I suradnik Gestapa na spomeniku žrtava fašističkog terora

to je sigurno klesao klesar iz majura -suprug načelnice općine majur gđe šarić, inače hdz-ovke???

Nadam se da ni taj spomenik neće dugo...

nalaze se imena osam palih partizanskih boraca, te 59 drugih žrtava fašističkog terora. ------------------------------------ \"Velika\" neka lista. Kad će prebrojavati one stotine tisuća po grobnicama u Sloveniji i hrvatskoj ?

Opcina Donji Kukuruzari? Kaki opcina? Pa prije rata ovog zadnjeg to se ljudi selo bilo, opcina je bila kostajnica. Otkud sad Kukuruzari opcina.

Samo Hrvati mogu rušiti spomenike svojim očevima i djedovima... Sramota!

Oni koji se kriju i krili su se kroz povijest kroz razne pokrete i bili u zaštiti velikosrbske ideologije su odavno prepoznati i neće više nikad u našoj domovini određivati pravila igre. Još neki marginalci iz te skupine misli da njihove povijesne neistine i spačke mogu proći, e neće više ići....prokuženi su davno no oni se ne mogu izgleda s time pomiriti da su sada nitko i ništa i da imaju biti kuš.

da... naravno... suradnika Gestapa uspiju otkriti, ali Ivu Sanadera ne.... genijalno je to istraživalačko novinastvo...

