Istraživanje u Srbiji: Hrvatska nam je glavni neprijatelj

I Srbi i Hrvati još nisu shvatili da im je neprijatelja na vratima, zove se ISIL. Drugi je pohlepni liberalni kapitalizam koji će im oduzeti sve resurse i sva njihova sredstva za proizvodnju i pretvoriti ih u dužničko roblje, bez perspektive i domovine.dd

Ova anketa je realna i pokazuje postojanje dvije kulturološko, obrazovno i moralno razdvojene Srbije. Kao što postoje i dvije Hrvatske u istom smislu razdvojene samo s nešto manjim razlikama i tenzijama. Neprijateljstva između Hrvata i Srbijanaca su novijeg datuma. Kroz stoljeća su Hrvati podržavali Srbijance kao svoju kršćansku braću i poslali, kada je bilo najteže, tri kontingenta vojske koja je sudjelovala u odlučujućoj Kosovskoj bitci, bosanski, mačvanski i vranski. Nakon toga Srbijanci su stoljećima služili Turcima a Hrvati Austrijancima. Ali to nije smetalo da Ljudevit Gaj i ilirci preuzmu zajednički standardni jezik i pravopis. Da ne duljim, krajem 19. stoljeća počela su srbijanska osvajanja i sukobi baš sa svim susjedima, Bugarima, Albancima, Makedoncima, Crnogorcima, Turcima, Muslimanima a kasnije s Austrijancima i Mađarima da bi u nesretnom I svjetskom ratu kojeg su Srbijanci planirali i izazvali došli u sukob i s Hrvatima. U ratovima su Srbijanci bili relativno uspješni, uveli su nad pokorenim narodima strahovladu (vidjeti Dimitrije Tucović "Srbija i Arbanija") i taj su primitivni teror provodili i u Kraljevini Jugoslaviji. Odgovor je bio u obliku fašističke politike gdje su se okolni narodi pridružili fašističkoj ideologiji i uzvratili Srbijancima na još gori način, od bugarske okupacijske vojske do albanskih balista, muslimanskih SS postrojbi i ustaša. Teški zločini su se desili u II svjetskom ratu a novi staljinistički političaru su redom organizirali pokolje. Ne zaboravimo prvi pokolj i pljačka je bio u Beogradu i Srbiji 1944, da bi kasnije završilo pokoljem hrvatskih i slovenskih vojnika u svibnju 1945. To je na ratne rane dalo dodatnu težinu. Tijekom vlasti Slobodana Miloševića došlo je do buktanja velikosrpskog nacionalizma koji je kulminirao napadom na Sloveniju, Hrvatsku i BiH a u Srbiji ubojstvom predsjednika Srbije Stambolića kojeg su velikosrbski ubojice zakopali na obronku Fruške Gore i ubojstvima tisuća Albanaca koje su odvozili hladnjačama i zakopali kod Batajnice na zemljištu koje je dodijeljeno srbijanskoj vojsci. Indoktrinacijom putem falsificiranja vlastite povijesti i intenzivnog religijskog obrazovanja (slično se dešavalo i u Hrvatskoj i u BiH) došlo se do stanja društvene neukosti najmađih generacija, a izolacijom od svijeta do razvoja unutrašnjih napetosti koje su se ispoljavale na nacionalnoj razini. Rezultati su tu i bit će dugo tu. Najbolje rješenje za Srbiju je članstvo u EU, revizija nacionalističkih stavova, razvoj privrede a posebno srbijanske poljoprivrede i otvaranje prema svijetu. Barem trideset godina će trebati da se mlade generacije nekako umire i dođu do stvarnih saznanja i krenu u dobrom smjeru.

U istrazivanje je trebalo dodati pitanje "kada ste poslednji put boravili u EU drzavi". Te bi se ispostavilo da mnogi mladi nisu nikada. Kako onda mogu da budu za integracije.

Hrvati su optereceni i u opsesiji sa Srbima. To je stanje duha koje najvise steti nama Hrvatima.