Gledali smo Ivanu po medijima kada su je privodili i svima nam se srce steglo.
Djeluje toliko izgubljeno, prestrašeno, odsutno. Vjerujte, svima nam je toliko žao i Sare i Ivane zbog te tragedije i još ne možemo vjerovati da se to dogodilo – pričaju nam mještani Zatona Obrovačkog u kojem živi obitelj Ivane Čude (27), osumnjičene da je u utorak ujutro hladnim oružjem dva puta u prsa ubola svoju 14 godina staru sestričnu Saru Čirjak na očevu imanju Mala Mila u mjestu Žuljine, duboko u velebitskoj šumi, zbog čega je djevojčica preminula na putu u Opću bolnicu Gospić. Zločin, koji se vodi kao teško ubojstvo, tim je strašniji što je djevojčica ubodena vjerojatno u snu, u ležećem položaju na krevetu, a nađena je pod krevetom. Predmet kojim je ubodena policija nije našla, a odgovor i na to pitanje mogla bi znati Ivana, jer je nakon tragedije nestala u velebitskoj šumi. Potraga za njom trajala je 24 sata, a Ivana se pojavila tek u srijedu ujutro u Zatonu Obrovačkom. Vjerojatno je Ivana u tom vremenu negdje bacila ili sakrila nož.
Motiv ubojstva sestrične ne zna nitko. Čak niti najužoj obitelji koja je također bila na ispitivanju u policiji nije jasno zašto bi djevojka to napravila. Razlog, možda, nije bio posve jasan ni samoj Ivani, s obzirom na to da je imala psihičkih smetnji koje su se, kažu upućeni, zapravo pojavile tek na studiju veterine u Zagrebu.
Obitelj se potpuno povukla
– Inače je bila odlična učenica u školi. Kada je krenula studirati, na početku je sve odlično išlo. Ona je oduvijek bila, kao i njezina mlađa sestra, dobra djevojčica, mirna, povučenija od ostale djece. Ali takva je bila, nije prva ni zadnja. A onda je u jednom trenutku na studiju došlo do nekih problema, nije joj išlo i prekinula je studij. I njezina je sestra, koja je studirala šumarstvo, prekinula studij. Obje su se vratile na očev ranč i većinu godine provodile u toj zabiti na Velebitu. Imale su one mobitele, računala, ali nije to to, nisu gore imale društvo svoje dobi. Uglavnom su se družile s odraslima, radile, pomagale. Ivana je obožavala svoju sestričnu Saru, njezina brata, veselila se svakog ljeta kada su bile zajedno. Slično su i izgledale, visoke, vitke, mršave. No, činjenica je da su karakterno bile različite. Dok je Ivana stalno bila povučena, tiha, mirna, Sara je bila puno otvorenija, komunikativnija, voljela je propitkivati, imala društvo u Zadru. No, bez obzira na te različitosti, odlično su se slagale – govore nam poznanici obitelji. Obitelj Bogdana Čude ovih se dana potpuno povukla, kažu nam susjedi, uglavnom šute, plaču, ne žele razgovarati s ni s kime.
To je razumljivo, jer tako je obitelj živjela i prije, radili su, bili vrijedni, svima pomagali, ali bili povučeni.
Bez posebnih zahtjeva
– Ako je Ivana i imala psihičkih problema, oni nama nisu bili vidljivi. Kada bismo je susreli, uvijek je pozdravila, pitala kako smo. Uobičajeno. Nije imala društvo u mjestu, a vezu, ako je imala, to je bilo na fakultetu, jer ovamo nitko nije dolazio. Govorilo se da otac ne odobrava tu vezu. Zašto i tko je bio taj mladić, ne znamo. Činjenica je da su joj roditelji jako dobri ljudi, ali slabije obrazovani, pa vjerojatno njezine psihičke smetnje nisu prepoznali niti su potražili pomoć psihologa. Pokušavali su, u dobroj namjeri, kao što se to nekada na selu radilo, to riješiti u krugu obitelji. Tko zna, da su na vrijeme potražili pomoć za Ivanu ili je malo oslobodili, možda bi sve drugačije završilo. Ona je mlada djevojka, inače povučena, u svom svijetu, mirna i tiha, i tako izolirana. Vjerojatno se nešto gomilalo u njoj, nešto što očito i sama nije mogla kontrolirati – pričaju nam sugovornici.
Ivana Čude u karlovačkom istražnom zatvoru nije imala posebnih zahtjeva.
kod nas je se uglavnom prekasno zatrazi pomoc psihologa ili psihijatra!