kako bog kazni djecu komunjara, da se rode kao lažni antifašisti pljuc

Stanovnici male općine Donji Kukuruzari nedaleko Hrvatske Kostajnice, hrvatski i srpski povratnici, te doseljeni Hrvati iz BiH, koji već 15 godina nakon osloboditeljske vojno-redarstvene akcije „Oluja“ zajedno žive bez većih međunacionalnih nesporazuma i sukoba, danas su apelirali na sve odgovornee u samostalnoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj da spriječe i onemoguće opasnu četničku provokaciju u Gornjoj Velešnji kod Hrvatske Kostajnice. Ogorčeni su, uznemireni i zabrinuti zbog toga što Općina Donji Kukuruzari i Mjesni odbor tog sela, uz potporu Sisačko-moslavačke županije, u subotu, 22. kolovoza, bez ikakvog posebnog povoda i razloga, te bez ikakve povijesne utemeljenosti, planiraju otkriti spomenik“ palim borcima NOB“-a i „žrtvama fašističkog terora“, na kojem se nalaze i imena ustaškog namjesnika tog sela, pripadnika Domobranske vojske NDH, deklariranih četnika i pripadnika njemačkog Gestapoa. Zbog toga od Vlade Republike Hrvatske, Hrvatskog sabora i predsjednika Republike Hrvatske traže da osude takvu neprihvatljivu četničku provokaciju, a od institucija pravne države u Hrvatskoj, prije svega od policije i Državnog odvjetništva, da poduzmu sve zakonske mjere protiv organizatora takvog opasnog nacionalističkog čina, jer su zajedno s poštenim i zaslužnim antifašistima na tom spomeniku stavljena i imena četnika i Srba koji su radili za NDH, što je neprihvatljivo kompromitiranje antifašističke borbe i istinskih antifašističkih boraca i NOB-a, te dokaz ponovnog četničkog divljanja na tom području koje su Oružane snage Republike Hrvatske prije 15 godina oslobodile u vojno-redarstvenoj akciji „Oluja“. Traže da se odgovorni za taj opasni čin nacionalizma primjereno kazne, te da se, u skladu s pozitivnim hrvatskim zakonima, naloži rušenje spomenika koji baca jabuku razdora među stanovnike tog kraja, te da se odgovorni dužnosnici smijene sa svojih funkcija. Namjeru Općine Donji Kukuruzari i Mjesnog odbora Gornja Velešnja da u subotu, 22. kolovoza, u tom mjestu otkriju spomenik „palim borcima“ i „žrtvama fašističkog terora“, dojavili su nam zabrinuti stanovnici tog kraja koji su za nju saznali iz pozivnice koju je na mnoštvo adresa poslala Općina Donji Kukuruzari i njezin načelnik Ivo Blažanović, doseljeni Hrvat iz BiH, kojeg su iz BiH protjerali bosanski Srbi, koji je kao nezavisni kandidat izabran za općinskog vijećnika, a potom i za općinskog načelnika, učlanivši se potom u SDP. Sporni spomenik nalazi se na ulazu u mjesto Gornja Velešnja u općini Donji Kukuruzari udaljenog 10-ak kilometara od Hrvatske Kostajnice na mjestu srušenog spomenika, a isklesao ga je klesar Šarić, suprug načelnice susjedne Općine Majur Ane Šarić (HDZ). Na spomeniku se nalazi 67 imena „palih boraca“ i „žrtava fašističkog terora“ sa stihovima partizanskih pjesama. Na njemu su i sporna imena Petra Jovića, Savana Kneževića, Pavla Bijelića, Petra Vurunića, Dušana Simića, Gojka Kneževića, Milovana Rajšića, Milana i Micike Ivičić, Đure Bradarića i Dušanke Ivičić, te Nikole Kneževića, za koje je „penzionisani“ pukovnik JNA Blagoje Španović iz Beograda, rodom iz tog mjesta, 1998. godine u knjizi „Gornja Velešnja“ napisao „da ih ne treba staviti na spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora u tom mjestu. „Penzionisani“ pukovnik JNA Blagoje Španović u svojoj je knjizi, na stranicama od 87. do 90. , navodeći imena koje ne treba staviti na spomenik, spomenuo Petra Jovića, bivšeg austrougarskog žandara kojeg su vlasti NDH imenovale za starješinu tog sela, Savana Kneževića, Petra Bijelića, Petra Vurunića i Dušana Simića, mjesne Srbe koji su se odazvali na mobilizacijski poziv NDH i vojni rok služili u Domobranstvu u Bjelovaru, Gojka Kneževića koji je dezertirao iz partizana, otišao u četnike u Kostajnicu, te prešao u njemački Gestapo kojeg su partizani uhvatili 1945. godine u Ilirskoj Bistrici i strijeljali. Španović spominje i žandarskog namjesnika bivše kraljevske jugoslavenske vojske Milovana Rajšića u Beogradu, koji je nakon kapitulacije iste vojske, pristupio partizanima, zatim dezertirao u četnike u Kostajnici, te ubrzo otišao u Beograd. Spomenuo je i Milana i Miciku Ivičić, koji tijekom Drugog svjetskog rata nisu bili u G. Velešnji, a Milan je kao podoficir bivše jugoslavenske kraljevske vojske na početku Drugog svjetskog rata na kratko došao u selo, te otišao u Srbiju gdje je bio u Nedićevoj Srpskoj straži. Kao nepodobne da se njihova imena nađu na spomeniku u G. Velešnji, Španović je naveo i Đuru Bradarića i Dušanku Ivičić koji su „dva dana nakon oslobađanja ustaškog garnizona u Volinji“, uzimajući hranu i ostale stvari iz tamošnjeg skladišta, nagazili na minu i poginuli. Španović se usprotivio da se na spomenik postavi i ime Nikole Španovića koji se objesio u svojoj staji, počinivši samoubojstvo. -Kako je moguće da se u sadašnjoj hrvatskoj državi, koja svoje zakonske norme usklađuje s antifašističkim i antikomunističkim normama i standardima Europske unije, pod firmom antifašizma, zajedno na isti spomenik stavljaju istinski pali borci NOB-a i žrtve fašističkog terora s dezerterima iz partizana, četnicima, Nedićevcima i Gestapovcima?, pitaju se zabrinuti stanovnici općine Donji Kukuruzari. Pozivaju hrvatske vlasti da sruše taj kompromitirajući spomenik kao što su svojedobno srušile spomenik Juri Francetiću i NDH-u. S posebnim zanimanjem očekuju tko će otkriti taj spomenik razdora i neistine, te tko će na njega položiti vijence i zapaliti svijeće. E.Š.

