Kada čovjek napravi pogrešku, trebao bi se ispričati, no to često nije slučaj. Pogotovo kada je u pitanju prometna kultura, bilo u vožnji, bilo kod parkiranja.
Automobili tako znaju biti parkirani na svim mogućim mjestima, a nerijetko se automobili ostave nasred ceste uz upaljena sva četiri žmigavca. Vlasnici se tada vrate u automobile i nastave voziti kao da se ništa nije dogodilo iako su pritom smetali svim sudionicima u prometu. Za to ih jednostavno nije briga i na ispriku i ne pomišljaju.
Mostovac Nikola Grmoja pokazao je kako se to radi. On je parkirao automobil na mjestu za invalide, za što je platio kaznu i ispričao se čovjeku koji nije mogao ući u svoj automobil. To mu nije bilo dovoljno pa se odlučio na javnu ispriku.
Večeras sam nakon petosatne vožnje iz Metkovića i gostovanja na Mreži TV žurio na sastanak Mosta u Draškovićevoj i napravio veliku glupost. Prebirući u mislima po točkama dnevnog reda sastanka i pripremi za sutrašnju sjednicu – uspio sam se parkirati ne opazivši pritom da se radi o mjestu za osobe s invaliditetom. Da stvar bude gora, parkirao sam preblizu drugog automobila pa me nepoznati gospodin čekao kako bih mu omogućio pristup automobilu.
Iako sam platio kaznu dvojici prometnih policajaca i nekoliko puta se ispričao gospodinu, želim to učiniti i javno. Osjećam se prilično loše jer po tko zna koji put pokazalo se da jurnjava može dovesti i do pogrešaka i pogrešnih postupaka.
Iskreno mi je žao.
Meni se to ne može dogoditi, jer ja nemam od čega platiti kaznu pa moram dobro gledati gdje parkiram, za razliku od "gromovnika Grmoje" !