U SAD-u je potvrđeno više od 1,5 milijuna oboljelih od COVID-19, broj umrlih približava se sto tisuća, a kako se život promijenio u dvije najpogođenije države, New Yorku i New Jerseyu, svjedoče dvojica Amerikanaca koje porijeklo roditelja čvrsto veže s Hrvatskom.
Obojica su rođeni na američkom tlu. Vinski savjetnik i sommelier Clifford Rames (amerikaniziranog prezimena Rameša s Murtera), koji je savjetnik u poznatom supermarketu Wegmans, svijet je ugledao na Manhattanu, a danas živi dvjestotinjak kilometara dalje. Hrvatom se osjeća po ocu, majka mu je Njujorčanka, dok su njegovu dobrom prijatelju Danielu Pedisichu, koji drži restoran na Long Islandu, oboje roditelja iz Hrvatske. Otac je iz okolice Zadra, a majka s Pašmana. I jedan i drugi ne propuštaju priliku da posjete Hrvatsku, a Cliff sanja o tome da će se jednog dana zauvijek preseliti na Murter.
Najbolje idu jeftina vina
– Na Murteru postoji Ramešina ulica, volio bih u njoj kupiti kuću. U Hrvatskoj sam prvi put bio 1980. i odmah se zaljubio. Tri ratne godine sam i živio u Hrvatskoj, prvo kao novinar, pa kao vođa tima za volontere u izbjegličkom kampu Gašinci, i na kraju kao službenik za američki Program za doseljavanje izbjeglica – kazuje Cliff, koji je proputovao sve vinogradarske krajeve Hrvatske te jedno vrijeme vodio i projekt “Vina Hrvatske”.
– S time sam počeo 2010. i prvih nekoliko godina išlo je dobro. Mnogi potrošači, sommelieri i veliki kupci bili su uzbuđeni zbog toga i za to zainteresirani. Većinu priče “Vina Hrvatske” radio sam volonterski i sam financirao i u nekom sam trenutku, zbog nedostatka vlastitih resursa, ali i izostanka službene promocije i financijske podrške, nažalost, morao odustati. Ostala je još nekolicina uvoznika hrvatskih vina. Rade lavovski, nemaju praktički nikakvu službenu podršku Hrvatske. Trenutačno, pak, ništa nije kao inače, koronavirus je promijenio sve, pa i vinski svijet. Mnogi su restorani zatvoreni, neki se nikad više i neće otvoriti. Mnogi moji prijatelji sommelieri su trenutačno bez posla. Restorani preživljavaju tako što pripremaju hranu za van. U vinotekama se sada najbolje prodaju jeftina vina za osam do 15 dolara. Prodaja vrhunskih vina je mrtva, a i iz Hrvatske se uvoze vina višeg cjenovnog razreda, od 25 do 40 dolara. Prosječni Amerikanci i nisu upućeni u hrvatska vina. Za njih znaju uglavnom sommelieri, dio distributera te vlasnici vinoteka i restorana koji su ovom krizom i najpogođeniji. Mnogi su ovdje ostali bez posla i prekrižili su bilo kakav luksuz, pa i kupnju boljih vina. Također, ova je kriza prisilila ljude da više kuhaju kod kuće, a mnoge i da tek počnu učiti kuhati. Vina koja se sada traže nisu vrhunska, boutique vina kakva dolaze iz Hrvatske – kazuje Cliff.
U uvozu hrvatskih vina okušao se prije otprilike 15 godina i Daniel Pedisich. Kasnije je u New Yorku otvorio mali wine bar, a od veljače prošle godine na Long Islandu ima restoran “Konoba”.
– Nudimo mediteranska i hrvatska jela, koja su odlično prihvaćena među Amerikancima. Zadnjih pet godina puno ih je bilo u Hrvatskoj i vole doći u naš restoran. Popularnosti Hrvatske dosta je pridonio uspjeh na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji – kaže Daniel u čiji restoran zađu i neke slavne osobe, ali im ne želi spominjati imena.
– Ovih dana ništa nije kao inače. Manhattan je prazan. Vožnja od Huntingtona, gdje je “Konoba”, do Manhattana koja je prije zbog gužvi trajala dva sata, sada traje samo 40 minuta. Nije to život na koji smo navikli, ali ovaj je grad preživio 11. rujna, pa će i ovo. Restoran smo zatvorili potkraj ožujka, odnedavno nudimo hranu za van, a goste ćemo, kako nam kažu, moći primati u srpnju ili možda tek u kolovozu. To je katastrofa za posao...