To je nedopustivo da se sada podižu takvi spomenici i to još uz pomoć mjesnih i županijskih vlasti. Zar ta vlast podupire fašiste i sve ono zlo što se desilo. Izgleda da se lokalna i županijska vlast umiljuju masama jer dolaze izbori. Sramota da na ovaj naćin to rade i još ljevica, podizati spomenike a da se ne provjere imena i podaci je neprimjereno i neprihvatljivo za današnje vrijeme. Jednom rijećju \"SRAMOTA\" prvo Ive Blažanovića pa na više...

Pa gdje su sada antifašističke udruge!!! Uhljebili se u pozicije i debele mirovine pa šute... još jedna sramota.

@hermaed Kao prvo četnici nisu isto kao ustaše koji su bli Hitlerovi sljedbenici. Vodja četničkog pokreta je psothumno dobio odlikovanje od strane američkog predsjednika za antifašističko djelovanje i spašavanje pilota USA vazduhoplostva... dok je Ante Pavelić dželat i zločinac ,, zato nije pošteno porediti ove dvije strane iz II svjetskog rata s istom težinom (drugo je što su kasnije komunisti to kroz filmove i propagandu izjednačili jel je njima tako odgovaralo) malo se više informiši...

Due to the efforts of Major Richard L. Felman and his buddies President Harry S. Truman, on the recommendation of General Dwight D. Eisenhower, posthumously awarded Mihailovich the \" Legion of Merit\", for the rescue of American Airmens by Chetniks. For the first time in history, this high award and the story of the rescue was classified secret by the State Department so as not to offend the communist government of Yugoslavia and subsequently publicize their colossal blunder of switching sides to Tito during the war. The myth about Chetniks as anti - axis movement is also dubious. After German actions, such as those in Serbia, Mihajlovic\'s Cetniks suspended their operations against the Axis troops. Cetnik forces collaborated with the Italian occupying forces in BiH, Dalmatia, and Montenegro. Cetniks in Serbia maintained a tacit truce with the German occupiers. In Western world, since 1944, it has been generally accepted that Mihailovic and his followers were collaborators, \"men who preferred co-operation with the Axis to joining Tito\'s fight against occupation\". As an example, Sir John Hammerton\'s \"The Second Great War\" book said about: \"Gen. Draha Mihailovich, leader of the Chetniks and most noted of the alleged quislings and war criminal tried in Yugoslavia...\" (vol. 9, 1946). In fact, in Time-Life\'s Partisan and Guerilla book there is a photo about Chetnik killing. It was not just that chetnik collaborated with axis, and regardless of their officially claimed politics, their principal goal was creating territories ethnically cleansed from moslem Bosniaks and Croats. De-classified OSS documents show the evidence of wide chetnik movement collaboration with axis. They are available at NARA (US National Archives and Records Administration), IWG Record Group 226, Box 440, document No. 248 \"German-Chetnik Collaboration in Yugoslavia\", No. 553 \"Further German-Chetnik Collaboration in Yugoslavia\"; Box 441, document No. 685 \"Safe Passage Guarantee for Chetnik Troops\", No. 689 \"German-Chetnik Collaboration\", No. 936 \"German Report on Chetnik Cooperation\", No. 946 \"German Support for Chetnik Campaign in Serbian Theater\". Cetnik-created myths about a Communist conspiracy in Britain that torpedoed the Cetnik resistance are simply laughable and unsupported by anything approaching a primary source. The Cetniks ended as they did for a simple reason - as early as November 1941 they began collaborating with the Italians and Germans. Even the Serbian King had to acknowledge this fact in 1944, when he called upon the people of \"Yugoslavia\" to throw their support behind Tito and not Mihajlovic.