Hrvatskoj, prema zadnjem referendumu, živi oko dvije trećine opasnih, netolerantnih, homofobnih, fašistoidnih, mračnih... ljudi!
Ako se tome doda 60 posto onih koji nisu izašli, koji su samim tim potencijalno opasni, fašistoidni, možemo reći da živimo doista u bolesnom društvu iza kojeg stoji “opasna politika” (Jadranka Kosor) te koje je “većinski netolerantno” (Milanka Opačić), a na njihovu tragu izjasnili su se, zajedno sa Severinom, i prvi ljudi države, premijer Zoran Milanović i predsjednik Ivo Josipović te golema većina medija, tzv. nevladinih udruga i stavotvoraca.
Paranoja
Njihov stav u jednoj rečenici sažeo je redatelj, glumac, humanist, umjetnik, liberal i član posljednjeg saziva Centralnog komiteta saveza komunista Hrvatske gospodin Vili Matula: “Radi se o tome da manji broj lukavih perfidnih ljudi vodi toliku masu neobrazovanih i paranoidnih ljudi, a to je već opasno.”
Prijezir prema narodu od strane samoproglašenih elita nije u povijesti ništa novo. No oni koji su tako kvalificirali vlastiti narod državu su redovito tretirali kao kazneno-popravni dom, ili, u blažem obliku, kao Centar za preodgoj djece i mladeži. Kada na jednoj strani imate gotovo sve medije, provladine udruge i aktualnu vlast, a na drugoj strani narod, scenarij koji treba očekivati u nadolazećem periodu jest preodgoj naroda na matrici već viđenog jakobinskog scenarija, na koji ukratko podsjećam jer povijest se, očito, ponavlja.
U jeku revolucionarnog zanosa u Francuskoj svednevice su se kotrljale glave niz padinu. Jedna takva glava prije nego što je odrubljena, ona Dantonova, izgovorila je programatsku rečenicu: “Djeca pripadaju državi prije nego svojim roditeljima”! I tako je, u jakobinskom zanosu, nalik aktualnom kukurikavskom, počela povijest “građanskog odgoja” u školama. Već 1882. godine ministar Ferry uvodi “građanski odgoj”, da bi 1905. zakonom zabranili religijske simbole na javnim mjestima, izuzev groblja i muzeja.
Kršćanstvo bez dogmi
Građanski odgoj u svom nastanku ima totalitarne nakane jer država treba supstituirati obitelj, sukladno Dantonovu programatskom uskliku. Takva laička država nije neutralna, ona se postavlja kao izvor morala, što je, opet, totalitarna značajka. Jedan od otaca francuskog sekularizma, Ferdinand Buisson, “građanski odgoj” i taj sustav vrijednosti slikovito je opisao: “To je kršćanstvo bez dogmi, bez čuda i popova”. Drugim riječima, to je zamjenska religija. Unatoč agresivnoj protimbi prema judeokršćanstvu i religiji revolucionari ga zapravo kopiraju i provode u sekularne kategorije, kao i marksizam uostalom, sve odreda paraziti onoga protiv čega se “građanski odgojno” bore. Danas, sa socijalistom predsjednikom Hollandeom, jakobinci nastavljaju tu (pre)odgojnu revoluciju i u škole uvode “laički moral” kao lijek protiv “fundamentalističkog morala”, misleći na religijski, pri čemu će država, kako kaže Jovanovićev francuski kolega ministar Peillon, “učiti djecu razlikovanju dobra i zla” (!?) i zaštiti od bilo čijeg utjecaja, pa i od vlastitih roditelja, što u konačnici znači i dokidanje pluralizma moralnih vizija i navada.
Nakon ove akcije na tragu jakobinske tradicije, u kojoj je išao preodgajati vlastiti narod koji je bezuspješno na ulicama prosvjedovao protiv redefiniranja braka i obitelji, predsjednik Hollande postao je, prema svim istraživanjima, najnegativniji političar u Francuskoj od 2. svjetskog rata. Na istom putu, prema posljednjim istraživanjima, je i premijer Milanović koji bi uskoro, nastavi li kako je do sada činio, mogao sustići i bivšeg premijera Sanadera. Naime, tretirajući narodnu volju kao nešto što je “žalosno”, “opasno”, “netolerantno”, volju koja je drugačija od njegove, gospodinu Milanoviću preostaju samo dva puta: ili se povući, ili državu pretvoriti u kazneno-popravni dom, preodgojiti narod po mjeri onoga što simbolizira gospodin Vili Matula.
Ovaj drugi scenarij je vjerojatniji, pa će Milanović tek u formalnom smislu biti premijer, a stvarno upravitelj KPD-a Hrvatska, predsjednik Josipović preuzet će Nadzorni odbor, a ostali članovi KPD Hrvatska doći će iz redova onih koji su cijelo ovo (pred)referendumsko vrijeme narod tretirali kao “masu neobrazovanih, paranoidnih i opasnih ljudi.”
Gospodin Šola kao i uvijek britak, konkretan i u sridu. Britkija mu je oštrica jezika nego u gospodina Rqspudića. Cijenim ih oboje jednako i moje su glasilo u medijima jer se 100% sa njima poklaplja moj svjetonazor i razmišljanje.