Drago Radolović: Vinka, pa neću ja robijati zbog tebe

To je privatna krađa koja ima veću težinu nego iz državne blagajne

mene zanima kada budu furio radin i jakovčić došli na naplatnu kućicu....ako je jedna vinka cetinski i jedan sitan porečan oštetili za tolike miljune erua možeš misliti cifru koju je jakovčić i radin maznuli...počevši od ipsilona preko zemljišta, luksuznih vila mita i korupcije, hotela itd itd poslje jakovčića idu svi iz hdz-a na red do zadnjega a onda i predjsednik mesić...svi će popadat.....

mislili su da su nedodirljivi jer su usko povezani i prijateljski sa svim komunistima iz hdz-a i jakovčićem...hahahahahahahah kako mi je drago....pazi ovo niej smijeh na tuđu nesreću ovo je smijeh na seljačine!!! ljudi vama nije jasno koje su too sitne seljačine iz sela rovinja!!!! to je najzadnja istarska komunistička prevarantska rupa ROVINJ!!!! tako mi je drago..... sada neka dokažu kako su stigli do sve imovine koju imaju cent po cent....ako ima pravde svi bi trebali najmanje 10 godina u zatvor!!!!!

Da ne bi bilo \"nismo znali\" mali podsjetnik na \"lik i dijelo Končara\" ne ulazeći u to šta je radio Radolović ili Cetinskica (po meni isto što i gazda) eto bilo je to tako:......................GLOBUS OTKRIVA Tko je Danko Končar, bogati britanski poduzetnik hrvatskog podrijetla kojem Vlada želi prodati brodogradilišta po cijeni od jedne kune, i zašto je u bivšoj državi osuđen na 12 godina zatvora Bogatog poslovnog čovjeka Danka Končara (67), koji je zainteresiran za kupnju pet hrvatskih brodogradilišta i koji je više puta o tome razgovarao s predstavnicima hrvatske Vlade, 1977. Okružni sud u Zagrebu osudio je na 12 godina zatvora zbog privrednog kriminala i “pljačke društvene imovine”. Tri godine poslije Vrhovni sud tek je u manjoj mjeri preinačio prvostupanjsku presudu, ali je izrečenu kaznu zatvora potvrdio. Iz debelog, već požutjelog i prašnjavog sudskog spisa, koji se čuva u arhivu Županijskog suda u Zagrebu, vidljivo je da je Končar izdržao većinu kazne i u zatvorima proveo čak osam godina. U Okružnom zatvoru u Zagrebu i kaznionici u Lepoglavi proveo je od studenoga 1976., do prosinca 1983., kad je, nakon izvanrednog smanjenja kazne na devet godina zatvora, pušten na uvjetni otpust. Teška presuda i osam godina zatvora, koji su trajno obilježili njegovu sudbinu u bivšoj državi, vjerojatno su jedan od razloga zbog kojih se mogući kupac hrvatskih brodogradilišta drži podalje od medija, svjestan da medijski interes neizbježno sa sobom nosi “čačkanja” po biografiji i izvlačenje leševa iz ormara. Redakciji Globusa javio se čitatelj koji je, doznavši u novinama za vijest da je Končar izgledan ponuđač za kupnju hrvatskih brodogradilišta, u mogućem kupcu prepozno nekadašnjeg sustanara iz zatvorske ćelije zagrebačkog Okružnog zatvora. Naš je čitatelj tada osuđen na nešto više od godinu dana zatvora, zbog “psine” što je na javnome mjestu izveo prema službenoj osobi, koja je uz to još bila žena, i to vrlo privlačna, a bivša je vlast zbog zbijanja šala sa službenim osobama, simbolima moći i autoriteta socijalističke i samoupravne države, slala u zatvor. Mladi inženjer. Sudski spis veličine “Rata i mira”, koji tvore stotine i stotine stranica obrane optuženoga, iskaza svjedoka iz Hrvatske i inozemstva, sudskih vještaka, iskaza službenika saveznog ureda za devizno poslovanje, policijskih izvješća o premetačini Končarova stana i ureda, gusto