Glavaš preduhitrio Josipovića i prodao odličja za 100.000 kuna

ribnik-vidi dečko ne seri srbi nisu naseljavali hrvatsku iz prostog razloga što tada nije ni postojala(ako ćemo tako mnogi rimski carevi su u stvari srbi i to šumadinci),zbog svojih zasluga od tadašnje austro-ugarske je su dobijali zemlju,uz granicu sa otomanskim carstvom(hrvatska ni u tragovima) i pusti te teze pa zar nisu vaši do skora govorili da vi i niste slaveni nego dsa ste rođeni negde u persiji,te ste stoga recimo u srodstvu sa irancima današnjim,a u stvari jedino je sigurno kako si ti nastao a to je tako što sam imao miloklizni snošaj sa onom koja te rodila

Etnički postanak i razvoj Srba: Srbi etnički nisu Indo-evropejci kao Hrvati. Prema najstarijim povijesnim podacima, pradomovina Srba bila je u Maloj Aziji na području starih Sarda. U prvom i drugom stoljeću po Kr. Srbe nalazimo u sjeverozapadnim padinama Kavkaškog gorja. Odatle se jedan dio Srba preselio, nošen hunskim vihorom, i koncem IV stoljeća naselio se na krajnjoj granici zapadnih Slavena između rijeke Labe i Sale, sjeverozapadno od današnje Češke. Oko godine 635 po Kr. Jedan dio Polabskih Srba doselio se je na Balkan i bio je od Bizantskog cara Heraklija I naseljen na “Srbištu” u Tesaliji. Jedan, pak, dio njih bio je od Bizantinaca naseljen između Ibra i Drine u srednjovjekovnoj Raši. Tu su Srbi našli Slavene štokavce ekavskog govora, koji su potjecali iz današnje srednje Rusije. Sa tim Slavenima su se i asimilirali dajući im državno uređenje i svoje etničko ime. U Raši i okolnim planinama živio je velik broj neslavenskih Vlaha, potomaka negdašnjih rimskih vojničkih veterana iz Mauretanije u sjevernoj Africi. Na području Bizantske patrijaršije, istočno od Drine, ti Vlasi su bili pravoslavne vjere. Kada su Turci u XIV stoljeću došli na Balkan ti Vlasi su stupili u njihovu vojnu službu, pa su time dobili bolji ekonomski i društveni položaj nego srpska kršćanska raja. To je Vlasima otvorilo put, da su se stali obiteljski mješati sa Srbima na Balkanu. Dobra trećina današnjeg seljačkog svijeta u Srbiji potječe od neslavenskih Vlaha, koji su se tijekom stoljeća naselili po srpskim selima kao zemljoradnici. Pod pritiskom Turaka etnički Srbi povlačili su se preko Dunava u južnu Ugarsku. Na zapad preko Drine išli su samo neslavenski Vlasi pravoslavne vjere u vojničkoj službi Turske. Preko polovice “Srba” u današnjoj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini potječe od tih Vlaha pravoslavne vjere. Daljna trećina “Srba” u navedenim zemljama potječe od onih Hrvata katolika, koji su prešli na pravoslavlje tjekom stoljeća, usljed manjka katoličkih svećenika i pritiska Pravoslavne crkve i bili posrbljeni u XIX i XX stoljeću. U hrvatskim zemljama zapadno od Drine nema ni 10% Srba, koji stvarno potječu od pravih etničkih Srba (ovo je pisano 1971.). Većina tih etničkih Srba doselila se je u hrvatske zemlje u drugoj polovici XIX stoljeća za A.U. monarhije i u XX stoljeću za prve i druge Jugoslavije.

.. ribnik.... .. . zar nisam rekao vama talibanima da se smirite? .. Brzo nazad u pecine! .

