'Hrvati 22. lipnja slave fiktivni, a zanemaruju stvarni događaj'
Istoga datuma, 22. lipnja, ali 1593. godine dogodio se povijesno potvrđen događaj, a to je bitka kod Siska.
Komentari 78
sto ne slavimo i rodjendan kralja Tomislava s obzirom na njegovoo znacenje zasluzio je sigurno vise od vecine ,,,vodeceh hrvata.........
Kako drugačije napraviti reklamu za stranku od dvije žene. Ili se skinut ili lupat. Nije se skinula.
Opcenito, taj dan antifasizma je dan za gerijatriju koja od Alzheimera vise ne zna sto jest a sto nije. Drzavni praznici kostaju, a ovaj nam definitivno nije potreban. Ukinuti, sto prije.
Da. Prva dva mjeseca okupacije Kraljevine Jugoslavije komunisti su proveli u dobrim odnosima s naci-fašističkim okupatorom (primjerice prijateljska nogometna utakmica u Čačku između njemačkih vojnika i lokalnih komunista), a u "antifašistički" ustanak se krenulo tek kad je Hitler izdao i 22. 06. 1941. napao "gazdu" Staljina. Naravno, KPJ i njeni nacionalni ogranci su skrivali svoj komunistički program kao zmija noge sve do 1944. godine i raznim parolama (npr. "smrt fašizmu, sloboda narodu) pridobili narod. Na perfidan način komunisti su iskoristili rat kako bi proveli svoju revoluciju i prigrabili svu vlast. No povijesna je činjenica da je NOB bio jedina alternativa luzerskim ustašama i četnicima. NOP je zaustavio građanski i međuetnički rat te ujedinio velik broj Srba, Hrvata, Muslimana i dr. u borbi protiv okupatora i kvislinga. Nažalost, NOB je bio pod vodstvom KPJ - totalitarista, boljševika, staljinista. Morat ćemo se suočiti s tom činjenicom (kao i činjenicom da su partizani hrvatske nacionalnosti npr. Dalmatinska 26. mahom odgovorni za staljinistički zločin na križnom putu u kojem je u nekoliko tjedana ubijeno preko 60 000 ljudi, tom je brzinom eliminacije pol. neprijatelja Tito nadmašio svog učitelja Staljina. Jednako tako, morati ćemo se suočiti da su na Širokom Brijegu fratre ubijali hrvatski, a ne srpski partizani). Najgore je kad se nameće crno-bijela slika.
Komunisti sa Titom na čelu su točno predvidjeli kaj bu se deslio tj , da će Doći do agresije i okupacije pa su na 5, zemaljskoj konferenciji u Zagrebu 1940. g. donjeli prgram o priprema narodnog ustanka i borbe protiviv okupatora . kaj su delali ostali politički vođe ? zakaj oni nisu organizirali ustanak i zakaj nisu pozvali narod u borbu protiv okupatora ?
Genijalan gospodarski program doktorice Vukelić.
ne interesira me 22.6., samo želim da dan Državnosti ne bude u sjeni ovog ,želim dan 25.6. vratiti na 30.5.Dan državnosti RH neka sva djeca znaju kad je Dan državnosti .
Dok ovi komunisti u brezovici nisu otisli u sumu mije ni bilo krvoprolica prija toga oni su ga poceli. Pocelo je ubuijanje hrvatski redarstvenika, rusenje sve infrastrukture. Ni jedan normalan Hrvat ovo zlo nece slaviti
Vlatkica, nama taj datum i taj povod trebaju ! Kaj ti ne vidiš da su nam susjedi rehabilitirali četništvo? Kaj bi ti, da nas se sve proglasi fašistima i time još dade vjetra četništvu ? To kaj je bilo zločinaa i na jednoj i na drugoj strani tadašnjih sudionika te povijesne etape - to je opet drugo. Ne možemo si dozvoliti da nas se radi nastradalih Hrvata od strane komunizma SVE SADA proglašava nacistima ...
Bože nas sačuvaj! Još jedna povjesničarka. I to iz HSP-a. Sada idemo učiti povijest iz početka.
