Gotovo 10.000 prosvjednika u desetom maršu Zagrebom

. . ribnik jako je okupiran Srbima, vlasima, turcima, sorosem, udbom, kamocemo, a i pederima.... Neki ga Srbo dobro naguzio , a on bi on to rado ponovio, al ne moze javno reci vec ovako citajuci izmedju redova trebamo to zakljuciti Ej, ribnik, ribnik.... . . Hmmmm, a vidim, ima vas mnogo sa ribnikovom dijagnozom . .

Kamuflirani četnik kamocemo (trenutno pod brojem 15) se pretvara da je Hrvat, a ne zna niti gdje je Međimurje hahahahahaha + + 31.10.2010. u 18:53h kamocemo132 je napisao/la: ........... nisam osjetljiv ali po tvojim komentarima se vidi na si neki polupismeni,isfrustirani lik koji se skriva iza Hrvatstva ali ni to ti ne pomaze jer ti sa svojom kulturom pripadas onima iz BOSNE ili ercegovine ( medjumurja )..isto shranje, samo drugo pakovanje.

. . ........a to sto bi on......ribnik1.... zarko zelio da medju komentatorima ima homoseksualaca to je vec druga tema .. . .

. ...ajmo zapjevati.....GUSLE su spremne.. . .Cudno mi je da netko iz inozemne zemlje sa tolerancijom prema pederima ima takve homofobne osobine. Zna li tvoja policija . da si balkanski dotepenec, ili misle da si se prilagodio kulturi svoje nove domovine? . . .

20.03.2011. u 13:48h kamocemo15 je napisao/la: .. ...hi hi hi hi hi hi .... ________________________________________________________ Ovaj ženstveni smijeh od homočetnika me ne iznenađuje. A žašto bi me iznenadilo znajući sljedeće: Kamocemo ima problema jer voli muške. Sam ga je njegovgov ljubavnik, kiwi2, nehotice otkrio. Evo kako su se otkrili: Kamocemo i kiwi 2 su zajedno pisali i prepirali se sa punkufer i menom na portalu VL. Kad im je bilo dosta onda je kiwi 2 nehotice otkrijo da su njih dvojica ljubavnici. 10.12.2010. u 01:14h punkufer je napisao/la: 10.12.2010. u 01:03h ribnik je napisao/la: Četnici vidjeli da nemaju prilike baljezgati svoje laži, pa podvukli rep hahahaha Kiwi je napisao: \"mi sad moramo ić spat jer radimo i sutra. Sreća da nam radno vreme počinje u 08:30 h tak da se stignemo malo i naspavat.\" Izletilo mu je pa se odao. Već ih vidim zajedno pod pokrivačem. Ha, ha, ha... _______________________________________________________________ HAHAHAHA...... punkufer ........ ovo si dobro primjetio. Zajedno su ovdje trabunjali i zajedno otišli spavati. Pa nije čudo da je kamoćemo pitao za Gay barove po Hrvatskoj. 11.10.2009 godine 20:43 kamocemo27 je napisao/la: . . ... \"Gdje u Hrvatskoj postoji GAY DISCO?

Hahahahaha...... vidi se tko je četniku kamocemo (trenutno sa brojem 15) na zubu. HERCEGOVCI!!!!!!!!!!!! Kod Hercegovaca nije bilo mile-lale, pa su čede bježali od njih podvita repa. Ovime se kamočetnik i nehotice otkrio da je trofazni izrod. Ali to svio svi mi znamo hahahahaha + + 16.12.2010. u 02:01h kamocemo34 je napisao/la: . .nikada se hrvatska nece rijesiti ercegovaca. . .nevjerojatno kako su se duboko uvaljali, a u biti nemaju nikakove veze sa hrvatima. . ...ercegovci su pokatolicene srpske izdajice.

. . ....nikada se hrvatska nece rijesiti ercegovaca. . .nevjerojatno kako su se duboko uvaljali, a u biti nemaju nikakove veze sa hrvatima. . ...ercegovci su pokatolicene srpske izdajice. . . .

