Karamarko: Posve smo se razišli sa Željkom Markić

To je prvi korak u projektu ''kako ne dobiti izbore''.

A zasto ste se razisli gospodine Karamarko.Zar svi vi zajedno nebi trebali raditi za dobrobit hrvatskog naroda?Ovdje sam za potporu gospodi Markic.

Karamarko - isti si kao i oni koje kritiziraš. I ti misliš doći na vlast i dijeliti plijen s odanima a ne sposobnima. Nešto ti je promaklo - narod je progledao . Vidi jasno Markićku, a " ti i Milanovićvić se nakako prelijevate , niste jasni, nekako mi ličite na ono - ista meta isto odstojanje"

Jasno da u dr. nema saveznika kada im je poljuljala stolice ovim referendumom. Nije lako odreći se pozicija i zato su se svi utrtarili! Evo Jutarnji nije nijednu riječ objavio o sutrašnjem početku prikupljanja potpisa....Svi su se udružili i po zapovijedi sviraju s jednom tamburicom pjesmu koja se zove: Linč i ignoriranje. Od sutra možemo pratiti sapunice i spletkarenja oko članova udruge U ime obitelji...Scenarij poznat, ali u režiji naroda ne prolazeći...

Razilaženje sa Željkom Markić obit će se Karamarku o glavu. Zna on da ni on ne bi bio u novom sazivu sabora ako se ide na preferencijalno glasovanje i zato je protiv. S ovim je pokazao svoje pravo lice. I šteti Kolindi. Ona se mora ograditi od takvih Karamarkovih izjava. No, ni članovi HDZ-a se ne slažu sa Karamarkom. Može on pričati što hoće, i njegovi prijatelji će glasovati za prijedlog Inicijative u ime obitelji

Ego tripovi se posvadili.

Kako to HDZ-evci imaju novaca da vode kampanju i putuju okolo po zemlji, a nemaju da vrate gradjanima sto su pokrali iz drzavnih poduzeca za financiranje stranke?

