Josip Perković, nekoliko minuta nakon što je dobio vijest o izručenju, nije zvučao zabrinuto. Kao da je vijest imala i olakšavajući učinak, jer suočio se sa sudskom odlukom pa se smanjila i neizvjesnost koja ga je zaokupljala prošlih pola godine. Zvučao je kao da je “prelomio” taj događaj i okreće novu stranicu.
– Dobro sam. Nažalost, nije se dogodilo ništa neočekivano i spektakularno, nisam se zanosio ni nerealnim očekivanjima, no ipak sam se nadao da hrvatsko pravosuđe neće biti tako jalovo kada sam ja u pitanju – rekao je za Večernji list J. Perković i dodao da će njegov odvjetnik Nobilo sada pokrenuti ustavnu tužbu, tako da i dalje budu u bitki.
Što ako ne uspije ni taj, zadnji pravni potez?, glasilo je novo pitanje Perkoviću, a on je brzo odgovorio, čak i u veselijem tonu:
– A onda ćemo se vidjeti u Münchenu. Kada nakon suđenja iziđem iz njemačkog zatvora. Idemo korak po korak, no ne uspije li stvar s Ustavnim sudom RH, stalo mi je da se ovo što prije okonča, jer u Zagrebu o mom slučaju više i nema previše smisla pričati, tako je kako je.
Očekuje li, završi li na kraju u Münchenu, kratko ili brzo suđenje?
– Ako već odem u München, očekujem brzo suđenje, jer Nijemci su, koliko znam, spremni za to suđenje i trebalo bi sve brzo završiti. A ja, naravno, očekujem da se potvrdi moja apsolutna neumiješanost u ono za što me se optužuje – zaključio je Perković.
Kaj god, dragi naš Joža. Nemoj nas i ti zavitlavati. Dosta je tzv. premijer od nas i cijele Hrvatske zbog tebe više od pola godine pravio budalu pred Europskom komisijom. Ako zbilja misliš kako stoji u naslovu ove ijesti, štoo se onda nisi odmah nakon 1. srpnja sam dobrovoljno javio sudu u Muenchenu?! Da, javio bi se kad bi imao tri čiste.