Znamo da je ovaj kamuflirani četnik kamocemo plaćenik ratnog zločinca i velikosrbina Save Štrbca. ŠTO ZNAMO O RATNOM ZLOČINCU SAVI ŠTRBCU I NJEGOVOM VERITASU? \"Veritas\" su početkom 1993. godine, nakon prve hrvatske operacije za povrat okupiranoga teritorija na Maslenici, [fusnotata 23. siječnja 1993.] u međunarodno priznatoj Republici Hrvatskoj, na njenom tada okupiranom i od Hrvata etnički očišćenom teritoriju u Kninu, osnovale pobunjeničke srpske vlasti. Od samoga osnutka na čelu \"Veritasa\" je Savo Štrbac, tadašnji tajnik vlade samoproglašene Republike Srpska Krajina (RSK). Za vrijeme SFRJ, Savo Štrbac je bio sudac Okružnoga suda u Zadru, poznat po svojoj bliskosti sa zapovjednicima JNA i suradnji s jugoslavenskom, komunističkom obavještajnom službom KOS. U prvim danima srpske pobune u Hrvatskoj, još 1990. godine, Savo Štrbac pridružuje se pobunjenim hrvatskim građanima srpske nacionalnosti, a na samom početku velikosrpske vojne agresije na Hrvatsku, u ljeto i jesen 1991. godine, Štrbac je član Ratnoga štaba hrvatske općine Benkovac. U neposrednoj blizini Štrpčevoga ratnog štaba, srpske pobunjeničke snage napale su 18. studenoga 1991. godine selo Škabrnja u zadarskom zaleđu i pobile 38 hrvatskih civila, mahom staraca. Dan poslije, kako pokazuju dokumenti \"RSK\" zaplijenjeni nakon Oluje, Savo Štrbac, bivši sudac i budući \"humanitarac\", na sastanku Ratnoga štaba nije imao što reći o tom zločinu. Istog dana kad je zasjedao Štab, srpska milicija ubila je sedam Hrvata u selu Nadin kraj Zadra. Prema zaplijenjenim dokumentima, tajnik Štrbac bio je u vladi \"RSK\" zadužen za \"raspodjelu ratnoga plijena\". Organizirano pljačkanje hrvatske imovine čiji su vlasnici ubijeni ili protjerani, nije dakle bilo popratni ratni eksces, već dio politike \"Vlade RSK\", dio njihovog ratnog plana. Tajnik Štrbac pripremao je dnevni red sjednica te vlade, vodio razmjene zarobljenika, a dodatni mu je zadatak bio \"registrirati srpsku opštinu Zadar\". Cijelo vrijeme srpske agresije na Hrvatsku i okupacije njenog teritorija, sekretar Štrbac bio je zapravo siva eminencija pobunjeničke vlade u Kninu. Kao sugovornik zapadnih medija, više je puta iz Knina poručivao kako krajinski Srbi nikad neće priznati hrvatske granice. \" Ne dolazi u obzir da se RSK vrati u okvire hrvatske države. Naš je krajnji cilj unija sa Srbima u Bosni i Republici Srbiji\" rekao je za France Presse, 6. ožujka 1995. godine. U to vrijeme, njegova \"vlada\", baš kao ni srpske vlasti u BiH i Srbiji, ne priznaje niti jednu rezoluciju Vijeća sigurnosti UN, koja se odnosila na rat na prostoru bivše Jugoslavije. Šef Veritasa Savo Štrbac pod istragom Tvrdnje Save Štrpca da je Stjepan Mesić pogodan kandidat za Haag otvorile su ponovnu istragu o glavnom opskrbljivaču haaškog tužiteljstva materijalima protiv Hrvata, koji ne posustaje u negativnoj propagandi hrvatskih političara i javnih osoba Savo Štrbac, osim što je tužitelj Hrvata u Haagu, on je i branitelj dvojice optuženih Srba u slučaju OvčaraSavo Štrbac, osim što je tužitelj Hrvata u Haagu, on je i branitelj dvojice optuženih Srba u slučaju OvčaraSavo Štrbac, voditelj “Veritasa”, skupio je sve glavne dokaze na osnovi kojih je Haag podigao sve optužnice protiv Hrvata. Uz to što je tužitelj Hrvata, Štrbac je i branitelj dvojice optuženih Srba u slučaju Ovčara, koji se trenutačno vodi u Beogradu. Predsjednik “Veritasa” nedavno se javno obrušio i na predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića i optužio ga da bi i on trebao ići u Haag kao optuženik zbog toga što je srušio Jugoslaviju. Nakon