Enver Hoxha, koji je vladao Albanijom od 1944. do 1985. godine, ostao je zapamćen kao jedan od najrigidnijih komunističkih diktatora u povijesti Europe. Njegova četrdesetogodišnja vladavina pretvorila je Albaniju u jednu od najizoliranijih zemalja svijeta, a režim je na životu održavao brutalnom represijom. Najpoznatiji dokazi njegove paranoje su preko 700.000 bunkera koje je izgradio diljem zemlje. Nakon što je preuzeo vlast 1944. godine kao vođa komunističkih partizana, Hoxha je brzo uspostavio jednopartijski sustav po uzoru na Staljinov SSSR. Na današnji dan, 11. siječnja 1946. godine proglasio je Narodnu Republiku Albaniju. Kao prvi sekretar Albanske partije rada, koncentrirao je svu moć u svojim rukama i započeo radikalnu transformaciju albanskog društva. Hoxhina vladavina bila je obilježena postupnim prekidanjem veza sa svim saveznicima: 1948. godine prekida odnose s Jugoslavijom zbog sukoba Tito-Staljin, 1961. raskida s SSSR-om nakon Staljinove smrti 1953. i Hruščovljeve destaljinizacije, a 1978. prekida veze s Kinom zbog njezinog otvaranja prema Zapadu. Ova politika "splendid isolation" učinila je Albaniju potpuno izoliranom zemljom, što je imalo katastrofalne posljedice za ekonomiju i razvoj zemlje. Albanija je ostala bez saveznika i trgovinskih partnera, što je dovelo do ekonomske stagnacije i tehnološkog zaostajanja. Hoxha je opravdavao ovu izolaciju potrebom očuvanja "čistog" socijalizma, no cijena toga bila je visoka za albansko stanovništvo.
Tajna policija Sigurimi, ozloglašeni instrument Hoxhine represije, provodila je brutalne progone stvarnih i izmišljenih neprijatelja režima. Ova organizacija, osnovana po uzoru na sovjetski KGB, imala je široke ovlasti i prodrla je u sve sfere albanskog društva. Sigurimi je koristio razne metode zastrašivanja, od nadzora i prisluškivanja do mučenja i likvidacija. Njihova mreža doušnika bila je toliko raširena da se procjenjuje kako je svaki treći Albanac na neki način surađivao s tajnom policijom.Ovakva sveprisutna kontrola stvorila je atmosferu straha i nepovjerenja među građanima. Ljudi su živjeli u stalnom strahu od denuncijacija, često ne znajući kome mogu vjerovati - čak ni članovima vlastite obitelji. Sigurimi je imao agente u svim sferama društva, od škola i tvornica do kulturnih institucija, stvarajući paranoičnu atmosferu u kojoj je svatko mogao biti potencijalni špijun. Metode Sigurimija bile su brutalne i nemilosrdne. Osim fizičkog mučenja, koristili su i sofisticirane psihološke tehnike za slamanje volje zatvorenika. Mnogi su bili prisiljeni potpisati lažna priznanja ili svjedočiti protiv prijatelja i obitelji. Zatvorski sustav bio je ozloglašen po svojim teškim uvjetima, s političkim zatvorenicima često podvrgnutim prisilnom radu u rudnicima ili na poljoprivrednim imanjima. Više od 100.000 Albanaca pogubljeno je, zatočeno ili poslano u radne logore pod Hoxinim komunističkim režimom.
Ove brojke, međutim, ne obuhvaćaju potpuni opseg patnje koju je Sigurimi nanio albanskom narodu. Nebrojene obitelji su razdvojene, karijere uništene, a životi nepovratno promijenjeni zbog djelovanja ove zloglasne organizacije. Nasljeđe Sigurimija i danas opterećuje albansko društvo. Mnogi arhivi još uvijek nisu u potpunosti otvoreni, a pitanje suočavanja s prošlošću i dalje je kontroverzna tema u suvremenoj Albaniji. Trauma koju je Sigurimi nanio generacijama Albanaca ostavila je duboke ožiljke koji će trebati desetljeća da zacijele.
Borba protiv religije i opsesija bunkerima
Godine 1967. Hoxha je proglasio Albaniju prvom ateističkom državom na svijetu. Ovaj radikalan potez bio je dio šire kampanje "kulturne revolucije" kojom je režim nastojao iskorijeniti sve oblike religioznosti iz albanskog društva. Režim je poduzeo niz drastičnih mjera: Zatvoreno su ili uništeni vjerski objekti, zabranjeno je prakticiranje bilo koje religije, progonjeni su vjerske vođe i vjernike koji su često poslani u zatvore ili radne logore, konfiscirana je crkvena imovina.
Jedan od najvidljivijih simbola Hoxhine paranoje su betonski bunkeri koji su i danas razbacani diljem Albanije. Između 1967. i 1986. godine izgrađeno je oko 700.000 bunkera kao dio masivnog obrambenog sustava. Ovi bunkeri, koji su koštali oko 2% godišnjeg BDP-a zemlje, bili su rezultat Hoxhine paranoje od mogućeg napada sa svih strana.
Bunkeri su građeni u različitim veličinama i oblicima, od malih individualnih skloništa do velikih podzemnih kompleksa. Nalaze se posvuda - na plažama, u gradovima, na planinama, pa čak i u dvorištima škola i bolnica. Svaki bunker je projektiran da izdrži tenkovske napade i intenzivno bombardiranje. Ironično, nijedan od ovih bunkera nikada nije korišten u vojne svrhe.
Iako je Hoxha pokrenuo industrijalizaciju i modernizaciju zemlje, njegovi su rezultati bili ograničeni: Provedena je kolektivizacija poljoprivrede. Zabranjena su i privatna vozila, a Albanija je ostala najsiromašnija zemlja Europe.
FOTO Astrološka predviđanja za 2025: Jedan znak čeka ogroman dobitak, a drugom se potpuno mijenja život!
Čuj brutalan režim ...a ljevičarsko-komunistički režim zločinca Tita (pobijeno i protjerano preko milijun ljudi od 1944-1990) je onda šta?!?!?