Republika Hrvatska rađala se u teškim mukama i bolovima, u krvi, znoju i suzama. Stoljećima se taložila ideja o državnosti, a onda su se ubrzo nakon rušenja Berlinskog zida, od prvih višestranačkih izbora u travnju 1990. do međunarodnog priznanja 15. siječnja 1992., kao zrna u šipku stisnula tolika dramatična, krvava i državotvorna događanja od povijesne važnosti. Iz jednopartijskog jednoumlja prešli smo u višestranački demokratski sustav, iz države jedne ideologije u pluralističko slobodno društvo, od državno dirigiranog u tržišno gospodarstvo, umjesto federacije izabrali smo višestoljetni hrvatski san, samostalnu i neovisnu Republiku Hrvatsku. I sve to zbivalo se u okolnostima oružane pobune i agresije JNA koju je vodio srbijanski vrh iz Beograda, pred očima međunarodne zajednice prvotno sklone očuvanju Jugoslavije.