tih izjava hrvatske su vlasti ponovo otvorile istragu o njegovu djelovanju u Hrvatskoj. Štrbac smatra da je Mesić odgovoran za rušenje bivše SFRJ koju na pravi način, po njemu, nije uspjela nadomjestiti ni jedna nastala država Štrbac je u Krajini 1991. postao načelnik za obavještajne poslove pri \'ratnom štabu teritorijalne obrane Benkovac\' jer je imao staž rezervnog oficira.Srpska vlada i radikalna emigracija obilato financiraju Veritas, koje Štrbac naziva donatorima, iako ne navodi tko su financijeri Kako doznaje Nacional, istraga je samo potvrdila da je riječ o sumnjivoj osobi, dvojbenog karaktera i motiva, koji ne preže da upotrijebi sva sredstva kako bi što više Hrvata završilo iza rešetaka. No, zbog straha od Haaškog suda i Carle Del Ponte, nitko se iz službenih hrvatskih organa ne usudi javno reći što zna o krajnje sumnjivom djelovanju Save Štrpca. Sa saznanjima o rezultatima istrage hrvatskih organa posjetili smo Štrpca u njegovu uredu u Beogradu. U razgovoru s njim uvjerili smo se da nema bitnih pomaka u odnosu na propagandnu retoriku lansiranu potkraj 80-ih iz okruženja Slobodana Miloševića. Savo Štrbac, “sekretar” samoproglašenih vlada pobunjenih Srba u Hrvatskoj, koje su u Kninu u prvoj polovici 90-ih vodili, najprije Đorđe Bjegović, zatim Borislav Mikelić, te u Haagu optuženi Milan Babić, napustio je Hrvatsku 1995. nakon “Oluje” i otišao u Beograd, kamo je preselio i svoj “Veritas”, glavnog opskrbljivača haaškog tužiteljstva materijalima za podizanje optužnica u Hrvatskoj. Sve je podredio nastojanju da dokaže kako je Domovinski rat u osnovi bio “zločinački pothvat”, što mu je na kraju, uspjelo ugraditi u haašku optužnicu protiv generala Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka. Štrbac, kako nam je sam rekao, najveći napor i dalje ulaže u osporavanje činjenice da je rat u Hrvatskoj bio logičan i neizbježan odgovor službenog Zagreba na agresivnu politiku glavnog haaškog optuženika Slobodana Miloševića, koji je početkom 90-ih započeo projekt stvaranja Velike Srbije. I pred Nacionalovim novinarima Štrbac nije krio da bi u Haag rado pospremio i predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića, jer ga i dalje smatra “odgovornim za rušenje bivše SFRJ, koju na pravi način nije uspjela nadomjestiti ni jedna od poslije nastalih država.” Miloševiću ne želi presuđivati, “jer je proces pred Haaškim sudom još u tijeku”, a ne može previdjeti ni to da mu je upravo Milošević sredinom 90-ih pružio gostoprimstvo kad se povlačio iz Knina. Istraga hrvatskih organa pokazuje da srpska vlada i radikalni dio srpske emigracije obilato financiraju Veritas, što Štrbac u razgovoru eufemistički naziva “donacijama”, ne želeći nam precizno odgovoriti tko su ti “donatori”. Tko financira Štrpca, vidljivo je i po tome što je “Veritas” danas smješten u jednoj od zgrada srpske vlade u Dečanskoj ulici 8 u središtu Beograda, blizu poznatog hotela “Moskva” i Terazija. Nedaleko je i zgrada Skupštine Državne zajednice Srbije i Crne Gore. Na Štrpčevoj listi pozitivnih likova u politici, kako je sam potvrdio, još nema Milorada Pupovca: “Pupovac ne može predstavljati Srbe u Hrvatskoj. To sam u javnom duelu na RTS-u otvoreno rekao i Pupovcu, jer većina Srba iz Hrvatske više ne živi ondje, nego je morala otići.” Ništa povoljnije nisu bile ni njegove ocjene o Žarku Puhovskom, predsjedniku Hrvatskog helsinškog odbora: “Ni Puhovski nije autentični predstavnik nevladina sektora u Hrvatskoj kad je riječ o Srbima. To može biti samo ‘Veritas’, koji ozbiljno istražuje njihova stradanja u ratu.” Unatoč svim