Hrvatska slavi Dan državnosti! Središnja proslava u Vukovaru

Logor Negoslavci Negoslavci su smješteni u istočnoj Slavoniji, istočno od Vukovara. Selo je naseljeno pretežito srpskim življem i u selu je, u ljeto i ranu jesen 1991. smješten štab srpske paravojske i JNA. Sve zatočene osobe najprije se dovode uu školu gdje se provode ispitivanja nakon kojih ih se premješta po podrumima privatnih kuća. Broj zatočenika kretao se ovisno o veličini podruma, ali okvirno je bilo od 10 do 50 zatočenih po pojedinom podrumu. Jedan dio logora kontrolirale su snage JNA, a drugi dio srpska paravojska i četnici. Ovaj drugi dio je dvostruko zloglasniji, jer teško da je itko preživio torture pijanih i razularenih četnika . Svi zatočenici imali su ruke vezane žicom ili plastikom, a kada su vođeni na ispitivanja onda su im vezali i oči tako da ne mogu ništa vidjeti. Na ispitivanjima su ih batinama prisiljavali da se sjete “istine”. Zatočenici su premlaćivani do smrti, bez obzira radilo se to o muškarcima, ženama ili djeci. Preživjele sprovode dalje u logore u Srbiji i to u Begejce, Stajićevo, Bubanj potok.

Logor je otvoren početkom rujna 1991. godine, a zatvoren u prosincu iste godine. Kroz ova dva logora prošlo je cca. 1000 zatočenika, od toga je ubijeno ili se vodi kao nestalo 300 osoba. Većina pronađenih osoba u masovnoj grobnici kod sela Berak žrtve su koncentracijskih logora u Negoslavcima.

Logor Knin Knin se nalazi u južnom dijelu Hrvatske, 45 km sjeverno od Šibenika i Zadra, a 200 km južno od Zagreba. Za vrijeme agresije grad je bio okupiran i bio je vojno i civilno sjedište SAO Krajine. Konc. logorr se nalazio u staroj bolnici u Kninu. Na prozorima su postavljene rešetke, a u ćelijama je bilo 10-14 zatočenika. U svakom je hodniku bio 1-2 stražara, a stalno su dolazili policajci koji su odvodili zatočenike na ispitivanja. Kroz logor je prošlo 600-800 zatočenika, a u njemu je zatočeno 615 osoba. Kod odvođenja i dovođenja na ispitivanja na svakom se zatočeniku vidjelo da je bilo i fizičkih tortura. Osim čuvara dolazile su i druge uniformirane osobe i iskaljivale bijes na zatočenicima, tako da se od pojedinih uniformiranih gostiju stvarao strah kod zatočenika. Pojedinci su doživljavali strahote od premlaćivanja, ukljućivanja na induktor poljskog telefona, pa sve do seksualnog zlostavljanja. Zatočenike su za vrijeme zatočenja odvodili na teške radove: utovare, istovare i sl.

Volimo te Grade umorni, Grade ranjeni. U kolijevci tvojoj sloboda se rađa. Krvavi križ patnje Dunav odnosi. Odmori se Grade, od posljednje bitke. Vrisak je utihnuo, postaješ legenda života. A kad jednom ljubav otključa sva vrata, Ranjeni će kriknuti: “uti: “ Nikad više, nikad više rata!“

Logor Knin - Zapovjednici i stražari: 1. Milan Martić - Komadant 2. Bosanac - Legenda 3. Ðorađe Božović - Giška 4. Branko Kapetan - Strašni 5. Brkica 6. Čedo Budisavljević 7. Dule, Duško - Mali 8. Milan Jelača 9. Dušan 9. Dušan Kleut 10. Željko Knežević 11. Ðoko Krneta 12. Boško Mašić 13. Risto Matković - Ministar Pravosuđa 14. Jovica Novaković - Zamjenik Komadanta Zatvora St.Bolnica 15. Zdravko Novković 16. Saša Počuća 17. Srđan Potkonjak 18. Iso Potkonjak 19. Rambo 20. Suad Šalov - Isljednik Iz Gračaca 21. Momčilo Zoraja 22. Milan Veselinović - Komadant Logora St. Bolnica

