Republika Hrvatska rađala se u teškim mukama i bolovima, u krvi, znoju i suzama. Stoljećima se taložila ideja o državnosti, a onda su se ubrzo nakon rušenja Berlinskog zida, od prvih višestranačkih izbora u travnju 1990. do međunarodnog priznanja 15. siječnja 1992., kao zrna u šipku stisnula tolika dramatična, krvava i državotvorna događanja od povijesne važnosti. Iz jednopartijskog jednoumlja prešli smo u višestranački demokratski sustav, iz države jedne ideologije u pluralističko slobodno društvo, od državno dirigiranog u tržišno gospodarstvo, umjesto federacije izabrali smo višestoljetni hrvatski san, samostalnu i neovisnu Republiku Hrvatsku. I sve to zbivalo se u okolnostima oružane pobune i agresije JNA koju je vodio srbijanski vrh iz Beograda, pred očima međunarodne zajednice prvotno sklone očuvanju Jugoslavije.
Gotovac: Živa je, bila je živa i živjet će Hrvatska!
Mitinzi po Hrvatskoj i huškačka propaganda iz Srbije bili su uvertira u rat i strašne zločine
Komentara 3
Negdje 1991 sam upoznao Vladu Gotovca, 3 puta. Možda zbog robijanja,godina ,umora lupao je gluposti i besmislice. On je intelektualac,vođa ,vizionar... hvalili ga drugovi. Možda je i bio nekad. A nikakav smislen razgovor se nije mogao voditi s tim propuhom,njemuu je trebao skrbnik.Hrvatska je jadna zemlja, u nedostatku pravih veličina i mislioca veliča takve kao Gotovac.
Stvaranje države??! Pa lik je bio tada nebitan, a na sudbinu države najviše je utjecao, kada nam je na vlast doveo one koji su ga nekada strpali u zatvor. Više od njega i njegovih govorancija, značio je bilo koji hrvatski vojnik u rovu.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Teško bismo mi imali svoju Hrvatsku da nismo imali Oca domovine, koji je vozio razne slalome između raznih neprijatelja, srba, domaćeih izdajnika-komunjara, svjetskih političara i na kraju pokraj svih prepreka svom narodu donio najveću medalju, slobodnu , nezavisnu državu Hrvatsku