U svome restoranu, uz veliki izbor hrvatskih vina (Bibić, Kozlović, Bura, Matošević, Enjingi, Clai, Pilizota...) nudi i Kraševe čokolade, džemove, napolitanke, hrvatska maslinova ulja i tartufe, što je za većinu Amerikanaca još uvijek nepoznanica. Bez agresivnije službene promocije na američkom tržištu, upozorava Daniel, tako će i ostati.
Usmena predaja i televizija
– Amerikanci još uvijek premalo znaju o Hrvatskoj, hrvatskoj gastronomiji i vinima. Nije dovoljno to što radimo mi privatnici. Meni je dovoljno, obožavam svoj posao, a drago mi je i ako mogu pomoći svom narodu. No, nikada nećemo postići veliki uspjeh ovdje ako naša država ne pojača i ne poboljša svoj nastup. Čak bih rekao i da nije toliko stvar u novcu, nego da se sve treba bolje organizirati – kaže Daniel koji ima dvoje djece, sina od sedam i kćer od četiri godine, i dodaje da Amerika ostaje njegov dom.
– Amerika će uvijek biti Amerika, ali je moja sugestija mladima da ostanu u Hrvatskoj. Nije u šoldima sve, a kvaliteta života je u Hrvatskoj bolja, a može se i zaraditi, pogotovo na obali.
Video - Miroslav Škoro krstio vino svoje vinarije
On sam ne propušta barem jednom godišnje posjetiti domovinu svojih roditelja. Aviokarte za ovo ljeto kupio je još lani prije Božića, ali strahuje da od putovanja kojem se cijela obitelj jako veseli ove godine neće biti ništa.
– Da, stvari koje donedavno nismo mogli ni zamisliti – mjesecima zatvorene trgovine i restorani, prizemljeni avioni – sada su stvarnost. Djeluje mi to nestvarno. Na televiziji vijesti o novim žrtvama koronavirusa, a vani nebo čisto, bez zagađenja. Ceste su prazne, nosim masku i moram proći kroz tzv. wellness check kad dođem na posao. Ljudi su zabrinuti i nestrpljivi, ali ovdje u New Jerseyu ljudi još uvijek slijede pravila. Mnoge tvrtke bankrotiraju, ne znamo kamo sve to ide, a bojim se i da Donald Trump nije pravi čovjek za ovo izazovno vrijeme. Među ljudima je puno bijesa, političkih podjela, netolerancije i uza svu neizvjesnost dosta je zabrinutosti. Iako, ova je kriza stvorila mnoge nove inicijative i donijela puno inovacija. Tamo gdje je vlada iznevjerila, uskaču građani i mala poduzeća. Mnogi su tek sada u krizi otkrili i što je doista važno u životu: jednostavne stvari poput vremena posvećenog obitelji, povratka prirodi i samodostatnosti. Ljudi uče peći kruh, šišati se, dijele svoje vještine i talente preko Zooma i društvenih mreža. Iz dnevnih soba uživamo u koncertima i čitanju knjiga i poezije poznatih glazbenika i autora. Tko će uopće nakon toga više htjeti platiti skupe ulaznice za koncerte – šali se Cliff, kojem, poput Daniela, također teško pada što su putovanja zaustavljena.
Uvjeren je da će se ta industrija, što se američkog tržišta tiče, oporaviti praktički tek potkraj ove godine. Pri tome, Hrvatskoj predviđa svijetlu budućnost.
– Hrvatska je popularna turistička destinacija. Velikim dijelom to je posljedica “Game of Thrones”, djelićem i televizijskog showa Anthonyja Bourdaina, ali i kruzera u Jadranu.
– Ali, rekao bih da je najveći faktor usmena predaja. Sve češće čujem: “Moj prijatelj, rođak, znanac... bio je u Hrvatskoj, kaže da je jako lijepo. Želim i ja otići jednog dana.”. Hrvatska treba tu poziciju mudro iskoristiti u promociji. Stari slogan “Mediteran kakav je nekad bio” bio je odličan jer ističe ono što je posebno i jedinstveno u Hrvatskoj. Ako se Hrvatska prenapuči hotelima, odmaralištima, golfištima i marinama, neće se više razlikovati od drugih popularnih turističkih destinacija u svijetu i izgubit će ono što je čini jedinstvenom – strahuje Cliff.