Evo razlike u pisanju između pravog Srbina i ovih \"prečana\" što ovuda piskaraju. Kada je 1883. godine Jovan Jovanovic Zmaj osjetio, kao vojvodanski Srbin, da Beograd i Pesta, to jest Srbija i Madarska spremaju nesto Zagrebu, to jest Hrvatima, nestoo neugodno Hrvatima rade iza leda, veliki je Zmaj napisao cuvenu pjesmu koja doslovno glasi: Hrvat se ne bori da sto otme kome, Cuva sveti oganj na ognjistu svome. I dok tako cini u najtezi dani I Bog su i pravda na njegovoj strani! A kuda ce Srbin, zar on da se dade Putu na kom nema ni Boga ni pravde.

.. . ribnik ..Vidi se da si \'mali zeleni\' i da iz petnih zila branis vehabizam. . Dobro znas sta vehabije po Federaciji BiH zagovaraju. A ti se mani arapa nego pisi turski , da te cili svijet razumi ,t razumi , pogotovo tvoja braca .. . .Vidi se da se pozivas na \" Dnevni Avaz\", koji je dobro poznat i albancima i rvatima kao dnevni list koji se, . izgleda, stampa u Teheranu ili Islamabadu. .. .

e dečko srbi i mađari da se ne lažemo ništa nisu spremali iz razloga jednog što tada mađari nisu bendali srbe 1%,a i što bi spremali nečemu što je njihovo,možda gulaš,izmišljantu,još ćeš reći da je čika jova bio pedofil zbog one ;ebnite se deco to je prava stvar to vam preporučuje čika jova zmaj,mislim stvarno

Sustavni rad za posrbljenje neslavenskih Vlaha i pravoslavnih Hrvata u hrvatskim zemljama, a tim i postanak Srba u tim krajevima, počinje s „Načertanijem“ Ilije Garašanina 1844., a napose s osnutkom Srpskog odbora u Beogradu 1862., koji je sebi uzeo za zadaću, da u duhu „Načertanija“ širi srpsko ime i utjecaj u susjednim zemljama. Iste godine pod utjecajem srpskog kneza Mihajla (1860-1868) i njegova ministra Ilije Garašanina osnovan je u Sarajevu Srpski odbor pod vodstvom pravoslavnog svećenika Bogoljuba Petranovića. Društvo je etničko ime Vlaha proglasilo podrugljivim i uzelo za zadaću, da mjesto naziva „Vlasi“ i „Hrišćcani“, kako su se dotle redovito zvali pravoslavni u Bosni i Hercegovini, uvede srpsko ime. Rad oko posrbljenja Vlaha i drugih pravoslavnih osobito je bio živ za bosansko-hercegovačkog ustanka 1875.-1878., te prvih godina Austro-ugarske uprave u Bosni i Hercegovini (1878.-1918.). Srpstvo se širilo putem propagandnih odbora, pravoslavnim konfesionalnim školama, štipendijama na visokim školama, štampom, pjevačkim i športskim društvima (Sokol). Posebno je bilo aktivno pravoslavno svećenstvo, koje je uživalo veliki ugled među pravoslavnim vjernicima. Osim Boke Kotorske i Srijema u ostale hrvatske krajeve malo se etničkih Srba doselilo prije godine 1918. U sjeverozapadnoj Dalmaciji, u Lici, Kordunu i Baniji od današnjih Srba (pisano 1971.) njih preko dvije trećine (66-70%) potječe od pravoslavnih neslavenskih Vlaha, koji su s Turcima došli u te krajeve preko Bosne i Slavonije. Oko jedne četvrtine tih Srba vuče lozu od pravoslavnih Hrvata: „Predavaca“, „Slavonaca“, domaćih Hrvata čakavaca i kajkavaca u Vojnim krajinama te popravoslavljenih Hrvata ijekavaca iz istočne Hercegovine i sredovječne Duklje. Najviše 2\'3% od tih potječe od pravih etničkih Srba.

da da samim time i sloba milošević je bio slovenac jer je njegova mira čitala vroči kaj,a on sam je imao gorenje veš mašinu sa 800 obrtaja,što nam govori,da ima i hrvatske krvi,sve dok međutim,iako,premda,makar,čak,iole a možda i ne dok je trenutno možda i ali opet ne seri,trć-trć

. . ....ribnik. . .sto tvoj copy paste..ima veze sa clankom...jadnice..!! . .....priznaj da te DODIK opasno uzbuduje, kad bi da ga staviš u cvrste lance? Možda da probaš na nekom drugom forumu? . ..iztjerat ce vam ON..te fasisticke bubee iz kockaste tikve...samo polako.... . predsjednik JOSIPOVIC radi na tom problemu..!! . .

