U iskustvima turista koji ljetuju na Jadranu često se može čuti jedna lijepa priča: uživali smo, bili smo smješteni u apartmanu uz more, a vlasnik je bio stari ribar koji bi nam navečer pripremao ono što je ujutro sam ulovio. Ta praksa ribarenja za osobne potrebe mijenja se ulaskom Hrvatske u EU. Dokument Europske unije koji objavljuje Večernji list pokazuje što je ispregovarano u vezi s tim konkretnim slučajem.
"EU prima na znanje promijenjeni zahtjev Hrvatske za prijelazno razdoblje do 31. prosinca 2014. za postupno ukidanje nekomercijalnog ribarenja, (to jest) malog ručnog ribarenja u osobne svrhe", piše u tom dokumentu, napisanom na dan zatvaranja pregovora o poglavlju o ribarstvu 6. lipnja ove godine. Hrvatska je prvotno tražila prijelazno razdoblje od pet godina od ulaska u EU, ali u posljednjem krugu pregovora promijenila je taj zahtjev i tražila rok do 2015., kada će ribari koji love za osobne svrhe morati dobiti posebne dozvole i ući u hrvatsku ribolovnu flotu. Već sada postoji poseban registar u koji su upisani ti mali ribari i on je zatvoren za nove upise.
Podaci o ulovu u očevidnik
Hrvatska se obvezala na dan ulaska u EU pisanim putem upoznati Uniju s popisom brodova iz tog posebnog registra za malo, privatno ribarenje. Ali EU je to prijelazno razdoblje prihvatio samo pod uvjetom da broj takvih plovila "ne prelazi 2000". Do 2015. oni će, dakle, nastaviti raditi kao i sada, a od 2015. morat će se uskladiti s europskim regulativama koje ne poznaju takvo ribarenje za osobne potrebe. Iz hrvatskih pregovaračkih stajališta vidi se objašnjenje kakvo je to točno ribarenje: ono u kojem se rabe udičarski alati i ograničen broj mreža stajaćica do ukupne dužine 200 metara, a dnevni je ulov manji od 5 kilograma. Najveći je broj takvih ribara među otočnim stanovništvom.
A što dokumenti s ispregovaranim stajalištima otkrivaju o načinu na koji će poslovati veliki, profesionalni ribari?
Hrvatska je već u trenutku zaključivanja pregovora o ribarstvu prihvatila odredbe kojima je zabranjeno izdavanje novih ribolovnih dozvola i certifikata za izvoz ulovljene ribe u EU. Kad se budu dijelile nove dozvole, državljani drugih zemalja EU ne smiju biti diskriminirani ako žele da njihov brod vije hrvatsku zastavu. Ali ne zna se kad će uopće Hrvatska dijeliti nove dozvole jer je već sad krug praktično zatvoren: tko ih ima – ima ih. A tko nema, može eventualno kupiti od nekoga tko ima. Trgovanje dozvolama dopušteno je među ribarima.
EU propisuje da se podaci o ulovu i istovaru ulovljene ribe automatski iz elektroničkih dnevnika na plovilima prebacuju u poseban program za prikupljanje podataka. Hrvatska to već primjenjuje, taj program zove se očevidnik i to je još jedan detalj koji pokazuje koliko je Hrvatska spremna na standarde EU i prije ulaska.
Unutar EU postoje dvije ribarske politike: jedna za sjeverna mora, a druga za Sredozemlje. Ribari na sjevernim morima imaju kvote koje smiju izloviti, ali na Sredozemlju kvota nema. Postoje jedino kvote za tunu, ali njih ne definira EU nego međunarodna konvencija ICAT.
Hrvatska kvota za tunu po ICAT-u ostaje jednaka i kad uđemo u EU.
Budući da nema kvota, najvažnija je brojka u ribarstvu dopušteni kapacitet hrvatske ribolovne flote u EU. A to u pregovorima nije definirano nego je ostavljeno da se utvrdi kasnije, nakon stupanja u članstvo. Iz hrvatske Vlade još ne žele izlaziti s okvirnim brojkama koliki bi taj kapacitet mogao biti.
Poticaji do 2016. godine
U pregovorima je utvrđeno da će Hrvatska do 1. rujna 2012. iznova izmjeriti sva plovila u ribolovnoj floti i obnoviti dozvole.
Dogovorena je i mogućnost da brodovi čija je gradnja ugovorena prije pristupanja Hrvatske Europskoj uniji budu dovršeni nakon tog datuma te da im se prizna ulazak u ribolovnu flotu. Hrvatska se izborila za mogućnost da i nakon ulaska u EU zadrži "određene vrste pomoći koja je već postojala prije dana pristupanja". U roku od četiri mjeseca nakon ulaska u EU, Hrvatska će poslati Komisiji popis s detaljima o tome kakvi su to poticaji. Nakon toga, ti će nacionalni poticaji za ribarstvo ostati na snazi do kraja treće godine od hrvatskog ulaska u EU.
Glupost. Cijela EU nema ni otoke ni otočane (osim Grčke) ni tradiciju malog ribarstva. I sad bi se mi trebali NJIMA prilagođavati i primjenjivati NJIHOVE propise na NAŠEM moru. Kako ću s guštom zaokružiti NE na referendumu.