Još malo pa će ovakv kvazipovjesničari i politikanti tvrditi da je tzv, NDH bila saveznica u antihitlerovskoj koaliciji , a da su Jasenovac i ostala stratišta Židovsko- Srbijanska -komunistička izmišljotina . kakva je to hrvatska bila država u 16 stoljećuljeću , to nema veze sa modernomn državom kakve su nastale u 18. stoljeću . Onda smo bili najobičnija pokrajina asutrijskog dvora , i njihovo "topovsko meso " , kao što smo bili sve do kraja 1. svjetskog rata .
Lijepo je rekla Zrinka Pezer, predsjednica Mladeži HČSP-a: "Žene nisu napravljene za "velike" stvari." Istinabog, mnoga žena se kroz život naučila radovati i "malim" stvarima, ali ako je vjerovati ovim "kršćankama" - žene nemaju mozga. One desničarsko-radikalne, koje veličaju bosanske pendrekuše iz Kanade svakako nemaju.
dobro da ne slavimo i 27.7. nekada dan ustanka u tzv. SR Hrvatskij
Kaj je i 500 tisuća Hrvata u partizanskoj vojsci fiktivno ?
Ha,ha,ha, bliza joj je i cinjenicno vjerodostojnija godina i datum 22.06.1593. od 22.6.1941. Nije cudno sto smo uu banani.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Pokojni general Janko Bobetko sudionik povijesnih događaja II svjetskog rata i legendarni zapovjednik Hrvatske vojske u Domovinskom ratu bio je i jedan od glavni organizatora prvog organiziranog otpora fašizmu u okupiranoj Europi. Prvi partizanski odred činili su poglavito Hrvati -- 22.06.1941. nije slučajno izabran kao datum početka otpora i blisko je vezan sa simbolom pobjede Sisačke bitke 22.06.1593. KPJ je sve do dana napada Njemačke na Sovjetski Savez (22.06.1941) hvalio borbu nacional socijalizma i komunizma protiv imperijalističkoj politike Velike Britanije i drugih zapadnih zemalja. Hvalili su i dogovor Ribbentropa i Molotova (Hitler-Staljin) potpisan u Moskvi 24.08.1939. godine iako su se već događali teški zločini u Njemačkoj i okupiranoj Poljskoj. Generalni sekretar Josip Broz je organizirao je i dijeljenje letaka s podrškom ovim najgnusnijim sistemima u ljudskoj povijesti. No vratimo se na Hrvatsku povijest i značaj današnjeg dana. Tijekom cijelog XVI. stoljeća Hrvatska je bila izložena jakim turskim napadima, a nakon katastrofalnog poraza na Krbavskom polju krajem XV. stoljeća, njezin se teritorij toliko smanjio da se zaista s pravom nazivao "ostaci ostataka nekad slavnog hrvatskog kraljevstva". Godine 1580. osnovan je Bosanski pašaluk na čije je čelo 1591. godine postavljen ratoborni i osvajački raspoložen Hasan-paša Predojević. Njegov je cilj bio pod tursku vlast staviti sva još neosvojena područja uz rijeke Unu i Kupu, a posebno Sisak, koji je tada nazvan "ključem Hrvatske". Naime, padom Siska turskoj bi vojsci bio otvoren put prema Zagrebu, a to je pretpostavljalo i konačno osvajanje čitave Hrvatske. Svoj plan Hasan-paša Predojević počeo je ostvarivati odmah po preuzimanju dužnosti, te 1591. prvi puta pokušava opsadu Siska, ali doživljava neuspjeh. Godinu dana kasnije (1592.) Hasan-paša gradi tvrđavu Petrinju, koja mu je trebala pomoći pri osvajanju Siska i ponovno pokušava opsadom grad staviti pod svoju vlast, ali i drugi puta u tome ne postiže ništa značajno, jer kanonik Mikac i njegovi vojnici odolijevaju svim turskim navalama. Ipak, Predojević je te godine postigao jedan značajan uspjeh. Osvojio je grad Bihać, koji se nakon devetodnevne opsade