Policajcu lomili kosti pred Draganom Hrvatski blok Šibensko-kninske županije i žrtve mučenja Dragana Vasiljkovića, poznatijeg kao kapetan Dragan, optužili su Državno odvjetništvo i Ministarstvo pravosuđa da nisu ništa učinili u procesuiranju tog ratnog zločinca, iako još od 1991. raspolažu iskazimaa svjedoka. Predsjednik ŽO HB-a Ivica Ledenko istaknuo je na jučerašnjoj konferenciji za novinare da se usprkos izdavanju tjeralice za kapetanom Draganom, ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt nije potrudila da bude uhićen, već se s njim dopisuje preko interneta. Darko Kaurić, žrtva mučenja vojnika kapetana Dragana, ispričao je da je u lipnju 1991. godine kao jedan od 16-orice hrvatskih policajaca uhićen za srpskog napada na Glinu te je poslan u kninski zatvor. - U Kninu sam proveo 52 dana, a triput nas je obilazio kapetan Dragan sa svojim vojnicima. Vojnici su nas mlatiti dok je on držao govore. Iako nas sam nije udarao, mučenja su se odvijala pred njegovim očima - kazao je D. Kaurić. Kad je počeo drugi napad. na Glinu koji je isplanirao Vasiljković; policajci su još bili u zatvoru u Kninu.

Loogor Borovo Selo Borovo selo nalazi se u istočnoj Slavoniji na Dunavu naslonjeno na Borovo naselje i grad Vukovar. Uz asistenciju pripadnika KOS-a i JNA u Borovu selu se formiraju jedinice TO za obranu srpstva i odmah se potom otvaraa zatvor-logor za neposlušne, posebice za Hrvate-Ustaše. Po pričama pojedinaca koji su bili nijemi promatrači riječ je o otvaranju logora negdje iza Božića 1990. i to u prostoriji Kino dvorane. Sve što je zarobljeno od Tenje do Dalja završavalo je u Borovu selu. Zgrada se nalazila uz cestu, ali kako je bila uvučena u dvorište nije bila uočljiva i lako se čuvala. U sklopu zgrade nije postojao sanitarni čvor , nego je u sklopu dvorišta bio poljski WC i tu su se odigravale strahote, dolazili su i domaći Srbi i mlatili \"Ustaše\" i to tko je s čime stigao. Teška premlaćivanja događala su se u prostoriji gdje je nekad bila aparatura. Tu su zatočene dovodili na ispitivanja i tu su ih \"obrađivali\".

Srbija uhićuje branitelje Vukovara - eto nam Josipovićeva salonskog mirotvorstva i Tadićeve isprike! Ej stari Matoše, proroče kukavne sudbine hrvatske: \"Među narodima mi Hrvati sada Jesmo zadnji, robovi bez vlasti, Osuđeni pasti i propasti bez časti. Domovino moja, tvoje sunce sunce pada, Ni umrijeti za te Hrvat snage nema, Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.\"

Padom Vukovara taj prostor postaje premalen da zaprimi sve zatočene i novopridošle, jer se u kino-dvorani moglo smjestiti najviše do 200 osoba, a sada se radilo o tisućama ljudi, pa su odlučili da OŠ B.Maslarić bude mjesto gdje će zatočiti sve dovedene iz Borova naselja. I tako sportska dvorana osnovne škole u Borovu selu postaje logor za sve Hrvate i neistomišljenike srpske ideologije. Iz sportske dvorane zatočene su odvodili na ispitivanja i po težini \"zlodjela\" smještali ih u učionice. Iz pojedinih učionica nestali su svi koji su bili u njima, bez obzira da li se radilo o muškarcima, ženama ili djeci. Većina ih je ubijena i to na zvjerski način: izmasakrirani su razbijenim bocama, metalnim predmetima i noževima, te bačeni u Dunav. Smatra se da je upravo rijeka Dunav najveća masovna grobnica. Ispitivanja su provođena 24 sata dnevno. Nakon Borova sela svi su premješteni u razne logore po Srbiji. Zapovjednik logora bio je Dragiša Čančarević. Poznata imena mučitelja u logoru: CETINJA PERO stražar BOROVO NASELJE MARIĆ ZORAN ispitivao žene BOR. NASELJE škola OBUĆINA DUŠAN ispitivao BOR.NASELJE škola MAKSIMOVIĆ MINJA stražar B.NASELJE

orwo - niti jedna tuđinska vlast u dugoj povijesti, nije Hrvatima nanijela toliko zla i genocida kao vladavina srpskih krvoločnih poturica u jugoslavijama

iz aspekta hrvatskih desničara evropska zajednica je nova jugoslavija...rak rana nakon 1000 i više godina izvojevali ste nezavisnost....i jedva sastavili 20 godina opet bez granica

