Glavni akter bio je Miroslav Krleža. Kad je završio Drugi svjetski rat, kad je Tito s KPJ preuzeo vlast, Krleža je bio u velikom strahu za svoj život jer se bojao osvete upravo zbog tog sukoba na ljevici, osvete one druge strane, koja je 1945. dobila poluge vlasti. No Tito ga je zaštitio tada, kao i godinama poslije, jer je Tito shvaćao da je Krleža prevažan za lijevi pokret.
Sukob na ljevici spominjem jer bi Krleža i danas, da je živ, imao što pisati, komentirati, govoriti o toj temi. Taj međuratni sukob na ljevici razbuktao se nakon beogradskog atentata na hrvatske zastupnike i smrti Stjepana Radića 1928. godine, a suvremeni sukob na ljevici izbio je nakon iznenadne smrti Milana Bandića i dolaska na vlast ljevičarskog pokreta Možemo! u Zagrebu. Jedina je razlika što se današnji sukob na ljevici nije razvio među piscima, nego među ljevičarskim aktivistima koji su dobili poluge vlasti i žele ih proširiti i lijevim strankama koje poluge vlasti imaju ili su ih imale ili ih opet žele imati. Tu prije svega mislim na Možemo! i SDP.
Tak je tooo, jedni rade drugi samo galame...