Hrvatski narod na izborima sam odlučuje što i sa kim, i bira onog u koga ima povjerenja. Vjeruje u to. Hrvatski narod je veliki Hrvat, ali ga je lako uvjeriti u nešto, mi smo politički naivci. Bio je jedan predsjednikdnik protiv kojeg su danas svi "pametni", i koji imaju veliki gubec i sve bolje znaju, ali taj Predsjednik, istina ne bez greške, ali on nam je dao, zajedno sa nama dao, dao nam je našu zemlju. Da nije bilo tog čovjeka, recite mi ime jednog hrvatskog političara od kojeg bi takovo djelo mogli očekivati. Nema ga, ali mi imamo u Hrvatskoj puno 'modernih teatra' i 'modernih lutkarskih kazališta'. Današnji političari nemaju vremena za Hrvatsku, osim kada pada kiša, oni se bave drugim poslom, važnijim poslom. Ja sam karlovčan. Ja volim Karlovac, ja volim Hrvatsku. Karlovac je bio vrlo lijepi industrijski grad. Karlovac je imao Jugoturbinu, Josip Kraš, Vunatex, Kontex, DIP, Ivo Lola Ribar, ŽeČe, jednu Ciglanu (danas je nema, što razumijem, jer mi više ne gradimo), itd., itd. Toga više nema. Niti Karlovačka pivovara više nije karlovačka, ali mi imamo IKEA-u, Edeku, Kaufland, Merkur, Konzum. Mi smo moderna prodana zemlja. Osamnaest godina poslije rata, u centru karlovačkog vikenda, na karlovačkom šetalištu, na kupalištu, povrh onog lijepog slapa i sa povijesnim, prvim strujnim generatorom Karlovca, visavi onih karlovačkih Pivskih dana, je očiščena jedna ruševina, poznati hotel na tom slapu rijeke Korane. Gradsko šetalište. Osamnaest godina. Sramota. Karlovac je bio lijepi grad, a danas, neznam. Karlovac ima lijepo kazalište i Kolodvor sa kojeg pada fasada koja je u devedesetim godinama napravljena. Karlovac nije samo jedan od hrvatskih gradova sa tužnom današnjicom. Jadan i Vukovar, jadan u ratu i jadan danas. I još puno drugih, možda svi. Hrvatska politika? Političari imaju važnijih stvari od privrede. Mi smo jedna zemlja basnoslovnih priča. Kada je jedan ljubimac ručnih satova 2004. godine preuzeo vlast u Hrvatskoj, preuzeo je 2004. godine i ostavštinu od preko tristotisuća (310.000) nezaposlenih. Skinuo je taj broj već 2008. godine na dvijestotrideset tisuća (236.000) nezaposlenih (hrvatska službena statistika) i kao ljubitelj satova otišao sa odgovornosti, a mi ga danas hranimo, i narod plača vodu kada se umiva, a toga će biti sve više i više. Dobro tako, mislili smo, danas više nismo sigurni u to. Vladama poslije njega je uspjelo taj broj ponovno podignuti, sa tih njegovih dvijestotrideset tisuća (236.000), na četristotisuća nezaposlenih (400.000). Očaj, a ipak jedan, političar iz vlade, godinu dana kasnije kod tog tragičnog broja nezaposlenih izjavljuje da je naša zemlja sa šest milijuna u plusu, a isti dan nam javlja ministar financija da je nabavio dvije milijarde dolara kredita. I u tom očaju se čovjek neki puta mora kiselo smijati, samo kome. Ili samome sebi. Kurdistan, jedna zemlja, bolje rečeno jedan mali dio u kojem žive Kurdi, na rubu jednog groznog i odvratnog rata, razvija i podiže svoju privredu. Ja se ne osuđujem privredno usporediti Hrvatsku sa njima, oni čak nisu niti jedna priznata država, a da ne spominjemo danas i Irsku, Portugal, Španjolsku, Grčku, Estoniju, Litvu, zemlje prije par godina u teškim ekonomskim situacijama, a danas na solidnom putu privrednog oporavka. A mi, Hrvatska država, smo danas na ekonomskoj listi 76.-ti, iza Makedonije i iza Crne Gore, a Makedonija nema niti mora niti turizma. Ljudi, da li smo mi svjesni toga pitanja od poginulih u devedesetim godinama, gdje smo karakterno danas. Tko smo mi. Političar postao ministar i koristi to da bi u Istri mogao čarobno lako kupiti zemlju i postati bogat, hrvatska vlada ga hvali, a što si on misli, neću biti prost. Danas milioner, od predsjednika blagoslovljen, dobiva još i mirovinu od prevarenog naroda. Jadna Hrvatska, bez nade hrvatska djeca, a mnogo njih i bez školske knjige jer roditelj nema novaca za kupiti to, a Hrvati odlaze iz vlastite zemlje i od koga će hrvatska djeca, mladi, naućiti nešto. Jadni diplomirani, oni znaju poslije diplome još samo kavu piti, i to i ćine ako im je djeda dao tu kunu, a iskustvo odlazi iz Hrvatske i oni, neuki inžinjeri, od koga će oni naućiti praksu. A reči će, svaki svome ocu i političarima da začepe gubec, jer to, sa ćime će oni i njihova djeca morati živjeti, to je naše (ne)djelo. Hrvatska politika je ništarija, politika bez rezultata, politika krađe i pljačke, kako ide dalje, neznam. Barem sam iskren. Mi, narod, bez političara, da li nas netko, još danas, može opisati. To bi bilo djelo za Nobelovu nagradu. Meni je poznato samo jedno ime u Hrvatskoj, taj Tito i hvala Bogu da smo ga imali, Tuđman. Ali to jedno ime nećemo ni mi ni naša djeca zaboraviti, čovjek je radio i mi imamo rezultat njegovog rada, a što danas, što imamo danas. Po što