pozitivnim ocjenama iz međunarodnog nevladina sektora Hrvatskom helsinškom odboru, Štrbac njegov rad i dalje smatra nevjerodostojnim. Ni to što su prema toj udruzi vrlo sumnjičave snage desnog političkog opredjeljenja u Hrvatskoj Štrpcu ništa ne znači. Štrbac, koji je do kraja listopada 1990. bio sudac Okružnog suda u Zadru, gdje je radio na kaznenim pitanjima, te je, po prirodi posla, presuđivao i ljudima optuženim zbog nacionalizma ili izvrgavanja poruzi državnih simbola, poput Titove slike, državnog grba ili zastave, sa svojom udrugom pretencioznog naziva “Veritas”, što na latinskom znači istina, u studenom 1994. postao je jedan od glavnih suradnika haaškog tužiteljstva. Štrbac je rođen 1949. u Benkovcu, Pravni je fakultet završio u Zagrebu i gotovo cijeli život proveo u Hrvatskoj, a danas živi i radi u Beogradu. Postao je suradnik istražnog tima 2 haaškog tužiteljstva, koji se bavi isključivo istragama zločina nad Srbima. Kao čovjek koji ima državljanstvo Srbije i Crne Gore, ali i Bosne i Hercegovine, gdje je u Banjoj Luci osnovao područni ured “Veritasa”, od samoga svog pojavljivanja na političkoj sceni obnašao je istodobno više dužnosti. U isto je vrijeme bio i “sekretar vlade” u Kninu, i predsjednik kninske komisije za razmjenu, a od 1993. postao je i voditelj nevladine udruge “Veritas” ulazeći tako i u nevladin sektor. Sve je te dužnosti preuzeo nakon što je potkraj 1990. zatražio razrješenje s dužnosti suca i prešao u odvjetnike otvarajući ured u Korenici, tvrdeći da ga zanimaju isključivo humanitarna pitanja. Od početka Domovinskog rada u Hrvatskoj počeo je prikupljati dokumentaciju o zločinima nad Srbima, što se pretvorilo u predani rad na kompromitaciji hrvatske politike neovisno o tome tko je na vlasti. Ostalo je nepoznato javnosti da je nakon prelaska na okupirano područje postao i načelnik za obavještajne poslove pri “Ratnom štabu teritorijalne obrane općine Benkovac”, jer je iza sebe imao staž rezervnog oficira, obavještajca s činom kapetana JNA. Hrvatski su organi otkrili i rekonstruirali i njegovo djelovanje za vrijeme rata. U dokumentu piše: ”Štrpčev je angažman otkriven na osnovi uvida u njegove osobne bilješke iz ratnog razdoblja. Tako je 9. svibnja 1991. ‘komandant štaba TO Benkovac’ Zoran Lakić pozvao Štrpca da se angažira u tamošnjoj TO, a 4. listopada 1991. sudjeluje u formiranju ‘ratnog štaba Benkovac’. Već 5. listopada iste godine sudjeluje na njegovom zasjedanju kao zamjenik zapovjednika, dok je dan kasnije imenovan za ‘predsjednika ratnog vojnog suda’. Već 7. listopada iste godine sudjeluje i na sjednici ‘ratnog štaba općine Benkovac kao predstavnik štaba TO’, a dvije godine poslije, 29. siječnja 1993., stavlja u funkciju policiju, vojne sudove i tužilaštvo, te radi u štabu na koordiniranju raznih aktivnosti u civilnom sektoru općine. Nešto kasnije postaje član, a ubrzo i predsjednik komisije za razmjenu ratnih zarobljenika čiji je rad u to vrijeme koordinirao načelnik sigurnosti pri zapovjedništvu Kninskog korpusa Zdravko Tolimir.” Ukratko, iako Štrbac uvjerava javnost da je sve njegovo dosadašnje djelovanje bilo isključivo humanitarno, nerijetko mašući i zahvalnicama iz Haaga, očito je da je bio uključen i u sumnjive vojne aktivnosti i sudjelovao u kreiranju političke podrške pobunjenim Srbima u Hrvatskoj. Samo pokretanje “Veritasa” proizišlo je iz tadašnje nemoći srpske politike da uvjeri međunarodnu javnost u opravdanost svoje politike. Štrbac je osnovao “Veritas” 1993. neposredno nakon akcija Maslenica i Medački džep. Kako sam često ističe, “tada je skoro poludio