Ovotjedni premijerov obilazak poplavljenih područja županjske Posavine ostat će zapamćen i po njegovu zagrljaju sa Stanom Zekić iz Rajeva Sela. Zoran Milanović je, naime, prilikom dolaska u obnovljenu kuću odmah pružio ruku 76-godišnjoj baki Stani i zagrlio je. U sljedećih 10-15 minuta boravka u kući još je u nekoliko navrata nježno zagrlio svoju domaćicu, a novinari su komentirali da je tim činom, rijetkim u javnosti, premijer ipak pokazao da nije tako hladan. Bila je to i prilika da se svi prisjete obilaska Gunje u vojnoj amfibiji kada je s Ray Ban naočalama razgledao nastalu štetu. Vojska je tada u amfibiji odvezla i desetak većinom starijih osoba, ali Milanović im nije prišao ni popričao s njima.
– Vidjela sam Milanovića puno puta na televiziji, ali ovo je prvi put uživo. On mi je super. Ostat će mi taj dan zauvijek u sjećanju jer mi je obnovljena kuća, a i zato što mi je premijer bio u njoj – kaže baka Stana. Ističe kako se Milanović najviše zanimao za obnovu, radove, koliko je sve trajalo i koliko je dobro obavljeno.
– Mogu reći samo da je sve super napravljeno i sada je sve bolje nego što je bilo prije. Prezadovoljna sam. Hvala državi, hvala Milanoviću, hvala radnicima koji su radili na mojoj kući – u dahu izgovara baka Stana, dodajući kako će na sljedećim izborima sigurno glasati za Milanovića: – Pa on mi je obnovio kuću, a i moj zet ga jako poštuje. Usto, i moj sin, koji živi u Sloveniji, zove se Zoran.
Baka Stana sada čeka namještaj obećan od države, a u proljeće će biti stavljena i fasada na kuću. Do tada će dane provoditi u dvorišnoj prostoriji. Živi sama, a kako nema mirovinu, preživljava obrađujući vrt i uz pomoć djece. Na proljeće će opet zasaditi vrt čije je plodove ove godine odnijela Sava.
>> Opet se požalila Milanoviću, a on joj odgovorio: Ni moj pod se još nije osušio
o bože, tuge, jadna bakica. ona niti ne zna da smo MI ti koji smo joj obnovili kuću, mi, porezni obveznici plus svi oni koji su donirali lovicu Crvenom križu i gdje sve ono još ne. ali nema veze, neka tebi kuća bakice, samo strašno i tužno je to što ti nemaš pojma da je bilo po Zokiju, i Pusićki, ti kućice ne bi tako skoro vidjela. ako ikad.