Kada je ostavila siguran posao u jednoj školi svi su je smatrali - nestabilnom. A egzistencija? Zdravstveno osiguranje? Mirovinsko? Fiksna mjesečna plaća? Plaćeni godišnji odmor?
Pitanja su to kojima su je svakodnevno obasipali.
Ljudima, kaže, jednostavno nije bilo jasno. Radila je prije i kao honorarac u školama i na fakultetu, sjedila od 9 do 17 sati na istome mjestu, među istim kolegama, svaki dan. Nije imala vremena za ono što voli. Htjela je raditi kao književna prevoditeljica. Zato je 36-godišnja Ana Badurina dala otkaz i postala freelancer, odnosno, nezavisni profesionalac.
Otad ima slobodu, sama je sebi šefica, nema radno vrijeme, sama određuje svoju cijenu i ima svoj mir.
– Ponekad neprekidno prevodim knjigu i po 12 sati. To je moguće kad imate radne uvjete koji vam odgovaraju. Sretna sam jer uživam u poslu koji radim. No, ima to i negativnih strana. Nakladništvo je, nažalost, na koljenima pa su isplate neredovite. Nema godišnjeg odmora, radim i na blagdane, sve je na mojim leđima, a ovisim o ponudama koje dobijem ili na njih naiđem - istaknula je Ana te dodala da joj je mirovina - apstraktan pojam.
>>Cijeli tekst čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista ili prelistajte e-izdanje Večernjeg lista!
Pa realno sve je kako se uzme. U ovoj drzavi je mirovina svima apstraktan pojam. Nije valjda da su neki povjerovali Mrsicu da mirovinski sustav nije pred kolapsom, a mirovine se slucajno isplacuju iz zaduzivanja ? Pa koji bi to ministar u vladi ikada rekao da je takvo nesto u kolapsu ?!?!