živio nam drug josipović,dole petokolonaši i sluge okupatora ma koji da je (u ovomn slučaju hercegovci)

važno je da četnici slobodno šeću lijepom našom, jel tak Josipoviću, njima treba dati stanove, mirovine su već dobili za vrijeme dok su rušili, ubijali, silovali i palili! Šta misli ta budaletina od predjsednika da nas slučanjo netko napadne kojii bi nas branili: oni iz Kumrovca i Srba ili oni iz Čavoglava, a koji bi stali uz agresora, pametnome dosta!

utatice pa jel da si ti jedan od kamena glavat što samo majka voli-priznaj čavoglavo-glavoglavo

vidiš druže ribnik kada tako sve znaš a znaš li ko su i kako su nastali bunjevci na severu bačke

ribnik a gde su ti tvoji pravoslavni hrvati, daj bar jednog da vidimo , da ga opipamo , pljunemo, da vidimo šta je to kakvo je to čudo, jel ima rep, uši stalno prdite o njima a niko ne možeže da ih vidi, ko da ih krijete kod časnih sestri ispod suknje .....!

a možda je i sam ribnik taj kako on naziva pravoslavni hrvat ili tako nešto pa kao dečko zna

brate to je isto ko da pričaš na sve strane da imaš kitu od pola metra , a držiš je u gaćama i nedaš nikom da je vidi

Da su se Hrvati naselili od Drine do Jadrana još 625. to i vrapci znaju. Evo i imena hrvatskih knezova i kraljeva koji su vladali tim prostorima: Klukas (626 - 635 Porga ( 635 - 660) Budimir (740 - 780) Borna (802 - 821) Vladislav (821 - 830) - Bornin sinovac Mislav (830 - 845) - Bornin sinovac Trpimir (845-863) - Vladislavov sin Domagoj (863-878) Iljko (876-878) - Domagojev sin Zdeslav (878-879) - Trpimirov drugi sin Branimir (879-892) - Domagojev sin Mutimir (892-910) - Trpimirov treći sin Tomislav (910-929) - Mutimirov sin Trpimir II (929-935) - Tomislavov brat Krešimir I (935-944) - Sin Trpimira II Miroslav (944-948) - Sin Krešimira I Krešimir II (948-969) - Drugi sin Krešimira I Stjepan Držislav (969-995) - Sin Krešimira II Svetislav Suronja (995-997) - Sin Stjepana Držislava Krešimir III (997\'1030) - Drugi sin Stjepana Držislava Stjepan I (1030-1056) - Sin Krešimira III Petar Krešimir IV (1056-1074) - Sin Stjepana I Slavac (1074-1075) - proglašen kraljem jer Petrom Krešimirom IV nestaje kraljevske loze Trpimirovića. Dmitar Zvonimir (1076-1089) Stjepan II (1089-1090) Petar Svačić Sa smrću Petra Svačića Hrvatsko kraljevstvo ulazi u sklop sa Ugarskom kroz PACTA CONVENTA 1102. godine.

ribnik HVALA TI Što imaš živaca sa ovim cccc muhama i decom koljačke JNA pisati komentare...

e dečko što se mene tiče mogu se zvati i pimpek I,i milokliz III,ali je fakat da 1 0 0 0 godina vi niste imali svoju zemlju,pa nas su turci karali samo (za vas samo ) 500 godina,a vas 1000 ko je stigao i da vam nebi onog našeg ludog kralja i dan danas bi bili stranci tu gde jeste