predao, praktički bez borbe. Naime, kapetan Lamberg otvorio je vrata grada na zahtjev građana, jer im je paša obećao potpunu slobodu ako predaju grad. Unatoč obećanju, Turci su pobili 2.000 ljudi i odveli sa sobom oko 800 djece. Kako je bez poteškoća uspio staviti Bihać (nekada nazvan i "glavni grad hrvatskog kraljevstva") pod tursku vlast, Hasan-paša Predojević donosi odluku koja će se kasnije za njega i tursku vojsku pokazati kobnom. Iako je pod Siskom dva puta odbijen, nije odustajao od namjere osvojiti ga te u tu svrhu angažira više od 10.000 vojnika nasuprot malobrojnoj sisačkoj posadi, koja je brojila 300 branitelja pod zapovjedništvom kanonika Blaža Đuraka i Matije Fintića. Hasan-paša je bio u uvjerenju da će lako poraziti tako malobrojnu posadu već iscrpljenu stalnim turskim napadima. Međutim, nije računao na to da je nakon pada Bihaća, Sabor donio insurekciju (insurrectio), tj. odluku o općem ustanku, gdje je napisano da na banov poziv plemići, kmetovi, građani i sve duhovne osobe moraju krenuti u rat. Hrvatski ban tada je bio Toma Erdödy, sin bivšeg bana Petra II. Erdödyja, koji je na bansku čast postavljen kada je imao samo 26 godina, ali je unatoč svojoj mladosti bio već vrlo iskusan u borbama s Turcima. Vidjevši kakva opasnost prijeti ukoliko padne Sisak, hrvatski ban Toma Erdödy kreće u pomoć ugroženom gradu sa više od 1.200 svojih vojnika. Pridružuju mu se Andrija Auersperg, general Karlovačkog generalata s oko 800 ljudi iz Kranjske i Koruške, zatim njemačke postrojbe s više od 3.000 konjanika, Stjepan Grasswein, zapovjednik Slavonske krajine i njegovih 400 konjanika, oko 500 žumberačkih uskoka i na kraju štajerski pukovnik Ruprecht Eggenberg sa svojim vojnicima. Ta udružena hrvatsko-njemačka vojska, koja je došla u pomoć Sisku, u konačnici je brojila oko 5.000 bojovnika. Dana 22. lipnja 1593. godine združene su se kršćanske čete sukobile s Turcima i odbacile ih od Siska prema rijeci Kupi. U vrlo kratkom vremenu turska je vojska pretrpjela tako težak poraz da se od njega više nikada nije potpuno oporavila. Bio je to početak kraja turske ekspanzije ne samo u Hrvatskoj, već i u Europi, čiji je kršćanski dio bio oduševljen velikom pobjedom nad više stoljetnim turskim osvajačima. Sisačka bitka bila je prekretnica u borbama protiv Turaka. U tom okršaju poginulo je oko 8.000 Osmanlija. Veliki broj utopio ih se u Kupi. Jedan od utopljenika bio je i Hasan-paša Predojević. Među stradalima pod Siskom bili su brojni begovi i spahije, te četiri sandžak-bega. Iako time nisu u potpunosti prestale borbe s Turcima (koji su nakratko iste godine osvojili Sisak, ali su ga Hrvati vratili 1594.), nakon dugo vremena uspostavljena je ravnoteža hrvatskih i turskih snaga. Godinu dana kasnije (1595.) oslobođene su i Petrinja te Hrastovica, a hrvatsku je vojsku tada vodio general Juraj Lenković. Postupno su oslobađani i drugi krajevi, pa se granica Turskog Carstva sve više pomicala u korist Hrvatske. Sukobi s Turcima u tom vremenu faktički su završeni 1606. godine kada su hrvatsko-ugarski kralj Rudolf II. Habsburški i turski sultan Ahmed I. sklopili mir na ušću rijeke Žitve u Dunav. Tim je sporazumom zauvijek, jednokratnom isplatom 200.000 dukata, ukinuto plaćanje danka turskim sultanima, te je to bio prvi pravi ravnopravni mir potpisan sa osmanlijskim osvajačima.