Hrvatska gubi tvornicu za tvornicom: Ostali smo i bez tržišta i bez domaće sirovine

Bit ce bolje 3569 godine.onda ce mo stvarati novu drzavu jer ova sada ne postoji vise.

Nije mi jasno,kako se nekome u Španjolskoj isplati proizvoditi jagode na veliko,izvoziti ih u hrvatsku a cijena je gotovo ista onim našima?a nije da je radni sat tamo jeftiniji

koji su naši najpoznatiji poduzetnici? pogledajte, sve su to šverc-komerc, kako su ih nekad zvali, direktori proizašli iz kruga vodećih ljudi partije prošlog sistema i države. koji od njih stvara nešto novo? pa Todorić je za njih svemirac, čovjek je dobio hrpu toga za male novce, shebo je dosta toga, ali i dignuo neke od njih na vrhunsku razinu, no bahatost ga je uništila. pogledaj i ove iz hup-a, hgk-a, nema veze iz koje su stranke, sve to ista grupa proistekla iz prošlog sistema i čudimo se zašto smo tu gdje jesmo. ovih par poduzetnika, ali baš poduzetbika, možeš na prste jedne ruke nabrojiti, kao npr. firme tehnix, div, rimac, dok-ing...

Tvornica u kojoj je jedina vrijednost staro željezo i zemljište... nema vrijednost.

Ono što je dobro za krajnje kupce, nije dobro za industriju koja se nije promijenila još iz bivše države. Puno zaposlenih, zastarjela tehnologija, nedovoljne proizvodne količine, nedostatak sirovina, sve to skupa čini proizvodnju neisplativom... Poljoprivreda je kod nas loše organizirana, ne može proizvoditi velike količine pojedinih kultura na sitnim, rasparceliranim površinama, drugim riječima, nije logično očekivati dovoljno jeftine sirovine za velike šećerane ako se forsira zeleno, mala gospodarstva, a svako okrupnjavanje se društveno i politički osuđuje... S druge strane, šećerane, osim što je izostala modernizacija, nisu otkupile proizvodnje unaprijed kao što rade velike svjetske tvrtke. Kupovina proizvodnje godinama unaprijed je donekle rizik, no osigurava cijenu sirovine i planiranje... Treba se napokon odabrati i neki političari bi to trebali otvoreno reći, a ne da se stalno busaju o prsa i pjevaju borbene. Ili će se ići na okrupljavanje poljoprivrednih površina, industrijski uzgoj većih količina pojedinih kultura ili će se ići na bio i zelenu proizvodnju, mala gospodarstva koja onda trebaju naći direktan put do krajnjih korisnika u bogatim državama... Jednostavno, s ovom situacijom, ako se proizvođači forsiraju da kupuju domaću sirovinu imat ćete kobasice, vegetu, kolače koji koštaju puno i koje nitko ne želi kupiti... Gledajući društvo i politiku, vjerojatno je jedini put da država otvara kanale prodaje i osigurava promociju skupih EKO proizvoda...

Bogati, podobni i vizionari tvrde da nije sve tako crno kako drugi tvrde. Tvornice su propale, ali neki su se na tome obogatili znaci kapital postoji. Vecina radnika se u kratkom roku obogatila jer su ljudi privatizirali stanove koji su nekad bili u drustvenom vlasnistvu. Za savku tvornicu je postajo nadzorni odbor, koji osim naziva nije imao nikavu odgovornost. Cilj je bio stecaj tvrtke. Pravnici su imali ogromnu korist jer su se bavili kupoprodajama tvrki i drustvenog vlasnistva kao i stecajem tvrtki. Nekad su turisticki objekti bili u vlasnistvu navedenih propalih tvrtki. Neki su devastirani zabog izbjeglica iz ratnih podrucja, a neke su privatizirali upravo bogati i podobni, ciji je cilj bio oprati priljavi novac iz privatizacije. Stalnim iseljavanjem nezadovoljnih smanjuje se masa koja moza inicirati promjene. Broj stanovnika u HR se smanjuje, ali za podobne to nije problem. Duga lista tvrki je nepovratno unistena jer podobnim je to bio glavni cilj. Nije gubitak trzista glavni razlog prpodanja vecine tvrtki, nego polticki zadatak kojeg je trebalo sto prije provesti. Rat je bila zavjesa da se skrene paznja na druge probleme kako bi podobni iskoristile trenutak za privatizaciju drustvene tkz, nicje i svacje imovine. I dok su jedni branili i ginuli drugi su pljackali obecano.

Nije ni cudo kad znamo tko nam vodi te nase tvornice. Samo muljatori koji nista neznaju osim primati kuverte. Dok nama takvi kao Pupovnja imaju nesto govoriti ispred svih nasi klimavaca onda vidimo do kuda smo dosli.