idemo u Englesku u London, po što idemo u Australiju, u Tađekistan, u Čile, ostanite bolje doma u Hrvatskoj i učinite nešto, ta putovanja su bačeni novac kojeg nemamo. Riječi prije odlaska u London i poslije, mlačenje prazne slame, djetinjasto i košta novaca, danas ni riječi više o tome, a pogledajmo rezultat. I ona noćenja na Baliju za petsto (500) dolara jedna noć. I kada to gledamo, ta djela bez odgovornosti i na račun naroda. Okrutno. A ona politička zapošljavanja strica i ujca, kao i onog električara u Istri i u svim drugim mjestima kao i državnim poduzećima. Rodbina je rodbina, ni rodbini ni prijatelju ne možeš dati otkaz, pa rođaci smo, a zemlja nam propada. A i sa njima se može bolje krasti. Koga to još interesira, hrvatsko sudstvo, ne vjerujem. U drugim zemljama se nakon takovog sirovog bez cilja bacanja novaca leti sa, ne samo sa položaja, već i od odgovornosti prema narodu. A mi i sada još mislimo da su prošla vremena one komunističke neodgovornosti prema narodu. Mi pričamo o političkim partijama, pričamo i pričamo, ali gdje su rezultati. U Istri (veliko razočaranje) ta tvornica riba, i u agraru, i u poljoprivredi, u brodogradnji, a mi više nemamo ni aerodroma, hrvatski predsjednik danas poliječe iz glavnog grada Hrvatske iz jedne francuske zračne luke. U teškome ratu, u teškim devedesetim godinama je u Hrvatskoj učinjeno više za našu Hrvatsku nego u ovih zadnjih petnaest godina u kojima se kontinuirano privredno ruši. Koliko kredita smo na kraju rata, na kraju devedesetih godina imali, a koliko danas. Mi smo gradili hrvatsku vojsku, rat je koštao, nije bio zabadava, a što imamo danas. Današnja hrvatska vojska i oprema, ljudstvo je u redu, ali oprema danas, da li brod ili avion, sramota. Da li nešto reči o našoj željeznici, bolje ne. A mi bi željeli Rijeku za veliku luku. Bilo pa prošlo. Danas ima susjed manju luku sa većim prometom, a kod nas u Hrvatskoj se i dalje fantazira. Velike gubice, malo rezultata, krađe i besramnost. Skinuti ime ulice sa imenom Tuđman i slaviti vikend u nekakovom okruženju visokih 'političara' i onda zatvor, a i dalje vladati. To je današnja Hrvatska. Hrvatska u kojoj u Saboru svi šute i dižu ruku, ništa reči da ne izgubi stolicu i u besramnom plaču (plaču ili plaču, pogodite, kako god hoćete). Hrvatska vlada, mi smo već u EU primljeni, sve je ispunjeno sve je potvrđeno, a Hrvatski sabor donosi zadnji radni dan, svima iza leđa, iza leđa od onih koji su nam rekli dođite mi vas čekamo, pred svečanost primanja nekakov 'lex perković' zakon. Da li bi tko od nas to od svog susjeda akceptirao. Nebi. I onda šest mjeseci, ti jadni političari, bez briga prema zemlji i prema narodu kojeg se zaboravlja, idu neobjašnjivo, tih šest mjeseci izgubljene bitke za 'lex perkovića' sa onom dječjom famoznom izjavom: "Ma šta će oni meni". I onda lizanje guzice, stalno, i do danas, to je realitet. A narod. Šest mjeseci je zemlja, od vlastitog predsjednika i vlade bila zaboravljena i to plačamo još danas. A London, Tađekistan i Australija su male pričice u usporedbi sa ovim 'lex perković' i onim; "Ma šta će oni meni". Ništa oni tebi neće, samo nema investicija, ali ima nezaposlenosti. Narod bira jednog političara u očekivanju njegovog rada. Kao i kod pekara, ako pekar ne radi onda niti političar nema kruha, ali pekar radi, a poličar, on samo diže ruku kako mu se kaže. Jadna Hrvatska danas, a ja bih tako volio da mi netko može reči da sam pesimista. Samo mali isćupani primjeri: Češka, Slovenija, Slovačka, Rumunjska, Mađarska imaju od zapadnoeuropske EU privrede investicije i sa time stalna stabilna radna mjesta, sa izvozom i sa dodatnim unutarnjim prometom. Firma Porsche ide prvi puta u svojoj povijesti od Prosinca ove godine u potpunu proizvodnju jednog vozila, izvan Njemačke, u Slovačku u Bratislav. A besposlena Hrvatska, ništa. Naši mali, sitni političari, po djelu i ponašanju partijski, iskorištavaju ove kiše da bi se pokazali narodu. Koja jadna Hrvatska. Predsjednik vlade ne razgovara sa ministrom financija šest mjeseci. I što narod još očekuje. Bez znaka pitanja, bez upitnika. Još bih sedam dana mogao pisati, mogao plakati o našoj Hrvatskoj danas, i pitanje je da li mi razumijemo, ili da li itko od nas to danas razumije, te jadne tri riječi, jadna naša djeca. A mi očekujemo, samo što, da budemo jedna zemlja, koja, kao, na pravom putu, da se ne nasmijemo, danas više nemamo razloga za to. Mi nemamo investicija izvana, mi nemamo više snage iznutra, mi imamo samo jednu nadu, da ćemo naći jednog čovjeka koji će nas voditi naprijed, a ne voditi bitke u vlastitoj partiji. Sve stari, i slobodni i oni koji su već u zatvoru, i varanje i pljačke naroda, ali ništa ne zastarjeva. Sve je to u rukama vremena i naroda, i nezaustavljivo, pitanje je samo dana.