zbog izvještavanja o ratu u Hrvatskoj kako na HTV-u, tako i u izvještajima velikih svjetskih televizijskim kompanija do kojih su se veoma teško pribijale informacije iz Knina. Tada su mi predstavnici međunarodne zajednice savjetovali da osnujem nevladinu organizaciju koja bi bila ozbiljnije shvaćena u međunarodnoj javnosti.” Tako je, prema njegovim vlastitim riječima, sve ono što nije moglo ići preko “vladinih” institucija nepriznate države počeo raditi preko “Veritasa” kao nevladine udruge preko koje je počeo plasirati sve ono što je i sam radio u “vladi”. Štrbac je u to vrijeme uspostavio dobre odnose sa šeficom civilne uprave UNPROFOR-a u Kninu Heather Felsinger, a uspješno je surađivao i s predstavnicom Helsinki Watcha Ivonom Nižić, koja je od njega u svibnju 1993. preuzela niz diskutabilnih podataka o stradanjima Srba na kninskom području. Primjerice, s njegova popisa više od 2000 poginulih srpskih civila nedvojbeno je utvrđeno da je 67 osoba živo, a za 31 je utvrđeno da su život izgubile izvan ratnih sukoba. Jedan od karakterističnih događaja vezanih za Štrpčeve aktivnosti iz tog razdoblja bio je vezan za slučaj iz lipnja 1994. Tada je Štrbac izvijestio članove Međunarodne komisije da se na otoku Oboljanu kod Šibenika nalazi koncentracijski logor u kojem je zatočeno oko 500 Srba. A u to su vrijeme na otoku Oboljanu bile izbjeglice iz Bosne i Hercegovine, većinom Bošnjaci, što je i utvrdio Međunarodni Crveni križ i komisija UN-a. Ništa manje nije bio indikativan sudski postupak protiv Mihajla Hrastova kojeg je optužnica teretila za ubojstvo 14 zarobljenih rezervista JNA na koranskom mostu. Upravo se Štrbac bio potrudio osigurati novac svjedoku optužbe Svetozaru Šarcu za troškove puta u Karlovac, gdje ovaj, međutim, u Mihajlu Hrastovu, kojeg je osobno poznavao, nije prepoznao ubojicu s koranskog mosta. Još nije rasvijetljena ni uloga Save Štrpca u pogibiji zatočenog Josipa Marinovića sredinom 1992. Štrbac je tada zajedno s odvjetnikom Radomirom Kužetom iz kninskog zatvora izveo pretučenog Marinovića da bi ga 10 kilometara dalje ostavili na cesti da se sam snalazi. Marinović je nekoliko dana poslije pronađen mrtav uz neku ogradu. U svakom slučaju, prema rezultatima hrvatske istrage, Štrpcu nisu bila nepoznata zlostavljanja u kninskom zatvoru na koja se nikada nije ni osvrnuo. Nakon svih dosadašnjih aktivnosti, nije isključeno da se Štrbac uskoro otvoreno i aktivno prebaci u pravi politički sektor. Izvjesno je da spada među zastupnike teze da plan Z-4, koji je uoči “Oluje” 1995. odbio prihvatiti Mile Martić, nije mrtav. Po njemu, “njega su tada prihvatili EU, UN, SAD i Rusija, pa ga sada samo treba reaktivirati.” U svakom slučaju, čini se da će se Štrbac danas pokušati vratiti u Hrvatsku preko politike te biti nositelj ideje već zaboravljenog plana Z-4 koji želi provesti u djelo i nedavno osnovana tzv. “Vlada Republike Srpske Krajine u izbjeglištvu”. Dio podataka koje je dosad ponudio Međunarodnom kaznenom sudu Savo Štrbac i njegov “Veritas”, predočavajući svoje popise poginulih, pokazao se netočnim. Nakon što je bilo otkriveno da su neke od osoba iz optužnice protiv Ante Gotovine žive, i sam je Štrbac o tome izvijestio Carlu Del Ponte. Među imenima ubijenih pojavila su se i imena dviju živih žena, Bosiljke i Mirjane Berić, pa je i sam Štrbac odlučio tim povodom pisati glavnoj tužiteljici Carli Del Ponte. Žurno je reagirao izvijestivši je da je učinila “dvije velike greške”, ali je njihova imena brzo nadomjestio dvama novim ? Miloša Ćosića i Jandrije Šare, obojice podrijetlom iz općine Knin.

