'I djeca i posvojitelji izloženi su stigmatiziranju, što je nedopustivo'

Tportal detalnjije piše o ovoj sjednici Odbora, pa navodi i :"Najviše djece posvaja se iz Kolumbije, Ukrajine, Kine, Indije i Južne Koreje, a DR Kongo je, prema podacima iz 2020., tek na 19.mjestu, rekla je profesorica zagrebačkog Pravnog fakulteta Dubravkaa Hrabar." To je valjda trebala biti ilustracija kako "pametni izbjegavaju Kongo". No, trebalo je navesti i redoslijed glavnih zemalja posvajatelja plus ukrižene podatke tko-odakle. Teza je da bijelci radije/u većoj mjeri posvajaju djecu bijelce, a u najmanoj mjeri djecu crnce s obzirom na kolonijalnu i/ili robovlasničku prošlost ili današnji položaj crnaca u njihovim zemljama. Potencijalni posvajatelji iz Hrvatske očigledno manje rasno opterećeni. Buljan Flander je rekla i da se radi o "separacijskom zločinu", jer se djeca oduzimaju iz primarnih obitelji i odvode ih nepoznati ljudi. Ova bi primjedba svojim drugim dijelom isključila svako posvajanje čak i iz iste države, dok njen prvi dio u većini slučajeva ne odgovara stvarnom stanju, jer se djeca u većini slučajeva posvajaju iz sirotišta, a ne oduzimanjem iz primarnih obitelji. Obje silom vodu na svoj mlin. Međutim, djeca druge rase vjerojatno imaju probleme prilagodbe na drugačiji izgled svojih posvojitelja i na čitavo okruženje nove "domovine" ako su pripadnici njihove rase u tom društvu velika rijetkost ili ih čak i nema.

Dakle, problem je ruganje a ne kriminal.

ovo nije posvajanje nego kupovina djece,a sto se tice ruganja,takvi postupci vise govore o kucnom odgoju i mentalnom sklopu onih koji se rugaju,nego o udomljenoj djeci