. ..cega se ja bojim..???...ja zagovaram ulazak u EU......Meni je EU u interesu da mi se vec ti samoprozvani rvati i njihovo megalomanicno retardirano \"mi\" maknu malo s qurca. . Otkad su oni dobili pravo glasa sve je otišlo uo u vražju mater. Prvo rat, onda diktatura, pljacka, socijala na nuli, duhovna degeneracija, isprani mozgovi, premijer u zatvoru, ministrica za felacio na celu države. .. . ....usput ...VI..??..mislis na ove..?? .http://www.vecernji.hr/komentar/292932/ http://www.vecernji.hr/komentar/292932/ . . . ..28.05.2011. u 08:44h luena 1 je napisao/la: Pravi EU Srbin... kad je mir radna snaga za 3000 Kuna... Vidis ,opet zarade vise nego vi u Slov... cemu ti uopste lupetas kad si sam sa Slov.u *..nima preko glave... . . uopste...???...hmmm ..----------------------------------------------------------------------------------- . . ..25.06.2011. u 11:40h luena 1 je napisao/la: kamocemo 4.... Jos nismo ali nema ni prepreka.... samo se jedno pitam ,cega se vi bojite... Mislim, citam stalno negativne koment i gluposti .o EU... Navikli se na lijencarenje, i kukanje ...

. ..Znam da su neki od tenkova još u listopadu 1991. povučeni iz 108. slavonsko-brodske brigade HV-a koja je bila stacionirana u istočnoj Slavoniji prema Vukovaru. U tvornici \"Đuro Đaković\" je bilo i nekoliko novih tek sklopljenih tenkova koji, iz sasvim očitih razloga, nikada nisu ugledali vukovarsko ratište. Znam da su obojeni u specijalnu žutu, pustinjsku boju - kaže više puta odlikovani zapovjednik. Vrlo je čudno da su se u borbi za goli opstanak prodavali tenkovi koji su mogli biti prekretnica na ratištu, kazao je naš sugovornik. — Nema sumnje da je tadašnji državni vrh, pri čemu mislim na predsjednika Tuđmana i ministra obrane Šuška, dao zeleno svjetlo za realizaciju tog posla. Naravno, tu su bili i neki koji su imali izravni financijski interes. Došlo je vrijeme da se taj slučaj istraži. Nažalost, zbog tadašnjih okolnosti, ja nisam mogao istražiti cijeli slučaj - ustvrdio je na kraju ratni zapovjednik. Tuđmanovci-15.000 izdanih vukovaraca neće pasti u zaborav!

To što se predstavnici agresora nisu sami pozvali da dođu u provinciju, guberniju, da uveličaju Dan državnosti Hrvatske, mora da je prijetvorna predizborna usluga strankama Nove praveDNOsti, nebi li zaokružili vladavinu iste u rvacku

...— Za taj posao naša je tvrtka dobila šest milijuna dolara, kolika je bila ukupna provizija za svih 15 tenkova. Ne znam zašto su povučeni u vrijeme borbi, to biste trebali pitati vojsku, no cjelokupna dokumentacija o tim tenkovima postoji danas u \"Đuri Đakoviću\". Sjećam se da za te tenkove na bojištu nije bilo municije, ni dijelova. Radilo se o ugovoru isporuke tenkova potpisanog još za vrijeme Jugoslavije i donesena je odluka da se taj ugovor ispoštuje - kratko je kazao Milović. VISOKI ČASNIK IZ GLAVNOG STOŽERA I RATNI ZAPOVJEDNIK POTVRĐUJE: Oklopnjake odvukli s bojišta i obojili u pustinjsku boju Cijelu priču o prodaji kontingenta tenkova potvrdio nam je i jedan od zapovjednika HV-a i nekada jedan od visoko pozicioniranih časnika u Glavnom stožeru HV-a koji je apelirao na anonimnost jer, poručio nam je, \"ako se klupko krene odmotavati, mogle bi i glave padati\". — Cijeli taj posao obavljen je u velikoj konspirativnosti. No, to je, moram priznati, u visokim vojno-političkim krugovima tada bila javna tajna.