Konstantna modernizacija i tehnološki napredak jedini je recept za opstanak na tržištu proizvodnje bilo čega uz ovoliku konkurenciju. Našalost mi smo izgubili tu utrku i nismo više sposobni konkurirati financijski ni znanjem, naše je na razini 20 stoljeća. Još goree je što naša vlast rasipa novac umjesto da uz pomoć stručnjaka koji znaju organizira povoljnu klimu za ulaganje s niskim porezima, besplatnom infrastrukturom, jasnim pravilima igre i jasnim zakonima koje neće svaki birokrat tumačiti na svoj način. Takvom politikom uništava i domaće proizvođače ali i šansu da netko izvana sa znanjem i kapitalom pokrene kotač sljedeće industrijske revolucije za kojom mi debelo kasnimo.

Vrlo je inspirativno kad razni intervjuirani likovi pokušavaju objasniti nešto što je vidljivo s kilometra..... Samo mentolu nije posve jasno što ovako sažet i točan tekst poručuje.

Ali je zato među najnaprednijama u shopping-centrima. Čak iz susjedne SLO I BiH stižu ljudi u kupovinu proizvoda "Not Made in Kroejsha"

Što očekujete od ove birokratske države, sa prelošim pravosuđem. Država bi trebala poticati i prepustiti proizvodnju tržišnoj ekonomiji, stvoriti pravni okvir za to. I provoditi ga. Ukinuti hrpu parafiskalnih i fiskalnih nameta, smanjiti višak zaposlenih u državnim institucijama (pogotovo političke funkcije) regulirati tečaj kune za izvoznike koji puše na tom tečaju. Dokle god država još uvijek ima u vlasništvu preko 1000 poslovnih subjekata čini mi se, tim subjektima pomoći nema dugoročno. Dokle god se ne zna vlasnik imenom i prezimenom koji će biti u vlasništvu neke kompanije da se brine o profitu, kvaliteti i kompanijom tim subjektima pomoći nema. Posljedično biti će lošije gospodarstvu i naravno državi koja će imati manje prihode od njih. Ovo danas je neki nazovimo socijalizam. Gotovo sve je naslonjeno na ovaj ili onaj način na državu i njene intervencije i poticaje. Dugoročno to je put u propast. Nama je udio turizma u BDP-u preko 20-30 % u normalnim zemljama je do 10% to je dokaz da nam je industrijska proizvodnja u klincu. I sad se svi čude ko pura dreku, a daće glas na izborima za te socijalističke umove koji upropaštavaju sve.

Legendarna nesposobnost ove države i naročito poduzetnika je neopisiva, i dalje smo na dnu Europe. Paradoks je da smo u socijalizmu kao antikapitalističkom poretku imali višestruko uspješniju privredu. Zaključak se nameće sam nismo mi za kapitalizam već za socijalizam. Čim dalje tu činjenicu narod odgađa prihvatiti stanje će biti sve lošije a gladnih sve više

U mnogim zemljama, po zakonu na trgovinama polica mora biti određen postotak robe domaće proizvodnje...

Nije to neki problem za nas Hrvate. Ako bude trebalo, svi ćemo se učlanit u HDZ pa će nas Plenki uhljebit

Ova država, koju je skrojila politicka elita po zakonima koji odgovaraju samo njima ne zaslužuje ništa više od prijezira.

Od samostalnosti sve je krenulo naopako. Zašto je tomu tako više nije od ikakvog praktičnog značaja za našu budućnost. Kao što je i bez ikakvog značaja ovaj povijesni prikaz našeg propadanja. Sve je to isprazni bla bla. Ono što nama treba je jedinstvo u ljubavi prema ovoj prekrasnoj zemlji, koje iskazujemo samo u ekstremnim situacijama rata, potresa... Krajnje pojednostavljeno, trebaju nam jasni ciljevi, lideri koji će ih u 21. stoljeću provoditi i narod koji će se okaniti političkih podjela i zasukati rukave. Ovo što sada imamo su briselski birokrate i poslušnici bez ikakve gospodarske strategije. Koji opstaju jer smo kao psi kojima, uz pomoć novinara baciš jeftinu kost da se glođu. Da se oni mogu na miru baviti potpuno stvarima koje veze nemaju sa bilo kakvom vizijom Hrvatske u 21. stoljeću.

U razdoblju 52.-89. je jugoslavenski BDP narastao 363% a hrvatski 410% (nekih smo godina imali rast BDP-a veći nego Azijski tigrovi). Od 1989-2016 hrvatski je BDP narastao 6,5%. Mislim da to dovoljno govori

Kad ovako čitamo onda se postavlja pitanje što uopće radi...

Finta je u tečaju kune. I tu je kraj priče o bilo kakvoj proizvodnji.

Uz kvalitetan turizam, tvornice su nepotrebne.