji radi kurikula, a ne kurikul radi obrazovnog procesa.'' Strategija obrazovanja znanosti i tehnologije koju je donio Hrvatski sabor 17.10.2014. izrijekom navodi da je nužno proširenje kapaciteta dijela visokog obrazovanja u STEM području i da to predstavlja razvojni prioritet. Također se naglašava da se veći napori sada moraju poduzeti za označavanje STEM-a kao prioritetnog područja obrazovanja, te povećati angažman na svim razinama i to od osnovnoškolskog, srednjoškolskog i do visokog obrazovanja. Kao argumentaciju navodi, slično Europskom socijalnom fondu, da se u današnjem društvu tehnologija razvija velikom brzinom, pa je potrebno osobitu pažnju dati području prirodoslovlja te matematičkim i digitalnim kompetencijama (odnosno kompetencijama unutar područja STEM-a i ICT-a). Zaključno! Je li Cjelovita kurikularna reforma (CKR) koja se nastavlja na Strategiju ispunila navedene zadaće? S obzirom da je CKR proklamirala i zadaće poput rasterećenja učenika od nepotrebne faktografije kako bi se mogla povećati satnica 'tvrdih' predmeta nije učinjeno ništa. Zapošljavanje nekoliko stotina nastavnika iz 'neposredne proizvodnje' pokazalo se da nije dovoljna garancija za kvalitetu i uvjerljivost kurikularnih dokumenata na kojima su radili. Jedan od glavnih razloga, kao što je i rečeno u raspravi na okruglom stolu održanom na PMF-u 1. ožujka o.g., je taj što su im pri pisanju kurikularnih dokumenata odozgo (iz 'ekspertne grupe') nametnuti rubni uvjeti u obliku obrazaca s 'kućicama' za tzv. ishode i njihove razine. Za njih je to bio ogroman problem i protiv toga su se bunili, ali su na kraju morali popustiti pritiscima i ispalo je kako je ispalo. To je jedan od glavnih razloga zašto su ti kurikularni dokumenti doslovce neprovedivi u praksi. Pribjeglo se nekoj vrsti izbornosti na kraju drugog razreda općih gimnazija, ali kao što je analiza pokazala, opet na štetu STEM područja, tj. na realno smanjenje satnice matematike, fizike, informatike... Najavljivanje produljenja obvezne škole na devet godina i to u shemi 3+3+3 je nedovoljno argumentirano. Uvođenje 'nultog' razreda je perturbacija bez osnove, a posebno na štetu nadarene djece koja su ionako polazila školu sa šest godina, pa im se ovime obvezno školovanje nepotrebno produljuje za godinu dana. I ovdje je izostala analiza postojećeg stanja kao i u slučaju loših rezultata naših petnaestgodišnjaka na PISA testovima. Naime, nigdje se u CKR-u ne objašnjava na koji način se taj problem želi riješiti. Pisanje kurikuluma po obrascu ekspertne grupe s razinama unutar pojedinih ishoda već je u prvim raspravama stvorilo zabunu kod nastavnika jer su oni razine od nezadovoljavajuće do iznimne počeli tumačiti na jedini mogući način kao ocjene, a što bi za posljedicu imalo da bi nastavnik u prosjeku svakih cca 90 sekundi morao dati jednu ocjenu učeniku iz pojedine razine nekog ishoda. Kojeg li apsurda? I dok možda glagoli opisuje i navodi, koji se rabe u pisanim kurikulumima možda i zadovoljavaju predmet povijesti, tj. da učenik opisuje npr. francusku revoluciju i navodi glavne aktere tog razdoblja, to je pak za matematiku i fiziku bez razumijevanja i stjecanja funkcionalnog znanja totalno neprimjereno. Za zaključiti je da je sve to skupa potpuni metodološki promašaj. Miroslav Dorešić, zamjenik ministra prosvjete 1998./1999.

Privatno!!!!!! Plati pa uci sto hoces!

Samo kapitlizam. Sve ostalo je komunizam.

Sve OK. Podrska. Ocekujem otpor forumskih balkanoida.

Ne shvacam perverznu potrebu da jedni roditelji ili oni koji uopce nemaju djecu namecu nesto drugoj odnosno tudoj djeci. Ja imam preferencije za svoje klince i postujem da moje zelje mozda nisu u skladu sa svjetonazorskim i zeljama drugih roditelja. Zasto bi ja nametao kurikulum tudoj djeci i zasto bi netko nametao kurikulum mojoj. Dodjes u skolu, zaokruzis predmete koje dijete ce slusati, platis i odes. Basta...

Kakvi komentari su najpopularniji, za nevjerovat. Nacionalizam kao najvažnija ljudska i moralna vrednota. Bravo ekipa, ponosni ste na to što imate perspektivu krtice. Vjerujem da je dobar dio vas famozne '91. bio maloljetan, u pelenama ili u München bojni. Ako sam se i pitao tko bira ovakvu vlast već desecima godina, više ne moram.

Skolstvo treba biti izraz onoga sto roditelji zele da njihova djeca uce. U zapadnom je svijetu to logika i racionalno razmisljanje. U Iranu je to teologija, u Hrvatskoj? Po meni svasta i nista. Zato treba sve privatizirati i dati ljudima bruto place i ukinuti mirovine 1 i 2 stup, zdravstvo i skolstvo pa neka se svatko lijeci kako hoce, stedi kako hoce i neka djeca uce sto roditelji zele da uce...sve ostalo je ermtatisticka komunisticko-fasisticka diktatura i teror nad nasom djecom. Ako netko zeli da mu dijete uci vjeronauk i o domovinskom ratu...super, plati pa neka uci. Ako netko zeli da mu dihete ima njemacki , engleski , matematiku, kemiju i fiziku sa smanjenom satnicom hrvatskog...plati pa neka uci. Samo sloboda, neka roditelji biraju sto zele.

Ja zelim da moje dijete ima matematiku, fiziku, kemiju na engleskom jeziku i zelim da svaki dan ima jos 2 sata engleskog i jedan sat njemackog i tako 12 godina i to sam spreman platiti. Ako to nije moguce smatram da je nase skolstvo smece i ne zelim placati losu uslugu. Netko zeli hrvatski i vjeronauk...ok. Plati pa imaj. Zivio kapitalizam i slobodni izbor.

Ma ko u lijepom našem Apsurdistanu išta pita pametne ljude?? Glupost i primitivizam su glavne uzdanice našeg društva, da nije tako nebi stalno glasali za HDZ-SDP babune.

Svaki normalan, razuman i dobronamjeran čovjek vidi da ovo sa ovakvom vladom ne vodi nikamo i da su jedini izlaz izbori