Svaka deseta žena u Hrvatskoj oboljet će od raka dojke, čak 250 mjesečno. Crna statistika kaže da je sve veći broj mladih žena, a neke su pacijentice mlađe od 30 godina. U kolovozu ove godine bitku s karcinomom dojke izgubila je i Mirna Krišković, a njezina kći Jana Krišković Baždarić napisala je dirljivo pismo koje gotovo nikog ne ostavlja ravnodušnim, prenosi RTL.
Njezina majka Mirna dva je puta pobijedila rak, posljednji put 2017.godine, ali ciklus se ponovio za godinu dana. Krajem lipnja krenula je s kemoterapijama nakon čega se počela oporavljati, no novu rundu koju je trebala primiti tjedan dana iza te prve, kaže Jana, nije dobila na vrijeme.
U pismu između ostalog stoji da kada je njezina majka krenula na kemoterapiju, krvna slika joj je počela izgledati bolje, izgledalo je kao da bi se stvari mogle popraviti, bila je sretna. No kada ju je dovela na drugi ciklus, priča Jana, medicinska sestra joj je mrtva hladna 'onako usput' priopćila da je nestalo lijeka, kao da je to sasvim normalna stvar.
Dok su čekale novu kemoterapiju, kaže Jana, prolazile su kroz pakao. Njezinoj majci pripisali su drugi lijek, ali u mjesec i pol dana joj je krvna slika već bila dosta loša. Primila je terapiju, međutim stanje se nakon toga pogoršalo i ta joj je kemoterapija samo još više oslabila organizam nego što joj je pomogla. Bio je to, kako ističe Jana, početak kraja i mjesec dana nakon toga morala se oprostiti od majke.
Posvećuje tekst svima koji se bore s teškom bolešću
Jana je 36-ogodišnja Riječanka, piše blog 33 etc., živi sasvim normalan život, uz sina i supruga, a od kraja kolovoza nakon što je joj je majka preminula svaki petak odlazi na njezin grob. Kaže da iako ne mogu reći da provodi vrijeme s majkom jer je više nema nema više, ali počela se veseliti petku kada u miru, mislima može biti s njom.
U dirljivom pismu stoji:
Sjećate li se da vas je pitala bi li bilo drugačije da sam nastavila primati onu kemoterapiju koja mi je bila prekinuta, sjećate li se svog odgovora? "Ah ne znam, to sada više ne možemo znati", rekli ste joj da dođe na kontrolu za tjedan dana i tog dana je umrla. Ne radite dobar posao doktore.
Prema Janinim riječima, nije to bio jedan doktor ili jedna medicinska sestra, nije njoj cilj ukazivati na određene osobe. "U mom se tekstu radi o cijelom kompletu liječnika, a ne samo o jednom liječniku. Poanta priče nije u tome da bi moja majka sada bila zdrava i živa, poanta priče je da se ne zna koliko su joj doktori u tome odmogli, to ne znam i nikad neću ni saznati", kaže Jana.
Dodaje da je kroz tekst htjela dati osjećaj kroz koji su prolazile, a vjeruje da se u tome mogu pronaći mnogi ljudi - jedino tako sva zajednička patnja neće biti uzaludna.
Na kraju Janinog pisma stoji:
Posvećujem ovaj tekst svima koji se bore s teškom bolešću, dobro se brinite o sebi, reagirajte odmah, istoga trenutka, ne čekajte sutra, ne zovite preksutra, sada, zauzmite se za sebe jer imate pravo ne biti žrtva njihovih pogrešaka, dok njima prolaze dani nekome prođe život, uvijek to imajte na umu, ja imam i dalje.
napisao bi svašta ali bi nakon toga morao u zatvor !