Hrvatski postaje 24. službeni jezik Europske unije

bubitomica, zaboravio si da hrvatska ima i svoj juzni kraj, sa dosta vaznim jezicima, kao sto su hercegovacki, dubrovacki te crnogorski. Pokusaj pregledati gradivo iz osnovne.

Usvajanje srpskog jezika kao opšteg kohezionog jezika hrvatske nacije (u nastajanju) počelo je još davno, onda kad je general Isusovaca dao zadatak Bartolu Kašiću da napravi gramatiku ilirskog jezika i ilirski rečnik kojim će se služiti u novoosnovanoj Ilirskoj akademiji osnovanoj 1599. godine u Rimu, čiji će zadatak biti da obučava katoličke misionare za južnoslovensko područje. Ta gramatika, i taj rečnik, iako je kašić u nju uneo neke svoje lične inovacije, predstavlja prvu gramatiku, i prvi rečnik srpskog jezika. To nije teško dokazati. I u to vreme nema nijednog Hrvata koji bi govorio drugim jezikom osim čakavskim (napose, kao i Kašić sam).

Tek posle ovoga, u 17. veku, počeće stidiljivo neki autori da kajkavce iz \"Gornje Slavonije\", današnjeg Hrvatskog zagorja, da nazivaju Hrvatima.

@kurcula....majstore, tebe i dalje muči naš jezik, pravopis, književnost....pa kako nama puca ona stvar za tursku književnost, gramatiku, jezik >:-))

Kurc - a kad su Srbi počeli stvarati književnost na narodnom jeziku - pa tek 800 god. poslije Hrvata. Za razliku od štokavštine, svojstvene istočnim Slavenima, Hrvati su izvorno imali ca-, ča- i kajkavsku književnost na ikavici.

Hrvatski jezik i tz. vlaški razlikuju se u sljedećem….. Skratio sam ovo, mogao bih dodati još mnogo toga, ali ovo je najvažnije….. Fonologija: - naglasne razlike: kratkouzlazni je potpuno drukčiji, a i razmještaj naglaska, usp. složenice na -nik; hrv. činòvnīkk - vlaški. čìnovnīk, isto kao i dioba ili pak tipovi poput vésti - vêsti - drukčiji odrazi praslavenskih glasova, ono što je kod nas ć, kod njih je št: opći - opšti, svećenik - sveštenik kao ostaci staroslavenštine - velik utjecaj ruske/staroslavenske fonologije te grčke (primanje ev umjesto eu: evnuh, evropski, Zevs) - drukčija prilagodba posuđenica: usp. hrv. - vlaški. direktorij - direktorijum, podij - podijum, scenarij - scenaro, Heraklo - Herakle, kemija - hemija -glas jat, dakako Morfologija: - drukčiji rodovi imenica (hrv. - vlaški.): arhiv - arhiva, osnova - osnov, kroatist - kroatista, specijalist - specijalista, ispravak - ispravka, jezgra - jezgro, - nema sklonidbe brojeva dva, tri i četiri, ostaju okamenjeni - drukčija tvorba riječi (prefiksi, sufiksi, usp. -ioni), karakterističan sufiks sa-, a kod hrv. su-: suborac - saborac, usuglasiti - usaglasiti; češći sufiks -če kao ekv. hrv. -(č)ić (prozorčić - prozorče) - karakteristična tvorba glagola sufiksima -isati (prezent -išem) te -ovati (prezent -ujem): definisati - definišem, Sintaksa: - velik utjecaj balkanskog jezičnog saveza, posebice u da + prezent, poznatom primjeru - dalikanje, grčki utjecaj, to nije organski dio hrvatskog sustava - pošto je uzročni, a kod nas vremenski veznik, isključivo Vlasi nisu imali standard, nisu imali gramatiku, nisu imali apsolutno nikakvu književnost osim nekih crkvenih zapisa do 1868., a Hrvati su imali i riječnike i gramatiku i opsežnuknjiževnost. Bašćanska ploča je starohrvatski spomenik, pisan glagoljicom otprilike 1100. godine, a potječe iz crkve sv. Lucije u Jurandvoru kod Baške na otoku Krku. PRVI HRVATSKI PRAVOPIS - 1595 godine PRVA HRVATSKA GRAMATIKA – 1604 godine PRVI kakav -takav tzv. vlaški pravopis - 1868 godine

Ahahahahahaha....\"srpski jezik?!\' Što je to?!? Tursko narječje? Ahahahaha....svašta od \"intelektualca\" kurcule.......\"srpski jezik\"?!.....svašta......

07.11.2010. u 19:05h oziRis je napisao/la: Kurc - a kad su Srbi počeli stvarati književnost na narodnom jeziku - pa tek 800 god. poslije Hrvata. Za razliku od štokavštine, svojstvene istočnim Slavenima, Hrvati su izvorno imali ca-, ča- i kajkavskuu književnost na ikavici. ______________________________ Književnost na narodnom jeziku stvarana je kod Srba oduvek. Drugo je pitanje koliko je od toga sačuvano. Poznati su pretkosovski ciklusi i oni su najstariji. Zatim slede kosovski i postkosovski (znači, centralno je smešten kosovski ciklus). To je jedno obino književno bogatstvo koja nažalost nije u potpunosti sačuvano, i to što je starije, tim je više pogubljeno, logično je. Nažalost, kažem, kao i kod drugih naroda u to vreme, i kod Srba više od 99% naroda bilo je nepismeno i književnost je bila isključivo usmena. To zbog toga što je pismena književnost, kod onog malog broja pismenih ljudi, bila (skoro) isključivo sakralna. ovome je doprinelo verovatno činjenica da je bogoslužbeni jezik bio starospski a ne strani, latinski. To je bitna razlika. Očigledno je činjenica da je bogoslužbeni jezik strani pogodovala pojavi pisane književnosti na narodnom jeziku. Inače, prva gramatika srpskog jezika, i rečnik, napisao Bartol Kašić, Hrvat-čakavac (a drugih Hrvata, osim čakavaca, u to vreme i nema) na početku 17. veka, za potrebe Ilirskog instituta u Rimu.