ispisanih starinskim pisaćim strojevima, svjedoče o mučnom životnom razdoblju mladog inženjera elektrotehnike koji je u sudske nevolje zapao u naponu snage. Sve dok ga 5. studenoga 1976. policija nije odvela u pritvor, jer je sumnjala da bi mogao pobjeći, uništiti tragove i utjecati na svjedoke, njegov se život činio uspješnim. U trideset petoj (rođen je 1942. u Zagrebu) već je bio obiteljski čovjek, otac troje djece s prostranim trosobnim stanom u Zagrebu i direktor Organizacije udruženog rada (OUR) Poslovni inženjering u sastavu poduzeća Jugoturbina Commerce, koja je imala radne jedinice u Zagrebu, Karlovcu, Novom Sadu i Sarajevu. U spisu stoji da je Končar te, 1976., pred sudom izjavio da od stranih jezika “govori engleski, ali ne perfektno, te da djelomično razumije francuski”, i podatak da je “položio ispit i stekao ovlaštenje za obavljanje vanjskotrgovinskog poslovanja”. Nezakonita provizija. Samo četiri dana nakon pritvaranja protiv Končara je pokrenuta istraga. Mladog su direktora inspektori teretili za više djela gospodarskog kriminala pri uvoznim i izvoznim poslovima. Naime, Jugoturbina Commerce imala je ovlasti uvoziti i izvoziti razne proizvode za potrebe jugoslavenskih poduzeća. Uvozila je robu od njemačkih, talijanskih nizozemskih britanskih tvrtki, prodavala robu domaćih proizvođača tvrtkama tih država. Istražitelji su bili nemilosrdni, istraga je širena na nova i nova djela i Končaru je stavljan na pleća sve teži kriminalni paket. Pet mjeseci od pokretanja istrage, 21. travnja 1977., zamjenik okružnog javnog tužioca Mladen Pantlik podigao je optužnicu u kojoj na sedam gusto tipkanih stranica teksta Končara optužuje za zloupotrabu položaja i ovlasti i pljačku društvene imovine čak u četiri slučaja uvoza i izvoza robe za jugoslavenska poduzeća. Pojednostavljeno rečeno, Končara se u svim slučajevima teretilo za naplaćivanje više desetaka tisuća DEM provizije koja nije smjela zvršiti u njegovu džepu, i to na štetu nekog od jugoslavenskih poduzeća za koje je kupovao ili prodavao, ili onoga u kojem je bio direktor. KARIJERA S GREŠKOM Brzi uspon i još brži pad Iz sudskog spisa, koji sadrži Končarove biografske podatke, dade se rekonstruirati da je elektrotehniku diplomirao 1966. na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu, gdje se odmah potom zaposlio kao honorarni asistent. Tijekom 1967. do početka 1968. radio je u projektnoj organizaciji AS Inženjering, a 1968. zaposlio se na dužnosti šefa održavanja elektrotehnike u Nakladničko-izdavačkom poduzeću Vjesnik. Tu je ostao do rujna 1969., kad je upućen na odsluženje vojnog roka u Batajnicu, a nakon povratka iz vojske bio je godinu dana bez stalnog zaposlenja. U rujnu 1971. dobio je posao u poduzeću Jugoturbina Commerce, i to u komercijalnoj službi, u kojoj je bio zadužen za tehničke poslove. No, brzo je napredovao i već nakon dvije godine dolazi na čelo direkcije Poslovni inženjering u Jugoturbina Commerceu. U studenome \'75. postavljen je na čelo OUR-a Poslovni inženjering najprije kao vršitelj dužnosti direktora, a u ožujku 1976. i kao direktor. Na toj dužnosti zaglavio je u zatvoru. Nakon izlaska iz Lepoglave, početkom 1984., zaposlio se u Jugoturbini Karlovac, ali ne više na rukovodnim funkcijama. Naime, uz kaznu od 12 godina zatvora Okružni sud u Zagrebu izrekao mu je i šestogodišnju zabranu obavljanja rukovodećih poslova. U rujnu 1984. u stalni radni odnos primilo ga je poduzeće