Igor na Facebooku: Samo treba naći cestu bez gužve i policajaca
Očevici tragedije kakvu Zagreb, a ni Hrvatska ne pamte policiji se mogu javiti na brojeve telefona 6333-410 ili 192. Bilo kakva informacija bit će, kažu, korisna
Komentari 106
Mi Hrvati smo grozni vozači, netolerantni, ne poštujemo pravila, znakovi su samo ukras uz cestu, semafori light show u tri boje...Prošla su tri dana od ove tragedija a mi smo već sve zaboravili..to govorim jer gledam ljude/vozaće kako se ponašaju u prometu...Nisu ništa, apsolutno ništa naučili.Brzina, telefoni, jedu, puše, žmigavci se ne koriste, ma katastrofa....sve do sljedeće nezgode. Hvala.
Želim da znate da je Igor potpuno slomljen, baš kao njegova obitelj, ali i svi prijatelji koji smo im podrška u ovim trenucima. Igor je prikazan kao neodgovoran, bahat, bezosjećajan tatin sin, a zaista je potpuna suprotnost. Toliko je draga i dobroćudna, iskrena (ponekad i na vlastitu štetu), dobronamjerna i simpatična osoba i svatko tko ga poznaje zna da govorim istinu. Nikad nikome nije učinio ništa loše, niti bi ikome želio zlo. Sigurna sam da bi u ovome trenutku radije bio na mjestu unesrećenih nego na vlastitom. I upravo iz razloga što ga poznajem kao takvu osobu žalosna sam zbog načina na koji ga se prikazuje jer se prije svega radi o nesreći koja se može dogoditi svakome od nas. Ako vam je stvarno toliko stalo ostavili bi ih da tuguju u miru.. Molim vas, imajte razumijevanja i poštujte druge i tuđu nesreću. Ono što se dogodilo nažalost se ne može promijeniti, ali možemo biti moralni i pošteni ljudi jer se jedino na ovaj način može dogoditi pomak prema boljemu, prema boljem društvu i boljem svijetu bez zla i nepravde.
Ali također moram reagirati na netočne informacije i govor mržnje ljudi koji Igora ne poznaju, niti su svjedoci nesreće. Ako je kriv odgovarat će, ali neka mu sude oni čiji je to posao! Smatram da su mediji učinili veliki propust objavljivanjem identiteta prije no što su utvrđene činjenice vezane uz slučaj, a koje će biti poznate tek završetkom istrage. Na ovaj je način nanesena velika nepravda obitelji Loborec jer se Igora prikazuje isključivo u negativnom kontekstu svrstavajući ga u kategoriju najvećih kriminalaca i ostalih koji svjesno čine kaznena djela. Iako se ovakve nesreće nažalost gotovo svakodnevno događaju i nemoguće ih je spriječiti, neka onda kriteriji za sve počinitelje budu jednaki (umjesto objavljivanja inicijala i zamagljenih fotografija).
Kao Igorova dugogodišnja (od rođenja) prijateljica jednostavno ne mogu šutjeti nakon tolikih tekstova prepunih netočnih i neprovjerenih informacija koje me užasno žaloste. S obzirom da sam mu prijateljica, pokušat ću biti objektivna (ali zašto uopće bih kad nitko drugi nije). Prije svega, željela bih reći da suosjećam sa obitelji pokojnika, jednako kao Igor i njegova obitelj i nikako ne bih željela umanjiti njihov gubitak i bol. Žao mi je zbog velike tragedije koja ih je pogodila.
Tea K. ne pizdi. vjerujem da ti je kao njegovoj prijateljici tesko ali ne se** da je odgovoran. da je on takav kako ga prikazujes ne bi vozio ko manijak u toj ulici.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
05.12.2012. u 19:41h neki je napisao/la: ------------------------------------------------------------- dobri prijedlozi, s tim da bi kazne za nepoštivanje ograničenja brzine mogle biti još veće. no znamo kako stvari trenutno stoje. svi, ama baš svi "iskusni" vozači ponavljaju se k'o papagaji - ma,, daj, ništa to nije, možeš ti 5 do 10 km iznad ograničenja, to ti svi toleriraju, niš' ti to nije, ma svi ti tak' voze itd... eto, dok se taj dio mentalnog sklopa i ponašanja ne iskorijeni, neće biti pomaka. a prometna kultura mora biti zastupljena još od vrtića. svi, apsolutno svi trebaju znati kako se ponašati u prometu, trebali bi znati i znakove i pravila, i pješaci, i biciklisti, vozači, svi...dok to nije slučaj, svakodnevno ćemo se nervirati u prometu, zbog ovog ili onog faktora, da sad ne nabrajam slikovito. jedna mi stvar nikad neće biti jasna - kamo to svi tako jure i žure (osim "pasioniranih" ljubitelja brzina)? toliko nervoze, kratkih fitilja, strašno...pa autom ionako brže stižem nego pješice, čemu žurba, čemu panika za volanom?