kad treba drugima uskracivati prava hdz je prvi. kada se njima treba uskratiti prava.... hej, ne moze to tako...

Iskreno, 3% je bedastoća i tu Karamarko ima pravo. Što se koalicija tiče, o tome se može raspravljati, po meni je zabrana koaliranja prije izbora u redu, jer to doista spriječava raznorazne strančice da imaju toliko upliva na državnu politiku (vidi HNS). Ali ono što je jedino bitno, to su preferencijalne liste. I nije točno da bi to dovelo neke čudne ljude u Sabor. To bi dovelo samo do toga da stranke dobro razmisle i na svoje liste postave ljude koji znaju i koji su pošteni. A to očito ne žele ni SDP a bome ni HDZ. Ako Karamarko to ne shvati i ne korigira svoje mišljenje, zabiti će autogol koji može dovesti do potpune propasti ove države! Jer, nije valjda da na listi HDZ-a nije moguće imati ljude koji provode stranačku politiku a k tome su još i pošteni i stručni!! U suprotnom nam ostaje samo jedno - vjera u Boga i hrvatska sloga!

Opet lupetanja u prazno. Daj neki svoj politicki stav pa da se malo sokiraju tvoji biraci. E da te poznaju kao neki znali bi da si ti daleko od nacionalno osvjestene osobe. Nema u tebi demokrscanke. Iz pozicije predsjednika ionakoo nista ne mozes i to dobro znas a lupetas.

Čovjek bez hrabrosti da se sam kandidira za predsjednika države i suzana iz paštete.

Ruka na srcu i figa u džepu, Karamarko i njegova predizborna maskota Kolinda. koja želi spasiti državu koja propada. A nisu te kolindice mogli predstaviti kao onu koja zna može i hoće, jer da znaš nebi bila sa Karamarkom. AA ovako ostali su ti samo atributi.

Što uopće ne znači, da se opet nećete sastati, ako zatreba :):)!!

Gospođi Kitarović nije do Hrvatskog naroda već je ona igrać Amerike koji treba Hrvate i Hrvatsku predati u ruke Amerima.Nisam ni za Josipovića.Trebamo predsjednika koji će reći gospodo sada je dosta ili će te raditi na dobrobit Hrvatske ili vass neće biti a svi oni koji su sudjelovali u bilokakovom uništavanju Hrvatske za to moraju odgovarati.Oni koji su pljačkali Hrvatsku sve moraju vratiti.Ovom mom pisanju usprotivit će se samo mafija i lopovi.Pozdrav

Eh jadna ti i nasa drzava,ako si se zbog toga "vratila",evo ja necu moc 5 dana spavti,koliko su me dirnule tvoje brige za nasom drzavom........

Svaka joj cast ali HR presijednik(ca) bas i ne moze puno napraviti. Potrebna je potpuna rekonstrukcija upravljanja zemljom i prvenstveno obrazovanje kojeg politicari i vladajuci kadrovi jednostavno nemaju, Cigansko socjalisticka Yugo logika tipa uspjeh je ako se 'snades' i sto vise od drzave pokrades je ono sto nas je unistilo kao drustvo.

Ne fali nama predsjedničkih kandidata nego radnih mjesta. Kad će se konačno netko vratiti i otvoriti proizvodni pogon.Ovo vračam se da bi bila na proračunu i lijepoj plačici nam je poznato.

Pa s kim se ovaj nije razišao?

Nema zla do HDZe zla.............Evoih ponovo sa rukom na srcu..nucili od Amera.........To nije Hrvatsko stovanje hiumni..........To Tudjizam