Tehničar sa sjedištem u Zagrebu, a obavljao je posao elektroničara za popravak i razvoj elektroničkih sklopova i modula. Ta je tvrtka u svibnju 1985. Danka Končara odlučila poslati u inozemstvo na specijalizaciju. Da bi mogao otputovati, Končar je zatražio od zagrebačkoga Okružnog suda da mu vrati putovnicu, međutim u spisu nema pisanih tragova kad mu je putovnica vraćena. Bilo je to jedno od najsloženijih suđenja za gospodarski kriminal ikad vođenih pred tadašnjim Okružnim sudom u Zagrebu. Pred revnim sudskim vijećem pod predsjedanjem suca Vladimir Sučevića od travnja 1977. do listopada iste godine kroz sudnicu su prodefilirali deseci svjedoka, ne samo iz Jugoslavije nego i predstavnika britanskih, nizozemskih, njemačkih i talijanskih tvrtki s kojima su jugoslavenska poduzeća preko Jugoturbina Commercea trgovala. Saslušavani su vještaci saveznog deviznog odjela, knjigovođe, računovođe, carinski stručnjaci... Jedanaest mjeseci nakon pokretanja istrage i šest mjeseci nakon podizanja optužnice sudsko vijeće Vladimira Sučevića osudilo je Danka Končara za dva od ukupno četiri kaznena djela koja su mu u optužnici stavljena na teret. Končara je sud proglasio krivim jer je Šumskom gospodarstvu Delnice, koje je svoje drvne proizivode preko Jugoturbina Commercea izvozilo talijanskoj tvrtki Imexo, naplatio četiri posto provizije od vrijednosti prodane robe, iako se ona nije smjela naplaćivati. Sud je dokazao da je Končar dobivenu proviziju uplatio u korist tvrtke EIC Development Contractors u Londonu te ju je s njezinim direktorom Bertramom Robertssom podijelio popola. Utvrdivši da je Končar protuzakonitom naplatom provizije Šumsko gospodarstvo Delnice oštetio za 383.363,20 dinara, sud mu je izrekao kaznu od osam godina zatvora. 12 godina zatvora. U istome je procesu Okružni sud u Zagrebu Končara proglasio krivim jer je od nizozemske tvrtke “Noneco” naplatio dva posto provizije od vrijednosti robe uvezene za potrebe poduzeća “Topola” iz Bačke Topole. Proviziju je u ovom slučaju Končar od Nizozemaca od kojih je roba kupljena imao pravo naplatiti, ali je problem bio u tome što je ona pripadala poduzeću Jugoturbina Commerce, čiji je Odjel ekonomskih konstrukcija i financijskih aranžamana Končar tada vodio. Končar je, međutim, dio provizije u iznosu od 30.000 Hfl koju je naplatio od nizozemske tvrtke uplatio na račun poduzeća “Radkon” sa sjedištem u Londonu, kojem je vlasnik bio njegov brat Lazo Končar. Ni drugi dio provizije od 80.000 Hfl ili 524.723,65 dinara, koje je na amsterdamskom aerodromu primio od nizozemskog biznismena Oskara Kohnena, direktora tvrtke “Noneco”, Končar nije uplatio na račun Jugoturbina Commercea, nego ju je zadržao za sebe. Za to mu je djelo, \"pljačku društvene imovine\", sudac Vladimir Sučević “odrezao” deset godina zatvora. Kako jednistvena kazna u slučaju optužbe za više kaznenih djela nikada nije mehanički zbroj svih izrečenih zatvorskih kazni, nego nešto manja, tako je i sudac Sučević Končaru izrekao jedinstvenu kaznu zatvora od 12 godina. POVRAT OTUĐENOGA Dug od 900 tisuća dinara Prije odlaska u zatvor \'76. Danko Končar stanovao je u trosobnom stanu u Zagrebu i u nj se vratio \'83., kad je pušten iz Lepoglave. Okružni sud u Zagrebu obvezao ga je da državi vrati novac koji je protupravno stekao i podmiri troškove suđenja, nešto više od 900.000 dinara (oko tadašnjih 116.000 DEM, tj. dvije godišnje plaće hrvatskih gastarbajtera). Do 