Uzalud su Irena Stanko i Marko Tomičić čekali da malena Figa iz Skloništa za životinje Pokupsko Cerje stigne u njihov dom u Zagrebu. Iako su im u skloništu rekli da će je dovesti, to se nije dogodilo.
- Cijeli život pamtit ćemo kako je malena, kad su je doveli u ambulantu, jer u sklonište nas nisu pustili, stavila Marku šapicu u ruku i milo ga pogledala. Kao da je molila da je povedemo sa sobom, a nisu nam je dali. Ispunili smo njihov upitnik za udomitelje, u kojem su nas tražili hrpu podataka, čak i OIB. Kad smo htjeli krenuti s Figom, gospođa Brankica Srbić rekla nam je da to ne ide tako. Da će oni doći da vide u kakvim uvjetima će Figa živjeti - kaže Irena.
Dan prije praznika
Kako je bio dan prije praznika, rekli su im da Figa vjerojatno neće doći prije ponedjeljka. U ponedjeljak su uzaludno zvali, ništa nisu doznali jer u skloništu nije bilo odgovorne osobe.
- U utorak se Marku javila ista gospođa, a kad ju je pitao kad stiže Figa, rekla mu je da je udomljena. Zvali smo ih ponovno, spuštali su nam slušalicu, rekli smo da ćemo im poslati inspekciju jer želimo znati gdje je malena. Ne vjerujemo da je udomljena, dan prije njezina slika samo je nestala sa stranice skloništa, sigurni smo da su je ubili – priča nam Irena drhtavim glasom, teško susprežući suze.
Sve su prijavili nadležnom veterinarskom inspektoru, a obavijestili su i Ministarstvo poljoprivrede. Žele doznati istinu, zbog Fige i svih onih pasa koji nisu izašli iz ovog skloništa. Ako bude trebalo, o svemu će se čuti i izvan granica Hrvatske, i do Međunarodnog suda za prava životinja.
Intervenciju inspektora zatražili su i susjedi čija je kuća blizu skloništa, upozorivši kako već dulje od mjesec dana djelatnici na rubu šume, izvan ograde sklonište, na lanac vežu kujicu Taru.
Bez zaštite
- Ostaje tu i danju i noću, po kiši i vjetru. Bili su uz nju i štenci, još su sisali. Osim male kućice nisu imali nikakav zaklon, a u kućicu jedva stane sama kujica - ispričali su nam nakon što su o svemu nekoliko puta obavještavali i policiju, posljednji put u dva sata noću, a pisali su i gradonačelniku Velike Gorice.
- Nitko ništa ne poduzima, a mi kujici ne možemo pomoći. Zavezana izvan ograde skloništa ne može braniti ni sebe ni štence, a tu je šuma. Nekad su znali nju ostaviti, a malene uzeti. Jadna je cvilila i lajala satima, pokušavala se otrgnuti s lanca – kažu supružnici koji su molili djelatnike skloništa da to ne rade, ali su od njih dobili samo teške riječi. I čini im se da to sve rade baš iz inata, a muče jadnu životinju. Za to vrijeme na stranicama skloništa stjala je idilična slika mame s malenima na crvenoj dekici, a iz šume se čuo laveže i cviljenje štenadi. Dodaju susjedi da su već dvaput od Ministarstva poljoprivrede tražili objašnjenje kako sklonište može biti usred naselja, jer je njihova kuća, ali i kuća s druge strane, tik uz sklonište.
Na njihove pritužbe i pitanja nitko od odgovornih ne reagira i ne odgovara, Velikogoričani svjedoče kako djelatnici skloništa po gradu love vlasničke pse, a za njima ulaze i u privatne posjede.
- Ušli su u dvorište s kamerom i sve snimali, psa im nismo dali. Onda su se pohvalili na Facebook stranici kako im građani rade probleme, a oni samo rade svoj posao – ispričala nam je jedna Velikogoričanka.
O svim pritužbama na rad skloništa, ponašanje djelatnika i njihov odnos prema životinjama, o brojnim pozivima i mailovima koji i dalje stižu u našu redakciju upoznali smo i nadležne institucije. Nisu nam odgovorili na postavljena pitanja, a odgovor nije stigao ni iz Skloništa. Za to vrijeme životinje preko noći nestaju s web stranice skloništa. Za većinu se ne zna gdje su, a psi koji se uspiju spasiti izlaze bolesni i s knjižicama u kojima osim čipa ništa ne piše. A inspekcija niti u 17 nadzora nije pronašla ništa protuzakonito.
<<predrag-baraba-je-radije-ubio-bubija-nego-ga-udomio
<<psa-cu-radije-ubiti-nego-ga-privremeno-udomiti-u-lose-uvjete
<<tko-i-zasto-krije-podatak-koliko-je-pasa-ubijeno-u-sklonistu-pokupsko-cerje
Kod nas policija a tako je i na razini cile drzave rijesavaju se samo lagane,easy stvari,najlakse u samoj svojoj biti sve malo teze ili sto zahtjeva vise truda ili samo malo dobre volje stoji,stoji i poslje bude nismo znali.Pogledajte samoo koliko je u zadnje vrime ubijeno zena na isti skoro obrazac,koliko ste procitali ovakvih tuznih zivotinjskih prica i stvari su i dalje iste.To je zato sto imamo na vaznim mjestima ljene ljude,ogranicenih intelektualnih sposobnosti,koji ne mare za nikog osim sebe.Sramota na sto smo spali.