Nastavak članka sa web-stranice Hrvatske pravoslavne Zajednice: Kasnije, u doba slabljenja Otomanske imperije ti su isti Vlasi prelazili na austrijsku stranu granice, tj na naša područja, gdje su ih u ono doba zvali pribjezi ili prebjezi. Često su ti Vlasi boreći se protiv Osmanlija ujedno borili i protiv svojim Vlaha s druge stranice granice. U Hrvatskoj je situacija bila znatno drugačija, jer do 20. stoljeća nije bilo Srba, niti se je tu govorilo srpskim jezikom. Tu su živjeli stoljećima s Hrvatima i pripadnici pohrvaćenih Vlaha. Hrvatski Sabor dao im je sva građanska prava, o čemu govore i vlaški statuti. Po osnivanju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca pod dinastijom Karađerđevića, koji dobivaju autokefalnost SPC na području cijele nove Kraljevine, uplaćujući 1,500,000.-franaka carigradskom Patrijarhu. Tako dolazi do nasilnog pretvaranje hrvatskih pravoslavaca, kao i svih drugih pravoslavaca na ovom području, u Srbe, a da njih nitko nije ni pitao da li se oni osjećaju tako ili ne. Kroz cijelo vrijeme svog boravaka imali su samostalnost svoje pravoslavne zajednice i to u Srijemskim Karlovcima, za sjeverno područje Hrvatske, a za Dalmaciju u Bukovini. Jedan dio stanovništva grčko-istočnog obreda /Uskoci/ se unijatio i počeo priznavati Papu /grkokatolici/ pod vodstvom Vladike Simeona 21.09.1611. jer nisu htjeli priznati Pećku patrijaršiju i prihvatiti srpsku pravoslavnu crkvu, jer su bili svjesni da će izgubiti svoj hrvatski identitet. Papa Pavao V. postavi ga za grko-katoličkog biskupa sa sjedištem u Marči. Kada su hrvatski pravoslavci vlaškog podrijetla nasilno proglašeni Srbima, bio je to čas velike nesreće, kako za njih tako i za nas. Ti su Vlasi trebali ostati ili Vlasi ili kako su to mnogi napravili nazvali se Hrvatima. O tome svjedoče cijela plejada njihovih pjesnika Preradović, Harambašić, Vukelić, Medić i dr. koji su bili veliki hrvatski rodoljubi i pisali hrvatske budnice. Izjašnjavanje nacionalnosti prema vjeri je nešto nakaradno i neprihvatljivo. Ne mogu svi pripadnici jedne vjere bili pripadnici jedne nacije. Toga zapravo nigdje i nema u svijetu osim kod nas. Koncem 19. stoljeća dolazi u Hrvatsku četnička organizacija, koja zajedno sa srpskom pravoslavnom crkvom stvara novu srpsku naciju Zapadne Srbe ili «Prečane». Najveće zlo je u tome što su ih odmah počeli huškati na većinsko hrvatsko stanovništvo u čemu su imali podršku vladajuće mađaronske stranke Kuena Hedervarija. Iako je do tada vladao mir između pravoslavaca i domaćeg življa, od toga vremena više nema mira među njima. To je rezultiralo stalni rat među njima i teški pokolji i pogromi i u Prvom i u Drugom svjetskom ratu, a kako smo svjedoci ni ovaj treći hrvatsko-srpski rat to nije mimoišao. Interesantno je da pravi Srbi baš i ne priznaju i ne vole te Prečane, niti ih smatraju Srbima, kako se je to u povijesti puno puta dogodilo To bi mogli potvrditi i mnogi naši izbjegli Srbi tijekom ovog rata, koji su izbjegli u Srbiju i koji nisu dobili odgovarajuću pomoć i dobrodošlicu od domaćina, kakvu su očekivali. Često su se mnogi selili u Vojvodinu, gdje su se osjećali mnogo ugodnije nego u Srbiji zbog drugačijeg sastava stanovništva i veće tolerancije.