1. srpnja \'86. Končar je u državni proračun uplatio tek manji dio iznosa - 149.041,85 dinara. U dopisu kojim je godinu dana prije, u svibnju 1985., od Okružnog suda u Zagrebu zatražio da mu, iako nije uplatio čitav dosuđeni trošak, vrati putovnicu oduzetu na početku suđenja, Danko Končar opisuje svoju lošu materijalnu situaciju: “Moja porodična situacija (oženjen sam, imam troje djece stare 19, 17 i 14 godina) i finacijske mogućnosti (...) onemogućuju mi da u cijelosti podmirim svoju obavezu. Nastojim i činim da u vremenskim intervalima uplaćujem iznose koje mi omogućuje moje materijalo stanje.” Končaru je Sud omogućio da dosuđeni iznos otplaćuje u mjesečnim ratama od 6000 do 12.000 dinara. Ako je 1986. Končar državi dugovao 759.045 dinara dosuđenog iznosa, i uz pretpostavku da je od 1986. mjesečno plaćao maksimalnu ratu od 12.000 dinara, trebalo mu je punih pet godina da bivšoj državi vrati protupravno stečenu imovinsku korist. Po toj optimističnoj računici Končar bi dosuđeni dug bivšoj državi otplatio tek 1991., kad se ona već raspadala u ratnom košmaru. Potvrđena presuda. Vrhovni je sud presudu, uz sitnije preinake, 1980. godine potvrdio. Za sve vrijeme suđenja Končar je poricao kaznena djela koja su mu stavljena na teret i više je puta tražio da se brani sa slobode. Suci su bili neumoljivi. Čim je kazna postala pravomoćna, počeo je pisati zahtjeve za pomilovanje, ili makar ublažavanje kazne. Pritom je, valja priznati, imao dobre razloge za brigu, ne samo zbog vlastite dugačke zatvorske kazne nego i prilika kod kuće. Supruga, diplomirana arhitektica, koja je bolovala od teške kronične bolesti, s vremenom je posve izgubila sposobnost da se brine o troje maloljetne djece, te su skrb nad njima dok je Končar bio u Lepoglavi preuzeli djed i baka. Upravo zbog tih okolnosti Predsjedništvo Socijalističke Republike Hrvatske uvažilo mu je jednu od žabli i zbog teških obiteljskih prilika smanjilo mu kaznu s 12 na 10 godina. Vrhovni sud SRH u travnju 1983. zbog istih je razloga donio odluku o izvanrednom ublažavanju zatvorske kazne s deset na devet godina. Samo pet mjeseci poslije, u rujnu 1983., Komisija za uvjetni otpust tadašnjeg ministarstva pravosuđa donijela je odluku da se Danko Končar pusti na uvjetnu slobodu. Tu odluku uprava lepoglavskog zatvora provodi u djelo 30. prosinca 1983. Nakon osam godina Končar je Novu godinu 1984. dočekao s obitelji. Dani koji su uslijedili nisu mu bili laki. Morao je s etiketom osuđenog privrednog prijestupnika naći posao i vratiti državi novac pribavljen kaznenim djelom. U egzistencijskoj bitki obitelj Danka Končara dočekala je raspad jugoslavenskog režima, za koji je njegovo poimanje poduzetnosti i snalažljivosti u međunarodnom trgovanju bilo težak krimen. Međutim, sklonosti koje su ga u bivšem režimu odvele iza lepoglavskih rešetaka, nakon pada onih drugih, zvanih “željezna zavjesa”, napokon su mu donijele toliko željeni novac. Što je sve u proteklih 19 godina prodavao i kupovao kako bi ga se domogao, možda nikada nećemo doznati. U doziranim i šturim izjavama što ih je proteklih dana dao hrvatskim medijima Končar za sebe tvrdi da je sklon poslovnom riziku. S obzirom na ono što stoji između korica prašnjavog sudskog spisa na zagrebačkom Zrinjevcu, čini se da toj njegovoj izjavi treba vjerovati. Kao i njegovoj tvrdnji da ga obitelj u toj novoj avanturi zvanoj kupnja hrvatskih brodogradilišta nije sklona podržati.

