Poslije informacije o pronalasku 31 djeteta u kući na području Brčkog (BiH) slučaj je komentirao i direktor Centra za nestalu i zlostavljanju djecu Igor Jurić koji je rekao kako je takvo nešto strašno i nevjerojatno. - Zapanjujuće je kako se u toj kući nalazilo čak 31 dijete. Tu postoji definitivno sumnja da se radi o trgovini djecom. Još čekamo dodatne informacije, ali i ovo što za sada znamo je jezivo. U toj kući pronađeno je 31 dijete ali pitanje je koliko je djece do sada prošlo kroz tu kuću i gdje su ona završila kao i kakva im je sudbina – kaže Jurić.
Dodaje kako će se istragom utvrditi odakle su djeca došla u Brčko kao i da se nada da će istraga obuhvatiti širok krug ljudi. Za sada se zna da je šestero djece imalo hrvatske putovnice ali se ne zna porijeklo druge djece.- Teško je govoriti bez nekih dodatnih saznanja tako da je za sada nepoznato za što su planirana ta djeca. Postoji tu niz mogućnosti od seksualnog iskorištavanja, da ih se tjera da prose po ulicama, uzimanja organa pa do udomljavanja. S obzirom na to da su među ovom pronađenom djecom velikom većinom djevojčice sve ukazuje na plan za seksualno iskorištavanje te djece – rekao je Jurić.
Govoreći dalje o onome što zna o ovom slučaju kaže i kako je važno saznanje i to što tu djecu nitko nije tražio, odnosno da ona nisu prijavljena kao nestala što upućuje i na sudjelovanje roditelja u toj jezivoj priči. Prema njegovim riječima ta djeca bi boravila u toj kući neko određeno vrijeme poslije čega bi bila prebačena u neku drugu zemlju. Podsjeća i kako u ovom djelu Europe i dalje ima dogovorenih i maloljetničkih brakova kao i mnogih drugih nepojmljivih stvari koje se i dalje nažalost događaju. Na upit kako komentira da o svemu tome ranije nisu progovorili susjedi jer su morali vidjeti veliki broj djece u dvorištu i oko kuće Jurić kaže kako se u tim stvarima obično biraju manje uređenje države i takva područja gdje ljudi ne propituju puno i ne interesiraju se za ono što vide.
VEZANI ČLANCI:
Kaže i kako su među krijumčarima djece posebno na cijeni djeca bijele puti, ali i da se o cijeni djeteta teško može govoriti. Gleda se i na to jesu li djeca zdrava, imaju li kakav invaliditet, koliko su stara… Kada je riječ o činjenici da je šestero pronađene djece imalo hrvatske dokumente Jurić kaže kako su hrvatski dokumenti predstavljaju veliku prednost jer s tim dokumentima za djeca mogu odmah bilo gdje na prostor Europske unije. Ističe i kako se vrlo često pokaže da se radi o krivotvorenim ili ukradenim dokumentima. Podsjetio je i na slučaj od prije nekoliko godina iz Vlasotinca, južni dio Srbije, gdje je u kući pronađeno dvoje djece s lažnim hrvatskim dokumentima. - Na žalost iako smo debelo zagazili u 21. stoljeće i dalje ima jako puno iskorištavanja djece za razne potrebe. Događa se to i oko nas što potvrđuje i ovaj slučaj iz Brčko distrikta. Vidjet ćemo sad koliko će istraga ovog slučaja pokazati i hoćemo li doznati nešto više o cijeloj toj organizaciji, odnosno ljudima koji stoje iza nje – kazao je Jurić.
Igor Jurić otac je Tijane koja je oteta, silovana i ubijena kada je imala svega 15 godina u ljeto 2014. godine. Poslije toga Jurić je bio inicijator za usvajanje zakona kojim je srpsko pravosuđe ukinulo kaznu zatvora od 30 do 40 godina i uvelo doživotni zatvor za najteža kaznena djela počinjena nad malodobnim osobama. Taj zakon je nazvan Tijanin zakon. Tako je doživotna kazna predviđena za teško ubojstvo, silovanje, obljubu nad malodobnom ili nemoćnom osobom i trudnicama.
>>Pitali smo umjetnu inteligenciju koji bi narodi mogli nestati u sljedećih 100 godina, odgovor bi vas mogao zabrinuti>>
Otvori KEKS Pay
Ono što se događa s djecom iz Brčkog je zastrašujuće i sramotno. Hrvatske vlasti, umjesto da razotkriju istinu, očito razvlače istragu kako bi zaštitile vlastite strukture. Putovnice još nisu provjerene? Ne zna se jesu li krivotvorene? Laž! Da su htjeli, već bi znali tko ih je izdao i pod čijim su blagoslovom završile u rukama trgovaca djecom. Ovdje se ne radi o birokratskim propustima, već o sustavnom zataškavanju. Kad treba progoniti sirotinju zbog neplaćenih kazni, hrvatska policija djeluje ekspresno. Ali kad se radi o međunarodnom kriminalu, odjednom svi šute. Tko se boji istine? Tko štiti kriminalce u svojim redovima? Ovo nije samo hrvatski problem – ovo je regionalna sramota i pitanje ljudskih prava. Ako institucije ne rade svoj posao, odgovorni moraju biti javno prozvani i smijenjeni. Djeca nisu roba, a oni koji ih prodaju i oni koji ih štite zaslužuju samo jedno – dugogodišnju robiju!