Društvo žene više ne progoni kao nekad vještice, ali ih i ne štiti

Nekada su se i djevice žrtvovale da bi dobili kišu. Danas muškarci kleče po trgovima i mole za čednost u odjevanju i autoritet u kući, očito da su njihove žene jako emancipirane!

Odličan članak! U današnje vrijeme često imam osjećaj da kao društvo nazadujemo, već i zbog toga sam definitivno za to da se sve te “vještice” i službeno oslobode krivnje i da se neka ulica imenuje po njima.

Ne kužim koja je to fiksacija da se svakoga prikazuje žrtvom, ako je manjina onda je žrtva, tamnije boje kože onda je žrtva, ako je žensko onda je žrtva, ako je transformer onda je žrtva. I sve te udruge koje "štite" te žrtve pobiru novce iz proračuna, a mentalitet žrtve nikada nikome nije pomogao. Cendranje nad vlastitom žrtvom. Kao što ja nikakve koristi ne bi imao da plačem nad time da sam pripadnik večine, blijede puti, pripadnik muškog spola, volim tete i nije mi jasno što one vide na nama dugoročno osim novčanika. Slijedom toga sam na svakom bodovanju, natječaju ili slično počevši od vrtića )mama i tata su čekali godinu više od onih tamnije puti) i osnovne škole u startu imao manje bodova od barem jedne od nabrojenih manjina. Danas evo znam da sam pripadnik privilegirane skupine i da je to OK da se moram više truditi (jer eto podrazumjeva se da imam po boji puti veće šanse da sam potomak feudalaca, robovlasnika i kolonizatora nego da sam potpomak slavenskog roblja, kmetova....). Zapravo trebao bih zahvaliti na tome jer kompetitivno kada se god dođe do bodovanja sposobnosti rasturim te koji se švercaju na žrtvu mada kada se dođe do programa gdje isključivo spominju žene ozbiljno razmišljam da se deklariram i transformiram kao žensko koje voli tete kada smo već toliko napredni..