Veleposlanik Herbert S. Okun proveo je punih trideset šest godina u
službi State Departmenta i američke diplomacije. Rođen u New Yorku
prije 76 godina, podrijetlom iz ruske židovske useljeničke obitelji,
nije nastavio uspješnu očevu tradiciju u prehrambenoj branši,
proizvodnji i distribuciji hrane, nego se obrazovao na prestižnim
američkim sveučilištima Standfordu i Harvardu te se od 25. godine
života potpuno posvetio diplomaciji. U Hrvatskoj je prvi put kao turist
boravio 1957. godine. Odmah su ga osvojile ljepote Hvara i Dubrovnika.
U našu se zemlju vratio 1990., najprije kao izvršni direktor neprofitne
financijske grupacije koja je pružala pomoć u uspostavi slobodnog
tržišta u postkomunističkim zemljama istočnog bloka. Volontersku ulogu
ubrzo zamjenjuje službenom dužnošću zamjenika Cyrusa Vancea, posebnog
izaslanika glavnoga tajnika Ujedinjenih naroda Boutrosa Boutrosa
Ghalija pa je na područjima bivše Jugoslavije aktivno boravio od 1991.
do 1993. godine. Danas predaje međunarodne odnose na sveučilištima Yale
i Johns Hopkins.
Jednom ste komentirali da ste već
tijekom prvoga susreta s Miloševićem znali da je riječ o karakterno
lošem čovjeku, spremnom na sve!
– Da, Miloševića sam upoznao 12. prosinca 1990. godine u Beogradu.
Doputovao sam s grupom poslovnih ljudi te smo se Cyrus Vance i ja
nasamo sastali s Miloševićem. Slušajući kako govori i kako se ponaša,
nisam ništa drugo mogao zaključiti nego da je Milošević obični
gangster. Znate, oni likovi iz mafijaških filmova s cigarama u ustima
koji se trude teatralno razgovarati, a zapravo prodaju maglu. Tadašnji
američki veleposlanik u Beogradu Warren Zimmermann o Miloševiću je
govorio kao o šarmantnoj osobi. To je mene šokiralo. Rekao sam mu: “Zar
ne vidiš da je to gangster?” Na žalost, bio sam u pravu jer se ubrzo
pokazalo da je rat i sve zločine pokrenuo Milošević, da je
profesionalni lažljivac i političar koji nije poštovao dogovore ni svoj
potpis.
Pregovarali ste o dolasku UNPROFOR-a u
Hrvatsku, bili potpredsjedatelj Međunarodne konferencije o bivšoj
Jugoslaviji. Je li se mogao zaustaviti rat u Hrvatskoj da je Zapad na
vrijeme intervenirao?
– Kad sam devedesetih bio u Beogradu, sve koje sam pitao – od
Miloševića do običnih ljudi, taksista, konobara – misle li da će doći
do rata, odgovarali su, zamislite, da to nije moguće
Iskustvo mi je govorilo da to nije točno i da sigurno slijedi rat
jer Miloševiću nisam vjerovao. Pitao sam ga, na primjer, uoči izbora u
Srbiji, ima li JNA značajnu ulogu u zemlji. Odgovorio mi je da nema.
“Gospodine Okun”, rekao mi je, “mi gradimo demokraciju”. A sutradan ga
ugledam na fotografiji u Politici s generalima JNA.
Upozoravao sam da mu se ne može vjerovati. No Milošević je znao
manipulirati stranim medijima i političarima. Stalno je ponavljao da
“Hrvati prave ogrlicu od prstiju srpske djece”. Ma zamislite te izjave!
Zapad je pokušavao zaustaviti rat više nego što se zna ili zaključuje u
javnosti, ali to Milošević nije želio. Lord Carrington i Cyrus Vance
nudili su plan takozvanog mirnog razvoda svih strana u Jugoslaviji, ali
dok su Hrvati pristajali na razgovore, planove, sve potpisivali i
pokazivali da žele mir, u Beogradu je bilo sve suprotno.
Kakvi su bili vaši dojmovi o
predsjedniku Tuđmanu?
– Otvoreno kažem da je meni Tuđman bio vrlo drag jer je bio ozbiljan
političar koji je držao svoju riječ. Istina, imao je krut stil
ponašanja koji su mnogi pogrešno tumačili, osobito novinari na Zapadu,
ali sva su moja iskustva s Tuđmanom pozitivna. Pa nije se Tuđman, koji
je vodio zemlju u ratu, uz embargo na oružje, mogao ponašati poput
Ghandija. Bio je kooperativan, želio je mir i aktivno je sudjelovao u
pregovorima u Haagu, Ženevi, Zagrebu. Zamjeraju mu što je mijenjao
imena ulica iz komunističkog vremena, a dok je on to radio, Milošević
je ubijao Hrvate po istočnoj Slavoniji.
Bio sam kod Tuđmana kad je počeo egzodus Hrvata iz Iloka. Rekao mi je:
“Veleposlaniče, učinite nešto, strašno je što prolazi moj narod!” Tada
je Vance zvao Miloševića, ali ovaj je rekao da ne zna o čemu govori, da
on nema ništa s Ilokom. Taj nije nikad govorio istinu. Tuđman je bio
mudar, poznavao je povijest i, otvoreno govoreći, uz njegovo vodstvo
Hrvati su preko Oluje i drugih vojnih akcija spasili Bosnu i
Hercegovinu. Izetbegović mi je na sastanku u Sarajevu u prosincu 1991.
godine rekao da će zatražiti od JNA da napusti BiH, a ja sam ga pitao:
“Gdje je vaša vojska, tko će braniti zemlju ako vas ne poslušaju?” Brzo
sam shvatio da su se u Bosni jedino Hrvati organizirano borili i
obranili je od pada, što često prešućuju mediji, ali i političari.
Kreirali ste Vanceov plan koji je
zaustavio rat u Hrvatskoj. Jeste li imali teškoća pri provedbi plana?
– Nakon petnaestak primirja koje je proglasio EZ, a koje nitko nije
poštovao, krenuli smo drugom logikom, a to je da primirje ne
proglašavamo mi, nego sukobljene strane. Srbi su u tom trenutku već
bili spremni za pohod na BiH tako da su relativno brzo pristali na
primirje. Kad sam izložio sadržaj plana predsjedniku Tuđmanu, odmah je
postavio nekoliko pitanja, poput statusa policije, koja su upozoravala
na ranjivost plana. Poslije su se pokazala točnima jer ih je srpska
strana koristila za izbjegavanje svojih obveza.
Hrvatska sve više privlači
Koliko Amerikanci znaju za Hrvatsku i
zašto ne ulažu više u naše gospodarstvo?
Budimo realni. Hrvatska je za Amerikance daleko, ali turistički
je privlačna, i to sve više. Važno je da Hrvatska ima jak gospodarski
ured u Washingtonu, snažnu diplomaciju koja će njegovati dobre odnose s
Condoleezzom Rice. Održavanje međunarodnih konferencija u Dubrovniku,
Splitu, Zadru, na koje ćete pozivati američke i svjetske lidere, pravi
je put jer tko jednom upozna Hrvatsku, ne zaboravlja je lako. Hrvatska
treba razvijati gospodarstvo, treba zadržati svoje ljude u zemlji, da
se ne raseljevaju po svijetu. Budite strpljivi jer uz procvat
gospodarstva dolaze poslovi i bolji život. Hrvatska je prelijepa
zemlja, ne zaboravite da je geografski položaj strateški važan, a vi
imate jadransku obalu, izlaz na more, i to kakvo more, jedno od
najljepših na svijetu.