EU će donesti reda ja ti kažem..... nema više love pa moraju pomalo ovi naši komunjare da se izjedu između sebe da bi opstali...samo na taj način će doći do pravde i slobode narodu!!! ŽIVILA €UROPA, SLOBODA NARODU

Drago Radolović: Vinka, pa neću ja robijati zbog tebe jer iako sam \"Pravi Hrvat\" ipak nisam ta \"domoljubna djela zbrinjavanja\" radio uz zastavu i isticanje Boga pa zbog toga nemam sve potrebne parametre da krenem na zatvorski križni put kaokao \"nevini hrvatski vitez zatvorskog reda\"..

očito se udbaška mafija aktivirala i \"dogovorila\" samo bagra Hrvatskom trguje

Jako me zanima, koliki porez uplaćuje obitelj Cetinski, obzirom na količinu nekretnina, širom Hrvatske ! Zar nitko u državi ne kontrolira, od kuda jednoj obitelji tolike vile, kuće ,stanovi i zemljišta ? Zar to nije nikome sumnjivo ?

Vinkin sinek, Tony Cetinski, kaže, kako stanuje u stanu kupljenom na kredit i vozi se u sponzorskom autu Sirotan, nije niti znao da mu je mamica prepisala istarsku vilu milijunske vrijednosti.

Nadam se da Vinka brzo uči note i kako će zajedno s ostalim članovima obiteljske grupe ubrzo propjevati na remetinečkom festivalu nedodirljivih

onaj toni cetinski je jedan mali bahati debil sa sela.... samo primjer kako se iso stavljat u rang sa onim likom iz tribunja i još se kao nadrkao i napustio studio \"hrvatska trazi zvjezdu\".... jebiga da su sakrili pare kodd mene niko ih nebi našao hihihi pa ni oni više hihihih

Jednom HDZ, uvijek HDZ! Jednom lopov, uvijek lopov! _________________________________________________________________ Sve HDZovce na dugotrajnu robiju. Ako mi ne znamo zašto, oni sigurno znaju.

Šeherezada Naravno da može. Evo, provizija na prodaju nekretnina je 3 posto. Prodaš stan od 100.000 eura i imaš 3000 eura. Neka prodaš jedan takav stan mjesečno imaš bogovsku plaću. E sad, zašposliš Sitnozubog kojeg pošalješ da za tebe trčirči po terenu voda kupce i prodaje nekeretnine, platiš ga 5000 kuna, on misli da je uhvatio boga za bradu a tebi ostaje 17 tusuća kuna od samo jedne prodane nekretnine. Sad na to dodaj da jedan Sitnozubi može prodati više nekretnina mjesečno i da neke nekretnine koštaju i puno više od 100 tisuća eura. Pa onda dodaj da zaposliš 3-4 Sitnozuba........

Osniva se nova podružnica HDZa sa sjedištem u remetincu, a za koju godinu i u Lepoglavi.

cornxxl Odakle Končaru, Todoriću, Kerumu, Ježiću, Rosju........toliki kapital, pitate? Pročitajte Marxov Kapital pa će vam biti jasno.

Meni je jasno da na ovom svijetu mora biti lopova. Jedni kradu što moraju, jedni jer su bolesni a ovi treći što su pohlepni. Ali meni nije jasno kako je najbogatiji Hrvat dozvolio da ga ovako potkradaju? Nije mi jasno odakle mu silno bogastvo ako dozvoljava da ga varaju, jer je poznato da poštenjačine teško se obogate pa djeca i rodbina za takve kaže dobar je on ali najgori je po\'se. Končar da je bio najgori po\'se ne bi bio bogat i ne bi dozvolio da ga ovako nasamare. Ne branim ja Cetinske oni će dobiti svoje prema zaslugama, ali dozvoliti ovo da ga budalom prave ne razumijem.

Ja se iskreno nadam da su vremena muljaza i hajducije prosla i da ce vremenom svi gangsteri zavrsiti tamo gdje im je mjesto u zatvoru. Nije vazno tko sto ima i koliko ima, ali je vazno kako je steceno.

Nije ovo jedino zločinačko udruživanje . DORHu su poznata zločinačka udruživanja koja su se upravo dogodila jer DORH nije ništa radio. Imam dojam da je i u DORHu nekakvo udruživanje jer nemoguće je da oni ništa ne znaju - aa mi svi sve znamo i mediji o tome pišu i govore. Karavane prolaze a mi lajemo. Kao psi. Ne radi sela! Nego zbog sebe!

novinari, prvo naucite i proucite cinjenice, pa onda pisite clancice...sinovi mirka i vinke cetinski, crnogoraca koji vec dugo zive u istri su toni i mirko, ne mateo...mladi sin bio je posramljen seljackim imenom svoga oca i crnogorskim porijeklom pa je to pokusao prikriti talijanskom imenom i drugacijim izgovaranjem prezimena, i od tud to ime mateo....klinac se u stvari, kao sto sam napisao, zove mirko...

ja sam HDZ-ovac , YEPAL VAM MAS PATER