...bravo ribnik!!!!!!!.....još jednom ...bravo ribnik!!!....ugodno ti nedjeljno popodne !!!!....iiiiii, deri tog komunjaru i hrvato mrsca!!!!

. . ....copy/paste.................www.hakave org....................hi hi hi hi hi . . .

...kamočemo ! jel ti se puši????...ima magaraca u tvojoj blizini???....ima!!!...ajde oderi!!!

...sad če on nad Stankovičem svršavat!!!!....mislim na kamočemo!!..jer počinje nedjeljom u 2!!!

Ajmo decki, transparent u ruke pa na ulicu...dajte glas HDZ-u...ceka vasu potporu... HA,ha, ha...TO bi bilo lijepo za vidjet!

. . ....uostalom kako moze netko biti gay kao .........ribnik1....... za nebeski rvatski narod. to je obicno bogojazljivo celjade koje ne placa porez, , visi na proracunu, nosi krunicu oko vrata i ide svaku nedjelju u crkvu na misu .u . . veliki dobrotvor i clan bosanskog hdz-a .. . ..moze sad koja pjesmica....??? . .

Odoh malo u razonodu, ali svakako ću navratiti ponovo ispljuskati ovog kamočetnika ako još bude ovuda provocirao.

Glavinjalo,jos se ne snalazis,neodlucan si bre covece,a vlast daleko,daleko od tebe,tebe,tebe... Jel jadranka jos na vlasti...da

AlanFord Nigdje nisam napisala da je u socijalizmu bilo divno. Znala sam pisati kako je bilo. Zašto? Zato što sam živjela u socijalizmu pa sam ga živjela i doživjela na način kako sam o njemu pisala. To je moj subjektivinii doživljaj scoijalizma granatiran nekim stručnim mišljenjima sociologa, politiologa.......

AlanFord Danas živim i radim u kapitalizmu jer je većina tako htjela a ja se kao pojedinac moram prilagoditi većini. Dakle, većina je izabrala kapitalizam. Ja sam kazala, dobro - većina tako hoće, ne žele socijalizam, žele kapitalizam. I prilagodilala se većini i sistemu kojeg su odabrali, odnosno kapitalizmu. I naravno da mi je, kao svim kapitalistima bitan profit. Jbg, pa kapitalizam je, većina tako hoće, zar ne?

20.03.2011. u 13:58h AlanFord je napisao/la: Patuljčice Ajde molim te ne brbljaj nebuloze.Taj tvoj neki stil poimanje ne postoji nigdje u svijetu. Tandrčeš o socijalizmu i prošlim vremenima da je bilo divno, a kad trebaš iz svog dupeta onda platitii radnike seruckaš o kapitalizmu, smanjenju troškova i kako je to svugdje u svijetu. Pa što ti onda nisi socijalist, pa daj zaposlenicima veću plaću nego što je zakonom propisana.Aha, bitniji ti je tvoj profit. Ajde molim te, čisto licemjerstvo.Zbog takvog licemjerstva i jesmo u ovakvom stanju. ===== ne znaš ti dokle to licjemjerstvo crvene kmerčadi tzv hrvatskih socijalista ...eto u postu svome piše žao joj je pa onda nakon toga da joj je drago što je običan radnik na minimalcu jer eto drznuli su se odbaciti falus krvoloka i satrapa Broza te odbaciti diktaturu proletarijata.Kad ne zna o čemu će tandrkati ona tandrka koliko je gladnih u III svijetu i kako će im pomoći patYUljasti mozak izgubljene Brozove budaletine i njoj sličnih crvenih kmerčića i njihove crvene \"pravDE\"

AlanFord Još nešto -svi su se prilagodili, ne samo ja. I oni koji su od prvog trenutka željeli kapitalizam misleći da će biti bolje i oni skeptični poput mene. Svi danas živimo u kapaitalizmu i poštujemo njegova pravila. Ne vidimim zašto meni nabijaš na nos što sam i ja to napravila.