. ..Mladi Jastreb: Sve je moglo biti drukčije... Branko Borković Mladi Jastreb, posljednji zapovjednik obrane Vukovara, u razgovoru nam je kazao kako je došlo vrijeme da se taj slučaj istraži. Prodaja tenkova, kaže Borković, bio je zajednički posao Srbije, Hrvatskee i Slovenije. — Ne znam o koliko se tenkova radilo, ali znam da su u rujnu 1991. godine naglo povučeni tenkovi koji su samo jedan dan bili angažirani na proboju opsade Vukovara. Poznato mi je da neki potpuno novi tenkovi iz ’Đure Đakovića’ nikad nisu ni došli na bojište. To je bila žalosna odluka tadašnjeg državnog vrha. Da su ti tenkovi bili angažirani na ratištu, mogli su biti prekretnica u borbi za Vukovar. Da smo ih imali, mnogo toga bi se drukčije odigralo. Taj je slučaj poznat, ali se nikad nije istražio - kazao nam je Borković. Antun Milović: \"Đaković\" dobio 6 milijuna dolara Antun Milović, direktor \"Đure Đakovića\", u vrijeme prodaje tenkova kazao nam je kako su tenkovi povučeni s područja Stare Gradiške.

. .Naime, taj ekspert za tenkove danas radi u Banjoj Luci na televiziji Republike Srpske na održavanju tehničke opreme. Ivanović, koji je proputovao zemlje cijelog Bliskog istoka, od Kuvajta do Irana, u koje je bivša Jugoslavija izvozila vojnu opremu, kaže kako ga nije strah govoriti o toj operaciji koja se odvijala u strogoj tajnosti, iza kulisa krvavog rata. A u vrijeme dok su branitelji i građani Vukovara već bili u obruču srbočetničke armije. Dobri odnosi — Zašto bi me bilo strah? Pa u Baru su tehničari iz \"Đure Đakovića\" znali da sam upravo pristigao s vukovarskog ratišta i sasvim smo se dobro družili. Pa i dandanas kontaktiram s nekim hrvatskim vojnicima. U cijeloj toj priči ja sam bio tek tehnička osoba odgovorna za ispravnost dopremljenih vozila i ništa više od toga - spremno odgovara Ivanović. Spomenimo kako je Ivanović sudjelovao i na razvoju prototipa tenka vihor, koji zbog raspada jugoslavenske federacije nikad nije ugledao serijsku proizvodnju.

. ..Kamioni preko Bosne — Radilo se o unaprijeđenim verzijama tenkova M-84 koji su povučeni s vukovarskog područja, a koji su prebačeni u slavonskobrodsku tvornicu \"Đuro Đaković\". Tu su izvršeni pregledi, obavljeni neki sitni popravci pa su na koncu obojenii u prepoznatljivu žutu boju pijeska. Kasnije su vlakom prebačeni do Rijeke, odakle su brodom poslani za luku Bar - priča nam Ivanović i nastavlja: — Znam da je tada iz \"Đure Đakovića\" došlo i nekoliko kamiona s različitom opremom koji su došli preko Bosne. U svibnju 1992. brod s tenkovima je uplovio u luku Jeddah i ja sam ih dočekao u funkciji glavnog kontrolora. Moja je odgovornost bila da svaki dio tenka savršeno funkcionira. Ne znam tko je i kako dogovorio taj Proizvodnja oklopnjaka u tvornici ’Đuro Đaković’zajednički posao u vrijeme rata, niti tko je dijelio zaradu - detaljno iznosi Ivanović koji je već cijelo desetljeće izvan vojnih krugova i koji se, kako nam je rekao, sada bavi sasvim drugim stvarima.

. Vladimir Ivanović tenkove je kao stručnjak dočekao u JeddiTo nam je potvrdio Vladimir Ivanović, srpski vojni stručnjak koji je bio glavni kontrolor u Komisiji za prijam i iskrcaj tih tenkova u luci Jeddah u Saudijskoj Arabiji. Ivanović, koji je bio i jedna od ključnih osoba u razvoju jugoslavenskog tenka M-84, odlučio je bez straha progovoriti o jednoj epizodi mračne strane Domovinskog rata u kojoj su neki pojedinci, s obje strane crte bojišta, očito, sasvim nesmetano poslovali i unosno zarađivali. Uoči samog početka rata, jugoslavenska je vlada s Kuvajtom ugovorila isporuku 175 tenkova M-84, što se smatralo vrhuncem uspjeha vojne industrije. Slavonskobrodska tvornica \"Đuro Đaković\" bila je nositelj posla proizvodnje tenkova. Dobar dio tih ugovorenih tenkova je i isporučen, no početak rata privremeno je obustavio daljnju isporuku. Valja napomenuti kako se radilo o poslovnom dealu iz snova u kojem je izravno bilo uključeno više od tisuću tvrtki nekadašnje države, a posao procijenjen na više od 600 milijuna američkih dolara. U ratu je ipak odlučeno ugovor s Kuvajtom do kraja ispoštovati.

ZIVJELA HRVATSKA