Most se ne bi mogao po programu usporediti s talijanskim Pokretom pet zvijezda (M5S) komičara Beppea Grilla, ali bi se u Saboru njegovi zastupnici mogli ponašati kao petozvjezdaši u talijanskom parlamentu, tj. biti u oporbi i glasati samo za zakone iz svog programa. U Hrvatskoj je moguć talijanski scenarij jer ono što se dogodilo na talijanskim parlamentarnim izborima 2013. ponovilo se sada u Hrvatskoj (s razlikom što je u Italiji lijevi centar dobio najviše glasova).
Italija je od Drugog svjetskog rata imala najviše vlada među europskim zemljama, čak 64, ali – malo jednobojnih. Jedino je Demokršćanska stranka sastavljala jednobojnu vladu, no ili je imala malu vanjsku potporu i trajala nekoliko mjeseci ili nije dobivala parlamentarnu potporu pa su sazivani izbori. Nijedna legislatura, a sadašnji je 17. parlament od Drugog svjetskog rata, nije imala cijeli mandat jednobojnu vladu, već se uvijek nalazila stranka koja je ulazila u nju.
Jednobojna vlada s vanjskom potporom bila je ona demokršćanskog čelnika Alda Mora iz 1974. i trajala je manje od dvije godine. Poslije izbora 1976. ponovno je stvorena jednobojna demokršćanska vlada s premijerom Giulijom Andreottijem, no od 1979. do danas vladu su stvarale koalicije. U peterostranačkoj, osamdesetih godina, bili su i socijalisti. No te se vlade, premda je 1983. prvi put premijerom postao jedan socijalistički čelnik Bettino Craxi, nisu mogle nazivati vladama lijevog centra.
Prva vlada lijevog centra bila je ona Romana Prodija 1996. Tada su u njegovoj koaliciji nazvanoj Maslina bili i bivši komunisti, odnosno Demokratska stranka ljevice (PDS) nastala od KP-a, koja se danas naziva Demokratska stranka (PD) i kojoj je na čelu Matteo Renzi.
Na talijanskim izborima 2013. bio je pobijedio PD Pierluigija Bersanija, ali bez parlamentarne većine. Mogao je koalirati jedino s pokretom M5S jer nije htio stvarati veliku koaliciju s desnim centrom bivšeg premijera Silvija Berlusconija. M5S, kao u Hrvatskoj Most, ne želi ni s kime u vladu. Tako su petozvjezdaši odbili i Bersanija. Tadašnji šef države Giorgio Napolitano povjerio je zatim mandat članu PD-a Enricu Letti koji stvorio vladu velike koalicije s Berlusconijevom strankom.
Bersani je podnio ostavku kao čelnik PD-a i njegovo mjesto preuzeo je Renzi, koji je ubrzo maknuo i Lettu, ocijenivši njegove reforme presporima. Berlusconiju se nije svidio način na koji je Renzi predložio kandidata za novog šefa države (u parlamentu je izabran Sergio Mattarella) i izašao je iz vlade, ali je time izazvao rascjep svoje stranke. Njegovi su ministri ostali u vladi stvorivši novu stranku. M5S u parlamentu glasuje samo za zakone koje predlaže ili smatra da su jednaki njegovu programu. Prema ovom scenariju, u Hrvatskoj bi mogla nastati vlada velike koalicije, ali premijer ne bi bio čelnik HDZ-a niti bi u njoj bio čelnik SDP-a. Reforme koje predlaže Most, kao što je smanjenje broja županija i općina, nisu voljni provesti ni HDZ ni SDP.
Italija je prije nekih tridesetak godina promijenila sedam Vlada u godini...e sada da li to Hrvatskoj treba kada imigrantska kriza dostiže vrhunac, nezaposlenost i iseljavanje rastu, javni dug se povečava i država tone u beznađe...tko voli neka izvoli...oni koji imaju siguran posao u javnom sektoru neka se ne očituju...